Pitanja, pitanja…

Osnova su novih saznanja,
o tebi, meni i još o nekom.
Retka su ona direktna,
jasna i konkretna.
Uvijena i izvijena
najčešće se postavljaju
ona kao naivna i slučajna.
Nema u njima ničeg lošeg,
sve dok odgovor ne usledi
i bi onda kao reka od uva do uva
sve iznova k’o pritoke da je poje
reč ovamo, reč onamo…
izvija se kao zmija.
Ono što prvo bi rečeno
pitanjem probuđeno
izraste u novi lik
pogled ti se sa njim sretne
kad ono neki sasvim drugi tip.
Postaneš u svojim očima stran
i pitaš se:
„Kako me nije sram“?
Zato je bolje postati nem,
sliku o sebi staviti u ram.
Onaj što stalno menja oblik,
nasmejati se u sebi glasno
a na pitanja…
I ne morate odgovarati,
oni što pitaju, snaći će se već!
 
Bravo......pravac u centar :zag:
a tek oni koji bi da sve o drugima znaju,
i to sve konkretno i jasno
a o sebi ništa konkretno ne kažu
ili iskrivljenu sliku, uvek drugačiju,
kao slagalicu svoju slažu
eeeee, koliko je takvih :aha:;)
 
Poslednja izmena:
Najteže je sa pitanjima koja postavljaš ti
sama sebi.A drugi..oni će ionako misliti
ono što već misle o tebi i o tome brinuti ne vredi.
Pogledaj političare ,pričaju danas jedno sutra drugo
nije ih briga za to a narod ih bira ponovo.
Ali sebi postavljati pitanja moraš direktno
i čak i bez odgovora to je dovoljno .:D
 
zxy;bt242094:
Najteže je sa pitanjima koja postavljaš ti
sama sebi.A drugi..oni će ionako misliti
ono što već misle o tebi i o tome brinuti ne vredi.
Pogledaj političare ,pričaju danas jedno sutra drugo
nije ih briga za to a narod ih bira ponovo.
Ali sebi postavljati pitanja moraš direktno
i čak i bez odgovora to je dovoljno .:D
Jedan pravi pogled oci u oci i odgovor ce ispred ogledala doci ;)
 

Back
Top