Možda ne bih razmišljala o vremenu,da nisam samo obična žena,u statitičkom prosjeku,sudbinski osudjena da u svom vijeku doživim bar jedan rat i bar jednu ljubav,ne bih,kada bih se razlikovala od svih onih koje su,kad god su uspjele preživjeti rat,tražile i nalazile mirne i tihe trenutke u kojima su mislile o čežnji,o potrebi i želji da dožive vreme u kojem će sa njima neko voljeno biće ,dijeliti ljubav.....ne bih da nisam samo žena...valjda to još uvijek jesam ....
Na kraju,kao i uvijek i kao i sve drugo – čovjek što god da priča,o sebi priča pa tako i ja,a sve je samo mali dokaz u prilog pretpostavci da su ljudi potpuno šašava bića.Kroz ovo spletkarenje o koječemu nadam se da si imao priliku bar malo upoznati jedno od njih.Neizgovorena ili prikrivana istina vremenom postaje otrovna.Moj životni aksiom počiva na istini kao osnovi svih etičkih normi,i zbog toga je ne prećutkujem,ma kolika cijena bila,jer češće je teža za ponijeti nego za podnijeti,olakšanje bude takvo da je vrijedi izgovoriti. Pišem ovo i zbog toga što te ne bih željela izgubiti (a rizikujem),isuviše dugo sa čekala i vjerovala da ništa nije nemoguće,pa ni "tebe" pronaći ,a osjećam da te gubim,jer se polako,ali sigurno udaljavaš(,previše hladnoće osjećam )i podižes zid kao odbranu od onakve mene kakvom me ti vidiš,a ja te ne želim niti povrijediti,ni sputavati,ponajmanje ugroziti tvoj životni stil,navike ili tebi drage ljude.
.Ništa se ne dešava slučajno i samo po sebi,svako zašto mora negdje imati svoje zato- samo ga strpljivo treba tražiti. Bojim se da je moja previše otvorena,nestrpljiva i nesputana potreba za tim,kod tebe izazvala otpor i bijeg od nepoznatog. Nisam znala polako otvarati vrata tvog bića,već sam kao uragan nahrupila,(kao na dlanu) i u jednom trenutku se razbila kao kap kad dodirne zemlju,a bojim se da sam u tom naletu povrijedila i dio tvoje plahe osjećajnosti.Koliko god se pokušavao zaštititi tom maskom kurtoazne ljubaznosti i svojim rakovskim oklopom,znam da si osjećajan i ranjiv,krhak kao staklena figurina koju sam prebrzo i preopasno zaljuljala da bi se mogla razbiti,dovoljno puta povrijedjen i prevaren da bi imao zelju vjerovati da postoji i netko takav tko je spreman dati, a ne zahtijevati..
~Non cupere idem,ac possidere est ~ne željeti je isto sto i imati. Lagala bih, kada bih rekla da te ne želim imati.Želim te imati,ali ne i posjedovati,želim biti uz tebe mislima i podrškom,iskren prijatelj koji zna i može biti osloncem.Stvaraš sliku koja govori - vuk samotnjak,teško me je razumjeti,a ja razumijem dobro makar onaj dio vezan za usamljenost,imam iskustva u tome - samoca je jedini pratilac koji nikad ne napušta,prijatelj koji nikad ne iznevjeri i uvijek je tu kad treba.
O laži cu reći taman toliko da zlo nanosi samo otvorena laž – zato je nikad ne nosim na dlanu...nisam sigurna da je tako i kad su drugi u odnosu na mene u pitanju . Ako se pitaš što želim reći,svim ovim ,možda nepovezano nabacanim mislima -samo istinu o onome sto osjećam,a želim to reći tebi,jer tebe se tiče.....jer sanjam, a ne znam žonglirati,ne mogu dogovorom odrediti vrijeme kojim raspolažem,ne želim prešutati to ćutanje koje je lijepo samo po sebi i otvoriti vrata kajanju,zahvalna sam sto sam se našla na putu za Serendip,ma ko me ka njemu uputio i što mi se desio serendipity.
Bajka je već to sto te makar i mislima mogu dodirnuti,iako si apstrakcija.Imaš sve slobode ovog svijeta i moje postojanje nijednu od njih ne može i ne želi sputati.Spoznaja da postojiš i dišeš čini me sretnom,bez obzira što si,kakav si,čiji si,uvažen ili ne,siromašan ili bogat ili bilo što drugo.Od svega što jesi,potreban si mi samo ti,onaj mnogima nepoznat i prikriven,a kakav znam da jesi.
Na kraju imam za tebe svu ljubav kosmosa koja nije sebična i puno može dati,nepotrošena, nepatvorena i u svakoj pori tvog bića se napaja,a nikom i ni od koga te ne želim krasti.
Izručila sam istinu,golu i čistu,da se ne bi taložio otrov,a ni tragične šutnje,a sad neka bude sto biti mora,premalo misli razmjenjujemo da bih znala od ćutnje napraviti magiju.
Ljubim te dušom i mislima,toplije i snažnije nego bi to usne mogle.
Pozdrav tebi veliki,ma gdje bio i ma što činio,
s ljubavlju
Revelin
Na kraju,kao i uvijek i kao i sve drugo – čovjek što god da priča,o sebi priča pa tako i ja,a sve je samo mali dokaz u prilog pretpostavci da su ljudi potpuno šašava bića.Kroz ovo spletkarenje o koječemu nadam se da si imao priliku bar malo upoznati jedno od njih.Neizgovorena ili prikrivana istina vremenom postaje otrovna.Moj životni aksiom počiva na istini kao osnovi svih etičkih normi,i zbog toga je ne prećutkujem,ma kolika cijena bila,jer češće je teža za ponijeti nego za podnijeti,olakšanje bude takvo da je vrijedi izgovoriti. Pišem ovo i zbog toga što te ne bih željela izgubiti (a rizikujem),isuviše dugo sa čekala i vjerovala da ništa nije nemoguće,pa ni "tebe" pronaći ,a osjećam da te gubim,jer se polako,ali sigurno udaljavaš(,previše hladnoće osjećam )i podižes zid kao odbranu od onakve mene kakvom me ti vidiš,a ja te ne želim niti povrijediti,ni sputavati,ponajmanje ugroziti tvoj životni stil,navike ili tebi drage ljude.
.Ništa se ne dešava slučajno i samo po sebi,svako zašto mora negdje imati svoje zato- samo ga strpljivo treba tražiti. Bojim se da je moja previše otvorena,nestrpljiva i nesputana potreba za tim,kod tebe izazvala otpor i bijeg od nepoznatog. Nisam znala polako otvarati vrata tvog bića,već sam kao uragan nahrupila,(kao na dlanu) i u jednom trenutku se razbila kao kap kad dodirne zemlju,a bojim se da sam u tom naletu povrijedila i dio tvoje plahe osjećajnosti.Koliko god se pokušavao zaštititi tom maskom kurtoazne ljubaznosti i svojim rakovskim oklopom,znam da si osjećajan i ranjiv,krhak kao staklena figurina koju sam prebrzo i preopasno zaljuljala da bi se mogla razbiti,dovoljno puta povrijedjen i prevaren da bi imao zelju vjerovati da postoji i netko takav tko je spreman dati, a ne zahtijevati..
~Non cupere idem,ac possidere est ~ne željeti je isto sto i imati. Lagala bih, kada bih rekla da te ne želim imati.Želim te imati,ali ne i posjedovati,želim biti uz tebe mislima i podrškom,iskren prijatelj koji zna i može biti osloncem.Stvaraš sliku koja govori - vuk samotnjak,teško me je razumjeti,a ja razumijem dobro makar onaj dio vezan za usamljenost,imam iskustva u tome - samoca je jedini pratilac koji nikad ne napušta,prijatelj koji nikad ne iznevjeri i uvijek je tu kad treba.
O laži cu reći taman toliko da zlo nanosi samo otvorena laž – zato je nikad ne nosim na dlanu...nisam sigurna da je tako i kad su drugi u odnosu na mene u pitanju . Ako se pitaš što želim reći,svim ovim ,možda nepovezano nabacanim mislima -samo istinu o onome sto osjećam,a želim to reći tebi,jer tebe se tiče.....jer sanjam, a ne znam žonglirati,ne mogu dogovorom odrediti vrijeme kojim raspolažem,ne želim prešutati to ćutanje koje je lijepo samo po sebi i otvoriti vrata kajanju,zahvalna sam sto sam se našla na putu za Serendip,ma ko me ka njemu uputio i što mi se desio serendipity.
Bajka je već to sto te makar i mislima mogu dodirnuti,iako si apstrakcija.Imaš sve slobode ovog svijeta i moje postojanje nijednu od njih ne može i ne želi sputati.Spoznaja da postojiš i dišeš čini me sretnom,bez obzira što si,kakav si,čiji si,uvažen ili ne,siromašan ili bogat ili bilo što drugo.Od svega što jesi,potreban si mi samo ti,onaj mnogima nepoznat i prikriven,a kakav znam da jesi.
Na kraju imam za tebe svu ljubav kosmosa koja nije sebična i puno može dati,nepotrošena, nepatvorena i u svakoj pori tvog bića se napaja,a nikom i ni od koga te ne želim krasti.
Izručila sam istinu,golu i čistu,da se ne bi taložio otrov,a ni tragične šutnje,a sad neka bude sto biti mora,premalo misli razmjenjujemo da bih znala od ćutnje napraviti magiju.
Ljubim te dušom i mislima,toplije i snažnije nego bi to usne mogle.
Pozdrav tebi veliki,ma gdje bio i ma što činio,
s ljubavlju
Revelin
...šala je uvek dobrodošla medju prijateljima,koji
