D.S. Lihačov: " Mnogi ljudi misle: inteligentan čovek to je onaj koji je mnogo čitao, koji je dobio dobro obrazovanje (po mogućnosti humanitarno), mnogo putovao, poznaje nekoliko jezika.
Međutim, može se imati sve to i biti neinteligentan, a velika je mogućnost da, iako ništa od ovoga nema, čovek ipak bude prirodno inteligentan .
Obrazovanost se ne sme mešati sa inteligencijom. Obrazovanost živi starim sadržajem, a inteligencija – stvaranjem novog, osveštavanjem starog znanja kao novog.
Inteligencija, to nije samo znanje, već i sposobnost da se razumeju drugi. Ona se ispoljava u hiljadama i hiljadama malih stvari: u sposobnosti da se sa uvažavanjem negoduje, da se ponaša skromno za stolom, u umeću da se neprimetno (stvarno neprimetno) pomogne drugom, da se čuva priroda, ne baca smeće oko sebe – ne prlja opušcima ili psovkama, glupim idejama (to je takođe smeće, i to još kakvo)!
Upoznao sam, na ruskom Severu, seljake, koji su bili zaista inteligentni ljudi. Oni su održavali iznenađujuću čistoću u svojim domovima, znali su da cene dobre pesme, umeli su da ispričaju zanimljivu priču koja se desila njima ili drugima, vodili su uredan život, sa razumevanjem se odnosili prema tuđoj tuzi i tuđoj radosti.
Inteligencija, to je sposobnost za razumevanje, za opažanje, to je tolerantan stav prema svetu i ljudima."
- Ljudi se ne radjaju samo s razlicitim fizickim izgledom, vec i razlicitom inteligencijom. Zato i nemaju istu sposobnost ucenja, razumevanja, snalazenja, prilagodjavanja itd. Kod nekih je ta sposobnost znatno umanjena, kao na primer mentalno retardiranih osoba.
Medjutim, urodjena inteligencija nije garancija funkcionalnog i konstruktivnog razvoja. On ne zavisi od koeficienta inteligencije nego od opredeljenja za razlicite unutrasnje nagone. Inteligencija koja prevazilazi nize, sebicne nagone i sledi nagon sklada, ljubavi i savesti postaje produhovljena. Dobija mudrost i uvid u sustinske zakonitosti zivota.
Kada izostaje razvoj duhovnog potencijala inteligencija nema mudrost. Ogranici se pojavnim, fizickim zakonitostima. Zbog toga i postaje lukava ili sebicna, bezosecajna, manipulativna i nemoralna.
Međutim, može se imati sve to i biti neinteligentan, a velika je mogućnost da, iako ništa od ovoga nema, čovek ipak bude prirodno inteligentan .
Obrazovanost se ne sme mešati sa inteligencijom. Obrazovanost živi starim sadržajem, a inteligencija – stvaranjem novog, osveštavanjem starog znanja kao novog.
Inteligencija, to nije samo znanje, već i sposobnost da se razumeju drugi. Ona se ispoljava u hiljadama i hiljadama malih stvari: u sposobnosti da se sa uvažavanjem negoduje, da se ponaša skromno za stolom, u umeću da se neprimetno (stvarno neprimetno) pomogne drugom, da se čuva priroda, ne baca smeće oko sebe – ne prlja opušcima ili psovkama, glupim idejama (to je takođe smeće, i to još kakvo)!
Upoznao sam, na ruskom Severu, seljake, koji su bili zaista inteligentni ljudi. Oni su održavali iznenađujuću čistoću u svojim domovima, znali su da cene dobre pesme, umeli su da ispričaju zanimljivu priču koja se desila njima ili drugima, vodili su uredan život, sa razumevanjem se odnosili prema tuđoj tuzi i tuđoj radosti.
Inteligencija, to je sposobnost za razumevanje, za opažanje, to je tolerantan stav prema svetu i ljudima."
- Ljudi se ne radjaju samo s razlicitim fizickim izgledom, vec i razlicitom inteligencijom. Zato i nemaju istu sposobnost ucenja, razumevanja, snalazenja, prilagodjavanja itd. Kod nekih je ta sposobnost znatno umanjena, kao na primer mentalno retardiranih osoba.
Medjutim, urodjena inteligencija nije garancija funkcionalnog i konstruktivnog razvoja. On ne zavisi od koeficienta inteligencije nego od opredeljenja za razlicite unutrasnje nagone. Inteligencija koja prevazilazi nize, sebicne nagone i sledi nagon sklada, ljubavi i savesti postaje produhovljena. Dobija mudrost i uvid u sustinske zakonitosti zivota.
Kada izostaje razvoj duhovnog potencijala inteligencija nema mudrost. Ogranici se pojavnim, fizickim zakonitostima. Zbog toga i postaje lukava ili sebicna, bezosecajna, manipulativna i nemoralna.