PIŠEM

Noćas,
sa zvezdama stvaram pesmu
prosuću je niz nebesku reku
kao svetleći trag da iseče tamu
komadićima neba ću prekriti put
onaj nepoznat otkri ću putokaz
ka jutru gde miriše od svetla
prosutih snova.
Sanjanih u godinama koje nestaše
kao talas odbačen iz zagrljaja obale
odnete da ne bi bile u slici zapamćene
nestaju u neprekidnom povratku
onemoćaju postavši san koji sanjaju
sebe okrenute u pravcu svetla
postaju koren iz koga se hrane.
Stihom postajem beskraj vremena
stvaram od iluzije stvarnost iz sjene
cedim sok za napitak od reči otimam
onaj uzdah kojim mi govoriš tajno
nestajanje od njih ne skrivam misao
preostalo…
 

Back
Top