Pisanje za svoju dušu

http://www.****************/wp-content/uploads/2012/06/Antikvarna-stara-knjiga-i-pero-za-pisanje.jpg

Dr Zorica Turjačanin:

" Pisanje "za svoju dušu" ima neporecivu draž za onoga ko mu se predaje. Njime se otkrivaju oni sadržaji uma i srca koji si obilježeni znamenjem tajne, koji se ne mogu prećutati, ali ne smiju izreći, čija težina traži da se povjeri nekom predanom, ali nijemom svjedoku. Kad unutarnje tenzije upale "crvenu lampicu" upozorenja, pisanje za dušu je sigurnosni ventil koji uspostavlja narušenu ravnotežu intimnog očekivanja i realnog ostvarenja. Istjerane na čistac papira mutne i tamne misli postaju prozirnije, prohodnije poput šumskog gustiša obasjanog suncem. "

Iz predgovora zbirke pjesama "I biću oblak" Dare Stojiljković

Pronađoh ovaj izvod u jednoj od svojih svesaka, pa odlučih da ga postavim ovdje, u nadi da će se neki pronaći onako kako sam ja jednom.

 

[faraonn]

...ko je Zorica...čija se duša,-za svoju dušu otvara...duša daje od sebe samo onoliko koliko joj se odlijeva jer samo duša daje drugima onoliko koliko joj ne ruši Revir jer Ona je ustalila onu Narodnu,-što treba u kuću , ne daje se ni u Crkvu ...

 

[Lebdeća]

Zorica je književna kritičarka i profesorka filozofskog fakulteta u Banja Luci.
A sto se tiče ovoga drugog, duša jeste ta koja dajući i stvarajući bira svoje pravce, bili oni unutarnji ili spoljašnji, zavisno od toga koliko je spremna otrgnuti od sebe.
Interesantna misao vezano za poslovicu