white_warg
Iskusan
- Poruka
- 5.883
E ovako...
Ponekad delujem ljudima kao preozbiljna i hladna osoba ali prijatelji znaju da sam žešće spadalo.Iako sam obično ona osoba u grupi čija je reč zadnja i uvek bude kako ja odlučim na kraju, uvek sam ona koja natera ostale da se presamite od smeha.
Sad,obično pišem onako ozbiljno i koristim književne izraze ali sada ću,pošto je takva i tema o kojoj trentno pišem, biti opuštena pa će i moje pisanje o ovim blamovima biti opušteno.
Drugarica i ja smo odlučile da napravimo pauzu od vožnje biciklima pa smo lepo nazule naše rolere i izašle zajedno napolje. Sad, u našem gradu se nalazi jedan ogromni park sa sve stazama za trčanje,teretanom na otvorenom,malim jezercetom i tribinama.
E sad, drugarica i ja se vozamo i krećemo ka jezercetu. Usput srećemo grupu kineza. I ja,iako znam da su kinezi i da verovatno ne pričaju korejski,mrtva ladna viknem na korejskom zdravo. Kad su oni počeli da se zacenjuju od smeha,ljudi moji...Jedan od njih je rekao 'koničiva' što je zdravo na japanskom,tako da nisu bili kinezi nego japanci.I ništa,odlaze oni i moja drugarica počinje tek tad da se smeje jer se prethodno pravila da je bandera,a ja....zemljo otvori se.
Ništa,izvozale se nas dve i to lepo,pao je mrak i sad mi kao da krenemo kući.
Drugarica se spustila niz blagu nizbrdicu po kamenoj stazi. I sad ja treba da se spustim. I ja onako,krećem polako ka napred. I ona mi je nešto doviknula i krenula ka meni,a ja nisam čula da je rekla da hoće ponovo da se spusti nego nešto sasvim deseto.
I ja se onako,u baš solidnoj brzini spuštam do nje, i širim ruke da se uhvatim za nju i zaustavim se.
Ja sam samo videla njene razrogačene oči i osetila kako me je zgrabila za ruke a potom bacila.
A ja....Napravila sam dvostruku piruetu u vazduhu a potom pala na zemlju i što je najžešće,zbog težine rolera su mi se noge prebacile preko glave.
Brzo sam ustala i došla do nje,da bi mi ona onako opušteno rekla: E, da ne bismo obe pale,ja sam tebe malo prebacila....
Hvalim te bože što oni kinezi ili japanci nisu videli.
Ponekad delujem ljudima kao preozbiljna i hladna osoba ali prijatelji znaju da sam žešće spadalo.Iako sam obično ona osoba u grupi čija je reč zadnja i uvek bude kako ja odlučim na kraju, uvek sam ona koja natera ostale da se presamite od smeha.
Sad,obično pišem onako ozbiljno i koristim književne izraze ali sada ću,pošto je takva i tema o kojoj trentno pišem, biti opuštena pa će i moje pisanje o ovim blamovima biti opušteno.
Drugarica i ja smo odlučile da napravimo pauzu od vožnje biciklima pa smo lepo nazule naše rolere i izašle zajedno napolje. Sad, u našem gradu se nalazi jedan ogromni park sa sve stazama za trčanje,teretanom na otvorenom,malim jezercetom i tribinama.
E sad, drugarica i ja se vozamo i krećemo ka jezercetu. Usput srećemo grupu kineza. I ja,iako znam da su kinezi i da verovatno ne pričaju korejski,mrtva ladna viknem na korejskom zdravo. Kad su oni počeli da se zacenjuju od smeha,ljudi moji...Jedan od njih je rekao 'koničiva' što je zdravo na japanskom,tako da nisu bili kinezi nego japanci.I ništa,odlaze oni i moja drugarica počinje tek tad da se smeje jer se prethodno pravila da je bandera,a ja....zemljo otvori se.
Ništa,izvozale se nas dve i to lepo,pao je mrak i sad mi kao da krenemo kući.
Drugarica se spustila niz blagu nizbrdicu po kamenoj stazi. I sad ja treba da se spustim. I ja onako,krećem polako ka napred. I ona mi je nešto doviknula i krenula ka meni,a ja nisam čula da je rekla da hoće ponovo da se spusti nego nešto sasvim deseto.
I ja se onako,u baš solidnoj brzini spuštam do nje, i širim ruke da se uhvatim za nju i zaustavim se.
Ja sam samo videla njene razrogačene oči i osetila kako me je zgrabila za ruke a potom bacila.
A ja....Napravila sam dvostruku piruetu u vazduhu a potom pala na zemlju i što je najžešće,zbog težine rolera su mi se noge prebacile preko glave.
Brzo sam ustala i došla do nje,da bi mi ona onako opušteno rekla: E, da ne bismo obe pale,ja sam tebe malo prebacila....
Hvalim te bože što oni kinezi ili japanci nisu videli.