Pindžoslav

a0332314_15004817.gif


Anu su probudile prve sunčeve zrake. Počela se protezati. Mljackala je i stenjala iz dubine kostiju, u slatkoj muci buđenja. Onda je začula njega. Javio se onim svojim toplim grgoljenjem. Razbudila se u trenutku i izvukla svoje telo ispod ćebeta. Polako je prišla polici na kojoj je ležala košarica plavosive boje. Podstavila ju je vatiranim ulošcima i suhim cvećem. Dodala je raznih bobica i oraha. On je ležao u svoj toj mekoći i gledao u nigde.

"Pindžo, Pindžoslave", šapnula je i dodirnula mu plavosiva leđa.
Pindžoslav je nespretno poskočio i zagugutao.

"Pindžoslavčiću moj mali", rekla je i sva se raznežila.

Bio joj je to već četvrti golub ove godine. Prvi je bio Glistomir, gaćan kome su deca iz komšiluka zavezala lonac za nogu. Vukao ga je za sobom dok mu noga nije otpala. Ana ga je našla na cesti, odnela kući i negovala mesec dana. Kad je zaključila da se oporavio, svečano ga je izbacila kroz prozor.
Posle su došli Daufen, Golinda i na kraju Pindžoslav. Invalidi bez nogu, žrtve te dečije surovosti. Barem prvo troje golubova. Jer nakon Golinde neko je, izgleda, rasterao tu dečju bandu pa se osakaćenih golubova više nije moglo naći. Zato je Ana zadnjeg goluba, malog Pindžoslava, nabavila sama. Namamila je celo jato mrvicama hleba, potom odabrala i ščepala najdebljeg; bez teškoća ga je stavila u najlonsku kesu, odnela kući, u svoj stan i makazama mu odsekla nogu. Sad je bio njen.

Bilo joj je žao ostaviti goluba samoga, ali morala je krenuti. U piceriji je te nedjelje bila njezina smena. Nije bilo mnogo posla, ali dovoljno da joj se smuči miris gljiva i origana. Gosti su joj, kao i uvek, narudžbe govorili pretiho ili preglasno - svako malo bi se stresla od straha. Pokušavala je raditi automatski, misleći o drugim stvarima. Setila se Pindžoslava. Što on sada radi? Nakon završetka smene planirala je posetiti svoju staru tetku Desu, ali ne. Sutra će to. Ide sada kući.

Njezin je stan mirisao na ustajali zrak. Otvorila je vrata balkona, otvorila prozor i prišla košarici. Bila je prazna; samo su beli vatirani ulošci ostali unutra, savršeno čisti i posloženi. Ni traga voću i suhom cveću. Goluba nigde.

"Pindžoslave, gde si?" šaptala je i njuškala po stanu.

Protresla je zavesu; možda je hteo van pa se zapetljao. Razmestila je krevet, skinula čaršave i jastučnice; nigde ni pera. Pevušila je neku melodiju sve tanjim glasom. Pretražila je sve ormare, gledala ispod sudopere i u kanti za smeće. Zavirila je u svaki lonac, u svaku šolju, čak i u one za kafu, premda je Pindžoslav bio prekrupan da bi se u njih sakrio.
Gdje je nestao? Nije mogao odleteti iz stana; svi su prozori bili zatvoreni dok nje nije bilo. Balkonska vrata isto.Odmicala je ormare i krevet, pretražila kupatilo, čak i frižider. Nije se mogao sam zatvoriti u frižider, nije mogao sam ući u klozetsku šolju (i povući vodu), ali ko zna.
Dok je pretraživala stan, Ana je zamišljala sebe kako se lomi, kako besni i razbija sve oko sebe i kako kroz plač, poput maloga deteta, izvikuje Pindžoslavovo ime i kako potom neko ili nešto konačno dolazi po nju. No, nije učinila ništa, samo je tražila i tražila po celome stanu, sada već po drugi i po treći put.

Došla je noć. Ana je ležala u mraku i tiho puštala suze. Gde je nestala ta bedna životinja? I što ako se pojavi kad mu se najmanje bude nadala? Možda Pindžoslav i čeka da ona zaspi; da se izvuče iz svog nezamislivog skrovišta, da doleti ili došepa do njenog uspavanog tela i onda... Nije bila kadra zamisliti šta bi joj sve mogao napraviti njen voljeni golub. Dok ga je negovala, nije se mogao ni maknuti iz košarice. Možda se samo pretvarao i celo to vreme planirao bjeg.

Njezine su se misli sve više udaljavale od nje. Tonula je u san. Naglo ju je razbudio lepet krila. Ustala je, upalila svetlo i stala mahati rukama i nogama u samoobrani, dok joj postupno nije došlo u glavu da je taj zvuk samo sanjala.
Još jednom je površno pretražila stan, pa opet legla. Šta će drugo? Čim bi dospela na ivicu sna, trgnuo bi je zamišljeni šum ili početak ružnog sna. Više nije žalila za Pindžoslavom. Žalila je, zato, za svim drugim stvarima koje je uradila. Okrenula se na drugu stranu, zajecala.

I onda je stvarno zaspala.
 
Pozdrav coco bill. Nova sam ovde i ovo je prva vaša pripovetka koju čitam. Rastužila me je i potsetila na sve one koje sam nenamerno i namerno povredila, ne bi li imala koga da negujem, nekoga kome sam potrebna... Surovo lice potrebe za ljubavlju... Veoma lepo.
 

Back
Top