Lepota u muzici lezi, mozda, i u tome sto pruza mogucnost subjektivnog dozivljaja dela. I izvodjaca, dabome.
Meni je, tako, subjektivno, nenadmasno i danas izvodjenje
S.Rihtera ( sa Karajanom ) Cajkovskog, tacnije,
Prvog klavirskog koncerta Cajkovskog. Imam utisak da je tu veliki Rihter cak i jednog Karajana " po-slovenizovao "

, pa je i Karajan tu razumeo slovensku, rusku dusu. Inace, Karajan se i hvalio ( mislim, vise marketinski ) kako ima slovensko poreklo. I, stvarno, u savremenim izvodjenjima retko osetim taj " slovensko-ruski ", melanholicno-setni zvuk.
Tako, u izvodjenju Sopenove
Sonate za klavir, br 2,
Ivo Pogorelic je dao jednu jedinstvenu i originalnu interpretaciju, cak i posmrtnog marsa ( treci stav ).
Sve se to moze naci i na YouTube, pa ne ostavljam linkove. Ima, naravno, jos mnogo, mnogo dobrih izvodjaca, a, sta drugi misle o njima ?
