Pet znakova da ste emocionalno inhibirani

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
Ako ste emocionalno inhibirani, zanemarujete, potiskujete ili gušite
mogućnost da doživite sopstvene emocije. Činite to jer mislite da
je greška osećati. Emocije vidite kao prepreku ili izraz slabosti ili
nedostatka nečega.
Emocionalna inhibicija često ima svoje korene u detinjstvu.

1. Osećaj praznine ili preterana ozbiljnost. Vaša osetljivost je
potpuno otupljena. Štaviše, ako doživite i najmanji tračak emocije,
ugušite je. Takođe se možete osećati prazno.

2. Izbegavanje emocionalnih situacija. Nastojite izbeći sve situacije
u kojima se izražavaju emocije. Ako ih ne možete izbeći, drugima ćete
izgledati ukočeni, napeti i neugodni.

3. Napetost i odvojenost. Ako ste emocionalno inhibirani, ne želite da
budete bliski sa drugima. Vaše veze će verovatno biti stereotipne.

4. Potreba za skrivanjem emocija. Možete doći do tačke u kojoj ne
možete tačno da identifikujete šta osećate.

5. Biti ganut samo fikcijom. Na primer, mogli biste plakati dok gledate
neku emotivnu reklamu. Zapravo, ove vrste fiktivnih situacija koje ne
uključuju nikakav rizik za vas jer su tako bezlične, često uspevaju da
sruše vaš oklop.

Opširnije
https://www.uniqorner.com/razno/pet-znakova-da-ste-emocionalno-inhibirani

Prema ovim znakovima, živimo u svetu emocionalno inhibiranih ljudi.
Kako se vama čini?

Zar nismo svi ''vaspitavani'' tako da nešto samo ne treba osećati?
Nije lepo biti ljut. Ne treba da budeš tužan. A neke nam emocije samo nisu
prijatne i ne želimo da ih osetimo.
Ne mislim na izražavanje emocija, nego na samu dozvolu da ih osetimo.
Kontrola u izražavanju je svakako poželjna.
 
da tanka je linija između kontrole u izražavanju emocija i svesnog emotivnog naboja koji želi da se probije iza granica kontrole.
niko nije taj mehanizam tako dobro namestio a koreni izmeštanja zaista datirauju još iz detinjstva

ima me u svakom od 5 navedenih slučaja inhibicije.
na primer stvarno mogu sita da se isplačem gledajući nešto dirljivo
kada sam bila mala plakala sam uz crtani film ružno pače. moja identifikacija sa tim ružnim pačetom je bila emocionalni izazov praćen rekom suza iskrenom patnjom zbog odbačenosti zbog neuklapanja
ali kada je poraslo i postalo lepi beli labud likovala sam i još više plakala samo su to bile odjednom pobedonosne suze.
emocionalni rolekoster sećam se ko juče da je bilo.
užas hahah
 
U različitim kulturama, različito se i emocije tretiraju. Naše društvo
je negde na pola puta između potpune inhibiranosti i nerazumne
razuzdanosti. Onako ukupno gledajući, mada je svaki čovek svet
za sebe.
Koje su to najzabranjenije emocije kod nas?
Zabranjeno je da nekome kažeš da bi sa njim hteo sex jer je toliko hot da ti abdomen pulsira i ometa te u hodu.
tako su me učili
žensko si budi fina trepći i ne priznaj da si seksualno biće nikom živom. sramota
 
Zabranjeno je da nekome kažeš da bi sa njim hteo sex jer je toliko hot da ti abdomen pulsira i ometa te u hodu.
tako su me učili
žensko si budi fina trepći i ne priznaj da si seksualno biće nikom živom. sramota
Ajoj.. da kažeš.. :lol:
Pa ne sme ni da primeti da crvenim, da slučajno ne shvati da mi
je privlačan, a kamo li nešto da kažem. Mislim da mi je to bilo prvo
skrivanje emocjija, nakon onog na koje sam od roditelja uslovljena.
Kriješ osmeh kada ga vidiš. Praviš se ozbiljna.
 
da tanka je linija između kontrole u izražavanju emocija i svesnog emotivnog naboja koji želi da se probije iza granica kontrole.
niko nije taj mehanizam tako dobro namestio a koreni izmeštanja zaista datirauju još iz detinjstva

ima me u svakom od 5 navedenih slučaja inhibicije.
na primer stvarno mogu sita da se isplačem gledajući nešto dirljivo
kada sam bila mala plakala sam uz crtani film ružno pače. moja identifikacija sa tim ružnim pačetom je bila emocionalni izazov praćen rekom suza iskrenom patnjom zbog odbačenosti zbog neuklapanja
ali kada je poraslo i postalo lepi beli labud likovala sam i još više plakala samo su to bile odjednom pobedonosne suze.
emocionalni rolekoster sećam se ko juče da je bilo.
užas hahah
Ako osetim emociju, moraću i da je izrazim. A nije mesto, vreme.
Ne moram da je izrazim. Dovoljno je da dozvolim sebi da to osećam,
a energiju mogu uporebiti za šta god hoću.
Zabranjena emocija je i sreća. Baš smo skoro neke teme o sreći
imali. Kad si srećan ili si lud ili si glup ili si nečim urađen, a što je
najgore to će privući nesreću.. :lol:
Zabranjena emocija za žene može biti ljutnja, za muškarce tuga.
Muškarac kad je ljutit, on je muškarčina, a žena je zla kučka. Kada
je žena tužna, onda je eto samo žena, a muškarac je seka persa.
Zabranjena emocija je strah. Nemoj da se plašiš. Nemaš razloga.
Vidi, ako se plašim, plašim se. Daj da vidimo zašto to osećam.
I tako dalje..
 
Ajoj.. da kažeš.. :lol:
Pa ne sme ni da primeti da crvenim, da slučajno ne shvati da mi
je privlačan, a kamo li nešto da kažem. Mislim da mi je to bilo prvo
skrivanje emocjija, nakon onog na koje sam od roditelja uslovljena.
Kriješ osmeh kada ga vidiš. Praviš se ozbiljna.
ja imam onu obrnutu logiku gde stvari rade tako da kad me nečije prisustvo stvarno radi
ja se ukipim i uštogljena sam ko da nisam živo biće nego lutka u izlogu sa pogledom u daljinu
glumim nezainteresovanost a nije svesno odabrana akcija uključi se nešto samo od sebe
ni ekspresija lica mi ne radi
vidiš li koliko su me ubili u pojam u detinjstvu da ne umem ili ne smem
čoveku ni da kažem šta bi mu sve uradila i to na obostrano zadovoljstvo
posle mi bude krivo kad me ne shvati i ode.
a veći deo muškog sveta je takav linearan ne čita između redova zabole ih
 
Ako osetim emociju, moraću i da je izrazim. A nije mesto, vreme.
Ne moram da je izrazim. Dovoljno je da dozvolim sebi da to osećam,
a energiju mogu uporebiti za šta god hoću.
Zabranjena emocija je i sreća. Baš smo skoro neke teme o sreći
imali. Kad si srećan ili si lud ili si glup ili si nečim urađen, a što je
najgore to će privući nesreću.. :lol:
Zabranjena emocija za žene može biti ljutnja, za muškarce tuga.
Muškarac kad je ljutit, on je muškarčina, a žena je zla kučka. Kada
je žena tužna, onda je eto samo žena, a muškarac je seka persa.
Zabranjena emocija je strah. Nemoj da se plašiš. Nemaš razloga.
Vidi, ako se plašim, plašim se. Daj da vidimo zašto to osećam.
I tako dalje..
Sve moje emocije iz ostalih oblasti teku neometano meni se čini bar u ovoj fazi života
osim u odnosu muškarac žena. to ne umem da rešim.
za italik, da u pravu si skroz
kao što je plava boja za dečake a roze za devojčice tako su emocije podeljene na emocije koje smeju i trebalo bi da neguju žene
i emocije ili ekspresije svojstvene za muškarce.

ne znam da li je socijalizam u kome smo odrasli kriv za ta kalupljenja, verovatno jeste
 
Sve moje emocije iz ostalih oblasti teku neometano meni se čini bar u ovoj fazi života
osim u odnosu muškarac žena. to ne umem da rešim.
za italik, da u pravu si skroz
kao što je plava boja za dečake a roze za devojčice tako su emocije podeljene na emocije koje smeju i trebalo bi da neguju žene
i emocije ili ekspresije svojstvene za muškarce.

ne znam da li je socijalizam u kome smo odrasli kriv za ta kalupljenja, verovatno jeste
Ne znam da li bi mogle na ljis-u neku temu o tome.. :think:
Kod nekih žena se seksualna inhibiranost povećava vremenom. Što je
duža veza, sve se više povlači. A kod nekih je obrnuto. I ne znam do
čega je.. Ovo prvo bi moglo biti ''vreme je da počneš da me shvataš
ozbiljno'' jer oni nekada ne znaju da razgraniče ono što se u krevetu
dešava od onoga van njega.. ili dobiju strah da ćeš sad krenuti redom
po svim muškima jer si tako razuzdana.. A drugo je prirodan tok.

Šta ti @Paula misliš? :ceka:
 
ne znam za druge žene slabo imam drugarice sa kojima otvoreno razgovaram o seksualnim problematikama.
i sa ženama retko mogu o tome da pričam nekako bi više volele da ćaskaju o deci putovanjima ili frizeru
ali tu seksualnu stranu svoje ličnosti drže strogo i diskretno kao neku svetost o kojoj ne sme da se priča.
rekla bih da je to isto deo neke dresure iz rane mladosti dok su devojčicama rasli sisići
a hormoni ih pretvarali u putene ženke roditeljski trening ih je programirao da to kriju kao da ne postoji.

moja inhibiranost je u početnoj fazi i jenjava vremenom ali samo pod uslovom da me muško pročita i ne obazire se na moju drvenost
što se baš retko dešava. takvima se baš obradujem znam da imam posla sa osobom
koja nije toliko plitka ili je bar tvrdoglavo uporna, svejedno ihod je isti. sarađujem sa zadovoljstvom.
 
Ako ste emocionalno inhibirani, zanemarujete, potiskujete ili gušite
mogućnost da doživite sopstvene emocije. Činite to jer mislite da
je greška osećati. Emocije vidite kao prepreku ili izraz slabosti ili
nedostatka nečega.
Emocionalna inhibicija često ima svoje korene u detinjstvu.

1. Osećaj praznine ili preterana ozbiljnost. Vaša osetljivost je
potpuno otupljena. Štaviše, ako doživite i najmanji tračak emocije,
ugušite je. Takođe se možete osećati prazno.

2. Izbegavanje emocionalnih situacija. Nastojite izbeći sve situacije
u kojima se izražavaju emocije. Ako ih ne možete izbeći, drugima ćete
izgledati ukočeni, napeti i neugodni.

3. Napetost i odvojenost. Ako ste emocionalno inhibirani, ne želite da
budete bliski sa drugima. Vaše veze će verovatno biti stereotipne.

4. Potreba za skrivanjem emocija. Možete doći do tačke u kojoj ne
možete tačno da identifikujete šta osećate.

5. Biti ganut samo fikcijom. Na primer, mogli biste plakati dok gledate
neku emotivnu reklamu. Zapravo, ove vrste fiktivnih situacija koje ne
uključuju nikakav rizik za vas jer su tako bezlične, često uspevaju da
sruše vaš oklop.

Opširnije
https://www.uniqorner.com/razno/pet-znakova-da-ste-emocionalno-inhibirani

Prema ovim znakovima, živimo u svetu emocionalno inhibiranih ljudi.
Kako se vama čini?

Zar nismo svi ''vaspitavani'' tako da nešto samo ne treba osećati?
Nije lepo biti ljut. Ne treba da budeš tužan. A neke nam emocije samo nisu
prijatne i ne želimo da ih osetimo.
Ne mislim na izražavanje emocija, nego na samu dozvolu da ih osetimo.
Kontrola u izražavanju je svakako poželjna.
Ne umem da odgovrim na broj 3.
Ovo ostalo nisam osetio.
Hoću reči
moga u da plačem ali ne samo na fikciju
mogu i na stvarnost.
 
Zar nismo svi ''vaspitavani'' tako da nešto samo ne treba osećati?

Nisam tako vaspitavana. U mojoj porodici je normalno da se smeje, plače, da se ispoljavaju emocije.

Deda je ponekad plakao kada je imao razloge da zaplače..mislio je često na mog tatu. Niko mu to nije zamerao.

Inače je bio pozitivan čovek i često smo se smejali njegovim šalama.

Baba, mama, sestra i ja smo imali periode, dane za plakanje i dane za smejanje.

Moj pokojni partner takođe je, bez problema ispoljavao svoja osećanja.
 
Nisam tako vaspitavana. U mojoj porodici je normalno da se smeje, plače, da se ispoljavaju emocije.

Deda je ponekad plakao kada je imao razloge da zaplače..mislio je često na mog tatu. Niko mu to nije zamerao.

Inače je bio pozitivan čovek i često smo se smejali njegovim šalama.

Baba, mama, sestra i ja smo imali periode, dane za plakanje i dane za smejanje.

Moj pokojni partner takođe je, bez problema ispoljavao svoja osećanja.
Ljudi često misle da je vaspitanje sve.
Pai nije baš.
Odrastao sam u familiji gde osećanja niko nije pokazivao.
Zagrljaj je bio misaona imenca, a kamoli nešto više od toga.
Plakanje? Ni pod razno...
Ali to me nije sprečilo da se ponašam potpuno drugačije.
Celog života sam doživljavao pretir mušakaraca koji bi me slupčajno videli da plaćem.
Nije me bilo briga onda, a nije me briga ni sada.
To sam ja, jer ja svoja osečanja pokazujem.
Kome se ne dopada, njegov ili njen problem.
 
ne znam za druge žene slabo imam drugarice sa kojima otvoreno razgovaram o seksualnim problematikama.
i sa ženama retko mogu o tome da pričam nekako bi više volele da ćaskaju o deci putovanjima ili frizeru
ali tu seksualnu stranu svoje ličnosti drže strogo i diskretno kao neku svetost o kojoj ne sme da se priča.
rekla bih da je to isto deo neke dresure iz rane mladosti dok su devojčicama rasli sisići
a hormoni ih pretvarali u putene ženke roditeljski trening ih je programirao da to kriju kao da ne postoji.

moja inhibiranost je u početnoj fazi i jenjava vremenom ali samo pod uslovom da me muško pročita i ne obazire se na moju drvenost
što se baš retko dešava. takvima se baš obradujem znam da imam posla sa osobom
koja nije toliko plitka ili je bar tvrdoglavo uporna, svejedno ihod je isti. sarađujem sa zadovoljstvom.
Blago tebi!

Moje prijateljice su oduvek toliko volele do detalja da prepričavaju svoje seksualne doživljaje da me je ponekad muka hvatala! :D

Čega sam se sve naslušala! :lol:

I danas - stalno upoznajem neke vrckaste žene koje rado dele svoja seksualna iskustva. :D
 
Ljudi često misle da je vaspitanje sve.
Pai nije baš.
Odrastao sam u familiji gde osećanja niko nije pokazivao.
Zagrljaj je bio misaona imenca, a kamoli nešto više od toga.
Plakanje? Ni pod razno...
Ali to me nije sprečilo da se ponašam potpuno drugačije.
Celog života sam doživljavao pretir mušakaraca koji bi me slupčajno videli da plaćem.
Nije me bilo briga onda, a nije me briga ni sada.
To sam ja, jer ja svoja osečanja pokazujem.
Kome se ne dopada, njegov ili njen problem.
Tačno.

Mene su stalno u detinjstvu grlili i ljubili, a ja to ne volim.

Najviše sam volela baku i deku sa mamine strane. Oni to nisu nikada radili. Uvek su bili suzdržani, ali sam se uz njih osećala sigurno. Nisu me gnjavili. ❤️

I dan danas nisam ljubitelj grljenja i ljubljenja. Mazim se jedino sa životinjama i sa partnerom (ali ipak umereno).
 
Blago tebi!

Moje prijateljice su oduvek toliko volele do detalja da prepričavaju svoje seksualne doživljaje da me je ponekad muka hvatala! :D

Čega sam se sve naslušala! :lol:

I danas - stalno upoznajem neke vrckaste žene koje rado dele svoja seksualna iskustva. :D
možda to zavisi od ličnog nastupa, moje iskustvo je sasvim drugačije.
imam jednu drugaricu sa kojom postoji sloboda govora ali detealje niko ne iznosi na svetlost dana.
samo neki generalni obrisi i glavne karakteristike…
moram priznati da meni ovo sasvim godi zamisli kad bih znala kakvi su ljubavnici muževi mojih prijateljica
ja njih više ne bih mogla da gledam istim očima. ovako je bolje.
 

Back
Top