PESMA

.
.
Noć praznična,
prazna, gluva
što miriše
na daljinu
vrela tela
prepletena
na čaršave
izgužvane
i brodove
nedočekane.


Mrak prolama
zov jezivi
mesečeve
ljubavnice
zvuk urlika
nesanice,
odjek bola
u bedrima
šapat suza
u nedrima.


Besna, strašna
tužna, željna
orila se one noći
kroz svu tamu
neprobojnu
kao tračak
novog sveta
sasvim jasno
tvoja pesma.



12219568_812833515509796_2305791724546485036_n.jpg
 

Back
Top