
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
PESMA
Udjoh u noć...prelepu, letnju
usnule ruke zagrliše mi umor
noć medj' ružama zriče...tišini priča
slaže se dan... i u san korakom lakim ide
pesmom praćen, pesmom u meni
to peva žena što zna ljubav šta je
ne bilo kakva, već ona što traje
decenijama sebe čuva i daje...i ne prestaje

PS Nek' da sudba svima da takvu pesmu u sebi čuju nakon toliko godina

kraj knjigice ...849 blogova...dosta
PSPS Dobro jutro ...prelepo je zar ne?...


