Pesma sa posvetom III

...

Dovoljno daleko


Već sam dovoljno daleko
da možeš mirno
da me zaboraviš..
Vreme je da prestaneš
da sebe mučiš osećanjem
za koje misliš da je ljubav.
Nastavi da hodaš utabanim stazama
svoje besciljne šetnje
kroz nepreglednu šumu
tamnih vilajeta sopstvene duše.
Nema odgovora
na pitanja koja te muče,
ona koja te nije volela
zauvek ih je odnela sa sobom.
A ja više nikada
neću da ti svratim,
samo ću u ćutanju
i dalje da te pamtim.




....
 
da, i meni se dopada :) uvek posle potopa ostaju oni koji pricaju i oni koji cute. I ni jedni ni drugi ne znaju sta je zaista istina, sto na kraju nije ni bitno...Fiksiraj pogled na jedno, dva, pet lepih secanja - lishices sebe besmisla i biti sposoban opet da volis.
 
mesechewa;bt125650:
da, i meni se dopada :) uvek posle potopa ostaju oni koji pricaju i oni koji cute. I ni jedni ni drugi ne znaju sta je zaista istina, sto na kraju nije ni bitno...Fiksiraj pogled na jedno, dva, pet lepih secanja - lishices sebe besmisla i biti sposoban opet da volis.

Ovo je veoma dobar savet.Mesecheva!
Posle potopa treba isplivati i ne vraćati se (u mislima) preživljavanju davljenja.
Nije baš lako,ali nema drugog načina...

Zahvaljujem na lepo komentaru,mila...:zag:
 

Back
Top