Pesma sa posvetom II

...


Stvari neprevodive u reči


Postoje stvari koje se
nikada ne dogode.
Ne mogu ih prizvati
ni čežnjivi pogledi,
ni jedva čujan šapat duše,
ni dodiri gladnih ruku..
Samo senka njihovog postojanja
okrzne našu dušu,
pojavi se kao duga
posle kiše..
I samo ih slutimo
slepi da ih ugledamo,
tumarajući lavirintom
sopstvene samoće.

Postoji prekrivač
za nedosanjane snove,
za sve one stvari koje se nikada
ne dogode..
Izatkala ga je tuga
da razbudi uzavrele strasti
i sakrije bezglasne uzdahe srca
u nama..

Postoje te čudne stvari,
neprevodive u reči.
Samo ih,obično,
u tmurnim oblacima
maglovitih dana
nešto u nama sluti..

....
 
"Postoji prekrivač
za nedosanjane snove,
za sve one stvari koje se nikada
ne dogode..
Izatkala ga je tuga
da razbudi uzavrele strasti
i sakrije bezglasne uzdahe srca
u nama..."

:klap::klap:

Ovo me je dotaklo najviše, jer sam i ja tkalja, što tka neprestano. Da svoje nedosanjano prekrije i sačuva, da ne iščezne sasvim...
 

Back
Top