Pesma o smislu

U okrajku snova kovitla se nada
Noć stiže jutro u očajnom letu.
Na nebu je ptica što ćuti i pada.
Oblaci tmurni izbacuju setu.

Dan koji budim, i san koji traje.
Sapletene čežnje na putu do dna.
Olovni oblak kišu nam daje.
Živimo život, a ne znamo šta.

Gutaju sati i nemir i tugu.
Hladni vetar nam donosi sneg.
Stvarnost ne daje priliku drugu.
Prolaznost opštu zovemo "svet".

Varljivi zvuci nas zovu ka kraju.
Ogromni kamen u majdanu bdi.
Polovna jutra razlog ne daju.
Zašto smo ovde? I zašto baš mi?
 
Mislim da jednom će nam se ipak reći
i zašto i kako i zašto baš mi
a možda nam to jednog dana kažeš baš ti
ovde u nekoj pesmi
odgovor ćeš možda da nadješ
ako nastaviš ovako da tražiš
menščini da napreduješ;):D
 

Back
Top