si uspeo posle 5 dana ko milioner iz blata
pa tako sam u mogucnosti, sta da kazem...

racunar je bio na opravci, a sredio ga je ovde jedan uvazeni forumas, tako da njemu svaka hvala, ume da prepozna lepotu i potencijal za vredne stvari...
jes bodrijar tesko bolestan kada je video film resio oma da odapne jer ga je svaba tom zaebo na konkursu za najpametnijeg kad je naslikao nadolazecu apokalipsu kroz zan bapista...a plus na to sto bodrijar nikad nije bio postmodernista vec prikriveni komunista bas kao veci deo filozofske elite ma sta pisao/li sto kod nekoga ko oseca nijanse izaziva gadjenje kao primarni osecaj ...
nemojmo preterivati, ovde si samo malo ostrascen. ja i ideje percepiram kao lepotu, ako me to cini platoncem, sta cu. molim lepo...
kad si se vec uvatio bodrijara koji po meni nema blage veze sa filmom o kome pisemo, osim mozda po njegovoj ljubavi za brehta jer je ceo film jedan savrseni epski teatar gde je naracija totalno nebitna spram ideoloske potke koja izvire iz svake slike koju je svaba naslikao, meni je bodrijar uvek bio nejasan jer neko ko voli fotografiju i srednjevekovnu muziku ne moze nikad biti deo satanistickog crvenog komi kulta-a to je cela antiteza tvog rusenja prepone iako si kasnije startovao i sporiji si od svih u mentalnom skontavanju poruke parfema.
rekoh vec, slepao komp na opravku, nisam trkacki konj.


gore sam izjednacio lepotu sa idejom, to je ovo sto si napisao tautoloski jasno, i sustinski nimalo protivno mojoj naknadnoj uvertiti na ovoj temi.

moje je misljenje, ergo, da je komunizam poza. po toj logici, i Sartr mu dodje rista-komunista...nasu domicilnu inteligenciju sumnjam da je bas to interesovalo kod doticnih. isto tako, sumnjam da su trazili satanisticki recept za destrukciju smisla, vise neku potku za njeno pravilno tumacenje i razobrucenje na svoj nacin. Zanimljivo mi je pratiti, recimo, Basaru na tom putu, iz postmoderne literature u slepu divinizaciju srednjovekovne teologije, a da pri tom i dalje ostaje pun paradoksa.

Nije ovde mesto da se hvalim time (ako je to uopste za pohvalu), ali doticnom sam se jednom prilikom opasno popeo na ganglije srucivsi mu u facu svoju recenziju za njegov "Uspon i pad Perkinsonove bolesti" ... Moderator diskusije, cuveni svetski putnik, profesor filozofije i pisac, cast mu i pokoj dusi, odtad nije mogao da me smisli, poverovao da sam mu upropastio vece i tesko uvredio gosta...


a Basara - naravno - izneverovao uz psovku!

Ali, ako sam i na taj nacin doprineo starom duhu polemika iz nekadasnjeg Studenta, pa - neka tako i bude...

Mea Culpa.
inace odusevljenje bodrijarom od strane ljudi koji poznaju knjizevnost mi je uvek bilo na neki nacin nezrelo i infantilno, jer bodrijarom se nikada ne moze odusevljavati zrela jedinka koja poznaje klasicnu filozofiju, pogotovo nemacku....ali ako si se bas uvatio za njega ko crv za svetog simeona, svaba tom je napravio film koji bolje odslikava zaverenicku utopiju u the international filmu koja bi pre bila ala tvoj bodrijar.
ameri imaju savsren izraz za nonsense u razumevanju sustine pri kome se ne shvata osnovna potka nekog umetnickog, dela a izraz glasi SSDD...ili u translejtu, same shit every day.
Kolega sa faksa Slobodan Georgijev, danasnji novinar, nekadasnji clan redakcije Vremena i BIRN-a, secam se da je tokom studija bio obuzet Bodrijarom...

pomalo Liotarom, ali poglavito - Niceom, sto mi u ono doba bi bas nekako strano, jer sam voleo, brat bratu Platona i Aristotela. Nova vremena - novi ljudi... Takodje, impresionirala me njegova informisanost u ono doba, nacitanost jos i tada i filmsko-muzicki ukus, obiman i dalekosezan... Medjutim, jos tada, licno sam cenio ne "filozofiju cekica" i " platforme" Bodrijara, vec vise one od Milana Mladenovica...

Zelim da znam kuda vodi ovaj put.., sto bi rekao Cane.

Stoga mi je Bokanov ukus (kako je Georgijev voleo da ga zovemo, dominantan i recit kako je nastupao i sa kolegama i profesorima) oduvek bio pomalo nategnut i neprecizan, iako ustrojen na velikodusje... To bi trebalo da bude ono, kao, Niceansko, sila mi ga nane.

Tako da bih se slozio da mora postojati neka vrsta prevage: ako ce neko da bira pre No Means No od Taxido Mood i Nika Kejva, taj jos uvek traga za obimom sopstvenog repa, ako me razumes...Na nekim starim arhetipskim simbolima ili runama prosto koplje prolazi kroz ovu kruznicu, tako da to definitivno nesto znaci.

Same shit - different day, imao sam cast i nesrecu da pisem seminarski upravo na tu temu, naime, Don Kihot, Servantes i Unamuno.

Kapiram danas - nesrecu, jer ceo trud (zanemarimo nauku i ocenu) bio je defanzivnog tipa, nasuprot Bokanovom, uvek afirmativnom i ofanzivnom, nekako sentimentalisticko-kontraski sa ove distance gledano, a time i van poente neceg sto danas osecam kao ispravno i korektno, pa ces mozda na kraju i ispasti u pravu kad pominjes kasnjenje, posto to stvarno tako deluje...Sad, postoji li faktor generacijskog odmaka u svemu tome, tu sam u mraku neznanja.
e za kraj jer sad zasita odoh...
sto rece jedan od najvecih, fjodor, lepota ce spasiti svet...a pobornik njegove mudrosti pomenuti eko je onako soovski napravio od toga detelinu sa 5 listova sa umetnickom istorijom lepote pa posle istorijom ruznoce i nadgradio fjodorovu mudrost koja govori ne o banalnoj lepoti kako je materijalni zapad dozivljava, vec od duhovnoj lepoti i sjedinjenju sa bogom jer trivijalno zapadno proseravanje je itekako naslo debelu ladovinu i kod mnogih filozofa kao metafora nojeve barke kada su cesto bili u corsokaku misli a nisu nalazili kerkaportu kroz koju bi makar na kvarno dotakli tvorca-u prevodu sustinu sto jedino uspevaju umetnici-nikako filozofi. zato je uvek medju filozofima bilo veliko nerazumevanje kada je umetnost u pitanju, jer omedjeni umovi ne mogu da razbiju granice predrasuda pa cak i onih koji im ustrojavaju ponekad zaista kreativnu misao.
ko ume da gleda sve vidi, a ko je slep, on je zamonasen u pogresnom manastiru gde krst visi naopako. i kada se vec doticete okultnog, bilo ko, imate mnogo bistrije i jasnije umove koji bez cizeliranja govore o tome i bez neke velike mentalne aritmerike kao kod filozofa kojom se zeli sakriti necija opsednutost satanizmom....pa bio taj i poznati filozof. zato postoji teozofija kao grana filozofije...i zato je filozofija za filozofe a umetnost za umetnike, a umetnik nikad ne daje filozofsku poruku jer film se ne pravi za filozofe vec za plebs i da poruka direktna ili indirektna, uspe da dodje i do onoga sa dvocifrenim iq.
a da je parfem ideoloski cist i sa filozofskom porukom za svoje vreme bio, jeste..danas shvatamo da u toj poruci neme ich filozofije vec samo suve realnosti koju svako od nas oseca celim svojim bicem i dozivljava sa neverovanjem sta je prethodilo kroz istoriju porazu svih vrednosti i padu svih velicina pre konacnog kraja.
Fjodor je ovo maznuo od mene...





Salim se, da ne ispadne da ovde sam pravim rolan-bartovski teartar.

Sustinski, slazem se sa svim ovim i podrzavam, stara alhemicarska oslikavanja balansa izmedju dobra i zla, drevni jin i jang simboli i sve sto tome ide na ruku prosto govori o dihotomiji svetla kao simbola univerzalne svesti koja se prostire svuda. " kojoj je centar svugde, a obim nigde..", kako glasi srednjovekovna definicija Boga. Na stranu anticke nivelacije lepote, dobrote i koristi, transcendirajuci cak ovo, sam drzim da je umetnik zvanik od Boga i njegov skromni poslanik. Prakticno - glasnik lepote. Opet, na stranu i postmoderne teorije koje izjednacuju uzviseno i banalno u optici univerzalne lepote, sto ovako sroceno i deluje povrsno, jelte, iako se mnogo krije ispod ledenog brega, licno imam gomilu primera i dokaza koji miluju bozansku lepotu i stvarnosti kakva nam se predocava, a ponegde cak i beskrajno bizarnom, gde na njenom dnu zaista zaticem predivnu lepotu i bozansku milost. Postoji njih vise, ali definitivno jedan autor, cije ime necu sad reci, jer nema potrebe, jedino ako insistirate, koga dozivljavam kao toliko hrabrog i nadahnutog (onako kako `Bokanov` Nice nikad nije mogao biti..), koji je npr. Bodrijara postavio na vrh svojih lakata, cisto da oslobodi dusi i srcu da komotno dise, a koji u svojoj kreaciji i postojanju kao covek i umetnik zauzima metaforicki, po mom misljenju, mesto nekakvog Palog Andjela koji se nasadio na najdublje ponore Pakle (dakle, ruzno i banalno, groznomorno, zapravo..), ali sa pogledom tako cisto i nepomuceno upucenim sa Dna direktno u Vrhove Postojanja, maltene u Boga samoga i andjele sto oko njega pletu vence u nikad do kraja skuzenoj hijararhiji, da to izgleda kao vrhunski cin milosti prema svim palim dusama Pakla i "sirotinji", kako ti kazes, da Bog i uzviseno - ipak postoji...

Dakle, imate coveka koji je predano usvojio "krst koji visi naopako" da bi bio blizi gresnicima kako bi ih Bogu priblizio...Ja mislim da ovo transcedira strogu podelu koju si predocio. Svedocanstvo zivo, zdravo i mocno, da kucnem u drvo...

Aje zdravo!
