Ne može se ignorisati činjenica da je mnogo imovine koju je država otela od momenta podržavljenja do donošenja zakona o restituciji postala privatna imovina.U nekim slučajevima promenjeno je nekoliko vlasnika te imovine.Neko je nešto popravljao,neko dogradio.To su složena imovinskopravna pitanja da bi se cela stvar presekla na način da se oduzeto doslovno vrati jer postojji legitimni interesi trećih lica a ne samo države i korisnika restitucije Jasno je i da država nema novca da obešteti potomke onih čija imovina je oduzeta ali država ima drugu veliku imovinu.Zamenska restitucija je jedino rešenje ali do toga neće doći jer za tako ne postoji politička volja.