- Poruka
- 388.420
„Umetnost nije zabava. Umetnost nije luksuzna roba. Umetnost je kultura. To smo ti i ja.”-Pejdž Bredli
Pejdž Bredli je američka vajarka poznata po reprezentativnim figurativnim bronzama. Postala je poznata po svojoj tehnici skulpture koristeći mešavinu bronze i iluminacije.
Rođena u Karmelu, Kalifornija, Pejdž Bredli znala je da će biti umetnica sa devet godina. Uronjen u prirodu i umetnost, Bredlijeva fascinacija ljudskom figurom počela je rano. Verovala je da kroz figuru umetnik može da govori univerzalnim jezikom koji je vanvremenski i suštinski. Pejdž je počela da crta od nage manekenke sa deset godina, a sa petnaest je intenzivno studirala na univerzitetskim kampusima tokom letnjih meseci. Znajući da je po prirodi vajar, sa sedamnaest je odlila svoju prvu bronzu.
Obrazovana na Univerzitetu Pepperdine, Pejdž je provela godinu dana u Firenci u Italiji na studijskom programu univerziteta. Tamo je pohađala časove na Akademiji umetnosti u Firenci, koja je uključivala istoriju umetnosti. Nastavila je školovanje na prestižnoj Akademiji lepih umetnosti u Pensilvaniji, gde je studirala skulpturu i naučila da slika i štampa u nekoliko različitih medija.
Godine 1995. Pejdž je bila pomoćnik vajara na spomeniku za Olimpijske igre u Atlanti. Godine 2001. izabrana je u Nacionalno vajarsko društvo, Umetnički klub Catherine Lorillard Volfe i Klub Salmagundi kao profesionalni vajar. Do 2006. godine njen rad je predstavljen u preko desetina galerija, na predavanjima za majstore i tražen je za javne i privatne komisije. Sa trideset godina već je imala veliki broj međunarodnih kolekcionara.
Jedan od njenih radova izabran da bude dodeljivan kao Međunarodna baletska nagrada, od 2006. godine, za talentovane mlade igrače.
Pejdžin rad je pun dihotomija: i lepo i ružno, oslobođeno i zatvoreno, padajuće i lebdeće. Ona uvek kontroliše formu, ali nije zatočena njenom doslovnošću. Tema postaje najvažnija – ne usko feministička, već humanistička izdaja modernih emocija. Pejdžin rad postaje dragocen kamen temeljac za nestalu figuru u savremenoj umetnosti. Pejdž je 2014. izložila preko četrdeset skulptura, nekoliko novih crteža i potpisani katalog radova na velikoj američkoj izložbi.
Izjava umetnice:
"Inspiracija dolazi iz moje veze sa svetom, mojih odnosa sa drugima i mog odnosa sa samom sobom. Ne moram da putujem planetom ili da angažujem plesače da bih pronašla muzu. Moje individualno putovanje je dovoljna inspiracija. Od devet godina sam znala da ću biti umetnik. Crtala sam otkad znam za sebe i počela da odlivam svoj rad u bronzu kada sam imala sedamnaest godina. Tri decenije kasnije, još uvek to radim – i ne nameravam da prestanem. Koliko god se trudila da ne bih sebe etiketirala, ja sam figurativni umetnik u svemu što radim. Za mene je figura savršeno sredstvo za prenošenje ljudskog stanja. Moja definicija uspeha je da budem vizionar kroz istinito i hrabro umetničko delo, rad koji prenosi ono što osećam.Volim da živim u današnjem svetu. Nastavljam napredovati preispitujući svoj rad, posmatrajući, tražeći istinu i tragajući za jasnoćom. Moj cilj je da imam hrabrosti da stvorim ono što je stvarno, a ne nužno lepo, kako bih stvorila trajno,lepa umetnost."
Pejdž Bredli je američka vajarka poznata po reprezentativnim figurativnim bronzama. Postala je poznata po svojoj tehnici skulpture koristeći mešavinu bronze i iluminacije.
Rođena u Karmelu, Kalifornija, Pejdž Bredli znala je da će biti umetnica sa devet godina. Uronjen u prirodu i umetnost, Bredlijeva fascinacija ljudskom figurom počela je rano. Verovala je da kroz figuru umetnik može da govori univerzalnim jezikom koji je vanvremenski i suštinski. Pejdž je počela da crta od nage manekenke sa deset godina, a sa petnaest je intenzivno studirala na univerzitetskim kampusima tokom letnjih meseci. Znajući da je po prirodi vajar, sa sedamnaest je odlila svoju prvu bronzu.
Obrazovana na Univerzitetu Pepperdine, Pejdž je provela godinu dana u Firenci u Italiji na studijskom programu univerziteta. Tamo je pohađala časove na Akademiji umetnosti u Firenci, koja je uključivala istoriju umetnosti. Nastavila je školovanje na prestižnoj Akademiji lepih umetnosti u Pensilvaniji, gde je studirala skulpturu i naučila da slika i štampa u nekoliko različitih medija.
Godine 1995. Pejdž je bila pomoćnik vajara na spomeniku za Olimpijske igre u Atlanti. Godine 2001. izabrana je u Nacionalno vajarsko društvo, Umetnički klub Catherine Lorillard Volfe i Klub Salmagundi kao profesionalni vajar. Do 2006. godine njen rad je predstavljen u preko desetina galerija, na predavanjima za majstore i tražen je za javne i privatne komisije. Sa trideset godina već je imala veliki broj međunarodnih kolekcionara.
Jedan od njenih radova izabran da bude dodeljivan kao Međunarodna baletska nagrada, od 2006. godine, za talentovane mlade igrače.
Pejdžin rad je pun dihotomija: i lepo i ružno, oslobođeno i zatvoreno, padajuće i lebdeće. Ona uvek kontroliše formu, ali nije zatočena njenom doslovnošću. Tema postaje najvažnija – ne usko feministička, već humanistička izdaja modernih emocija. Pejdžin rad postaje dragocen kamen temeljac za nestalu figuru u savremenoj umetnosti. Pejdž je 2014. izložila preko četrdeset skulptura, nekoliko novih crteža i potpisani katalog radova na velikoj američkoj izložbi.
Izjava umetnice:
"Inspiracija dolazi iz moje veze sa svetom, mojih odnosa sa drugima i mog odnosa sa samom sobom. Ne moram da putujem planetom ili da angažujem plesače da bih pronašla muzu. Moje individualno putovanje je dovoljna inspiracija. Od devet godina sam znala da ću biti umetnik. Crtala sam otkad znam za sebe i počela da odlivam svoj rad u bronzu kada sam imala sedamnaest godina. Tri decenije kasnije, još uvek to radim – i ne nameravam da prestanem. Koliko god se trudila da ne bih sebe etiketirala, ja sam figurativni umetnik u svemu što radim. Za mene je figura savršeno sredstvo za prenošenje ljudskog stanja. Moja definicija uspeha je da budem vizionar kroz istinito i hrabro umetničko delo, rad koji prenosi ono što osećam.Volim da živim u današnjem svetu. Nastavljam napredovati preispitujući svoj rad, posmatrajući, tražeći istinu i tragajući za jasnoćom. Moj cilj je da imam hrabrosti da stvorim ono što je stvarno, a ne nužno lepo, kako bih stvorila trajno,lepa umetnost."