Pedale za gitaru

Pa i digitalni procesor prebacuješ u trenu, stoji ti na patosu, ima footswitch dugmiće kao i klasične pedale. Samo što unutra imaš desetine, često i stotine simulacija pedala, pojačala i kabineta koje možeš da kombinuješ kako god hoćeš. To je ogromna prednost, ali i zamka, jer mnogi se pogube u tim opcijama, ne nameste dobar ton, i onda krive celu tehnologiju umesto da priznaju da nisu znali da je iskoriste.

Kad pogledaš vrhunske svetske muzičare, gomila njih koristi upravo digitalne procesore na turnejama jer im daju konzistentnost, fleksibilnost i lakoću upotrebe. To nisu amateri, to su ljudi kojima je dobar ton posao.



Što se tiče "kvaliteta zvuka" to je danas mit. Dobar IR, dobra simulacija pojačala, kvalitetan signal chain, i ne postoji razlika koju prosečan slušalac može da primeti, pogotovo u miksu. Digitalni signal ide direktno u FOH, zaobilazi šumove, mikrofone, feedback i sve što ti pravi problem sa klasičnim rigom.

Plus, praktičnost je ozbiljna prednost, ne tegliš 30 kila lampe i još 10 kila pedala, sve je u jednom uređaju koji stane u ranac. Imaš touch screen, presete, MIDI kontrolu, snapshot funkcije i sve ti je odmah spremno za live svirku ili studio.

I nije to više stvar izbora, na mnogim binama i festivalima danas pojačala više nisu ni dozvoljena. Koncept "silent stage" postaje standard, sve ide direktno u mix, radi monitoringa se koristi IEM, i to je to. Zato je važno da ljudi na forumu imaju celovitu informaciju, lepo je voleti lampe i pedale, ali treba reći da su to danas više kolekcionarski i nostalgični instrumenti nego standard u ozbiljnoj, modernoj produkciji. Vremena se menjaju i glupo je da neko uloži pare u opremu koja već izlazi iz upotrebe samo zato što je neko čuo da "od digitala nema dobrog tona".
Da sumiram povodom svega što si napisao: Možeš digitalno da napraviš da zvuči kao nešto analogno (što je presedan sam po sebi jer digitalno kopira analogno) ali to je samo u određenom opsegu i najčešće kompresovano do ludila. Svaki ozbiljan (rok) muzičar će da ima cevno pojačalo, nekoliko pedala i vrhunsku gitaru (Fender, Gibson, PRS,...), a pitanje za tebe je: Zašto?

Poznato je da tezgaroši gledaju da bude što praktičnije i ekonomičnije.

BTW: Imam trenutno 5 tranzistorskih i 2 cevna pojačala, 5-6 digitalnih procesora i desetak pedala. I pun k. gitara.
 
Da sumiram povodom svega što si napisao: Možeš digitalno da napraviš da zvuči kao nešto analogno (što je presedan sam po sebi jer digitalno kopira analogno) ali to je samo u određenom opsegu i najčešće kompresovano do ludila. Svaki ozbiljan (rok) muzičar će da ima cevno pojačalo, nekoliko pedala i vrhunsku gitaru (Fender, Gibson, PRS,...), a pitanje za tebe je: Zašto?

Poznato je da tezgaroši gledaju da bude što praktičnije i ekonomičnije.

BTW: Imam trenutno 5 tranzistorskih i 2 cevna pojačala, 5-6 digitalnih procesora i desetak pedala. I pun k. gitara.


Razumem tvoju poentu, ali mislim da ima dosta toga što treba uzeti u obzir pre nego što se digitalija svede na "kopiranje analognog" i "tezgarošku praktičnost".

Prvo - cevi uskoro više neće biti dostupne kao danas. Trenutno u svetu postoje samo tri fabrike koje ih proizvode (Shuguang, JJ i Electro-Harmonix/Sovtek). Već sad je nestašica, pogotovo posle geopolitičkih problema (npr. ruske cevi su pod sankcijama), i to će se samo pogoršavati. Cevno pojačalo polako postaje luksuz, a ne standard.

Drugo - digitalna tehnologija više odavno nije samo kopija. Emulacije su vrlo precizne, ali to je samo deo priče. Mogućnosti koje digitala pruža: paralelni signali, kompleksni IR-ovi, snapshoti, automatizacija, MIDI, routing po kanalima, to analog nikad neće moći. Postoji ceo svet zvuka koji jednostavno ne može da se napravi pedalama i cevima, osim ako ne spojiš desetine hiljada evra opreme. I to samo ako znaš kako.

Treće - što se tiče kvaliteta tona, to više nije tema. Kvalitet signala iz dobrog digitalnog procesora je studijski čist, bez šuma, bez mikrofonije, bez mučenja sa mikrofonima na bini. I u live i u studiju, ton ide direktno u miksetu i to je ogroman plus, pogotovo na mestima gde su pojačala već zabranjena zbog koncepta "silent stage".

I poslednje - ozbiljni muzičari već godinama koriste digitalu. John Petrucci koristi Quad Cortex, Steve Vai i Plini Helix, a Metallica koristi Fractal AxeFX. Ne zato što im fali para ili im se ne tegli oprema, nego zato što im daje pouzdanost i konzistentnost svuda u svetu, koncert za koncertom.

U suštini nije sporno da cevi i pedale imaju svoju čar. Niti da je analogna oprema inspirativna. Ali je važno da budemo fer prema mlađim kolegama koji se opremaju: danas digitala nije "jeftina kopija", nego standardni alat u modernoj muzičkoj produkciji i nastupima. Ko zna da je koristi dobiće i ton i praktičnost.

 
Razumem tvoju poentu, ali mislim da ima dosta toga što treba uzeti u obzir pre nego što se digitalija svede na "kopiranje analognog" i "tezgarošku praktičnost".

Prvo - cevi uskoro više neće biti dostupne kao danas. Trenutno u svetu postoje samo tri fabrike koje ih proizvode (Shuguang, JJ i Electro-Harmonix/Sovtek). Već sad je nestašica, pogotovo posle geopolitičkih problema (npr. ruske cevi su pod sankcijama), i to će se samo pogoršavati. Cevno pojačalo polako postaje luksuz, a ne standard.

Drugo - digitalna tehnologija više odavno nije samo kopija. Emulacije su vrlo precizne, ali to je samo deo priče. Mogućnosti koje digitala pruža: paralelni signali, kompleksni IR-ovi, snapshoti, automatizacija, MIDI, routing po kanalima, to analog nikad neće moći. Postoji ceo svet zvuka koji jednostavno ne može da se napravi pedalama i cevima, osim ako ne spojiš desetine hiljada evra opreme. I to samo ako znaš kako.

Treće - što se tiče kvaliteta tona, to više nije tema. Kvalitet signala iz dobrog digitalnog procesora je studijski čist, bez šuma, bez mikrofonije, bez mučenja sa mikrofonima na bini. I u live i u studiju, ton ide direktno u miksetu i to je ogroman plus, pogotovo na mestima gde su pojačala već zabranjena zbog koncepta "silent stage".

I poslednje - ozbiljni muzičari već godinama koriste digitalu. John Petrucci koristi Quad Cortex, Steve Vai i Plini Helix, a Metallica koristi Fractal AxeFX. Ne zato što im fali para ili im se ne tegli oprema, nego zato što im daje pouzdanost i konzistentnost svuda u svetu, koncert za koncertom.

U suštini nije sporno da cevi i pedale imaju svoju čar. Niti da je analogna oprema inspirativna. Ali je važno da budemo fer prema mlađim kolegama koji se opremaju: danas digitala nije "jeftina kopija", nego standardni alat u modernoj muzičkoj produkciji i nastupima. Ko zna da je koristi dobiće i ton i praktičnost.


Opet, svodi se na praktičnost, što je inače mantra za sve u današnje doba. U mnogim oblastima srazavaju kvalitet u ime praktičnosti.

Ta praktičnost je dovela do eksplozije hip-hopa a kasnije overprodukcije u pop i kantri muzici (koja je danas skoro pa ista osim što se pevanje razlikuje).

I na kraju, ne treba ti ništa od gore navedenog kada imaš AI da ti složi celu pesmu bez da takneš bilo koji instrument ili zapišeš slovce teksta.
 
I pored svega ovoga, muzicari i dalje kupuju mnogo vise fizicke pedale i pojacala nego digitalne simulatore. Zasto digitalni simulatori nisu ni priblizno popularni kao pedale i pojacala?
Zasto gitaristi...ukljucujuci i mladje kolege, i dalje placaju 1500 dolara za Blues Junior lampasa ili duplo vise za Mesa Boogie? Zasto se ne neka Marshall-ova pojacala ide na listu cekanja od skoro godinu dana, jer Marshall ne moze da postigne da ih napravi onoliko koliko se traze? A sva ova pojacala se nalaze u Tonex softver amp simulatoru od 200 dolara.... I opet, gitaristi radije kupuju jednu gitarsku pedalu po ceni koja je veca od celog Tonex One pedal softvera koji sadrzi na stotine gitarskih pedala u sebi....

Treće - što se tiče kvaliteta tona, to više nije tema. Kvalitet signala iz dobrog digitalnog procesora je studijski čist, bez šuma, bez mikrofonije, bez mučenja sa mikrofonima na bini. I u live i u studiju, ton ide direktno u miksetu i to je ogroman plus, pogotovo na mestima gde su pojačala već zabranjena zbog koncepta "silent stage".
Silent Stage nije toliko popularan medju muzicarima. Sa obzirom da muzika ide preko miksera, desava se da pevaci pevaju u falsu bez da primete, da su gitare rastimovane a da gitarista to ne primeti. da se izgubi ritam i sllicno...... I "rupe u zvuku" odnosno da pod odredjenim uglom, ne cujes zvuk podjednako celom salom. Da, silent stage ne zahteva veliku logistiku i transport, mnogi sada imaju i "noise limit" gde se silent stage uklapa. Silent stage je mozda dobar za male dvorane i mala koncertna mesta. Iako zvuk moze biti i jeste isti, osecaj nije isti, pogotovu kod grupa cija je snaga u gitarama. Sumnjam da bi AC DC zvucali isto na koncertu uz silent stage umesto pojacala. Osim toga, mislim da je Silent Stage prolazna stvar. Neko je ovde napisao da je tehnologija cudo. I jeste, zato sto se konstantno menja, pogotovu digitalna tehnologija. Zato i mislim da je silent stage prolazna stvar...

ozbiljni muzičari već godinama koriste digitalu. John Petrucci koristi Quad Cortex, Steve Vai i Plini Helix, a Metallica koristi Fractal AxeFX. Ne zato što im fali para ili im se ne tegli oprema, nego zato što im daje pouzdanost i konzistentnost svuda u svetu, koncert za koncertom.
Da, oni koriste digitalno...ali oni nisu zamenili digitalnim softverom pojacala ili pedale. Petruci i dalje koristi Mesa Boogie pojacala, kompresor, faze i druge pedale. Petruci koristi Axe FX jer mu preset pomaze da kombinuje pedale. Svi oni koriste digitalnu tehnologiju u odredjenim stvarima kod riga, ali nisu njome zamenili klasicna pojacala, pedale i opremu.
 
I pored svega ovoga, muzicari i dalje kupuju mnogo vise fizicke pedale i pojacala nego digitalne simulatore. Zasto digitalni simulatori nisu ni priblizno popularni kao pedale i pojacala?
Zasto gitaristi...ukljucujuci i mladje kolege, i dalje placaju 1500 dolara za Blues Junior lampasa ili duplo vise za Mesa Boogie? Zasto se ne neka Marshall-ova pojacala ide na listu cekanja od skoro godinu dana, jer Marshall ne moze da postigne da ih napravi onoliko koliko se traze?

Analogne pedale i pojačala se ne prodaju više nego digitalna oprema, to je zabluda. Proizvođači polako izlaze iz tog posla, proizvode se sve manje količine i zato se prave "liste čekanja". To postaje kolekcionarska oprema. Nostalgija će uvek da postoji, iako 99% ljudi sluša digitalnu muziku (npr. Youtube), ima onih koji će da kupe gramofon. Samo to ne znači da je gramofon bolji nego prosto samo nostalgija. Ko kupi lampaško pojačalo ima sebi da natovari brojne probleme, prvo što uskoro neće moći da se nađu lampe u prodaji, zatim što mora povremeno da ih menja i da rizikuje da ga opali struja, što mora da tegli 30 kg ako ide negde da svira, i što iritira ukućane i komšije kad ga pojača, a daje dobar zvuk jedino kad se pojača na 10. Da ne pričam što svako pojačalo i pedala ima neku svoju boju, pa muzičari daju bogotac para u procesu traženja "dobrog zvuka", gde to postaje opsesija i žene ih grde, dok sa digitalnom tehnologijom to sve postaje mnogo jednostanije. Umesto da kupuješ novu spravu, samo pomeraš dugmiće i tražiš zvuk koji ti treba.

A sva ova pojacala se nalaze u Tonex softver amp simulatoru od 200 dolara.... I opet, gitaristi radije kupuju jednu gitarsku pedalu po ceni koja je veca od celog Tonex One pedal softvera koji sadrzi na stotine gitarskih pedala u sebi....

Tonex iako sasvim dobar, je sistem srednjeg cenovnog ranga (pa čak i nižeg), namenjen je amaterima i nije pravi reprezent dometa digitalne tehnologije. Porediti vrhunsku analognu opremu sa digitalnom od 200e, pa onda reći kako "to nije to", nije baš logički ispravno i više ukazuje na traženje izgovora nego stvarnu nameru da se sagledaju i iskoriste potencijali novih tehnologija. Treba pogledati rešenja od Fractal Audio i Neural DSP. Ja recimo imam NAM Player, poručio sam ga iz Nemačke. Tako dobra spravica, ima i zvuk i feel.

Silent Stage nije toliko popularan medju muzicarima. Sa obzirom da muzika ide preko miksera, desava se da pevaci pevaju u falsu bez da primete, da su gitare rastimovane a da gitarista to ne primeti. da se izgubi ritam i sllicno...... I "rupe u zvuku" odnosno da pod odredjenim uglom, ne cujes zvuk podjednako celom salom. Da, silent stage ne zahteva veliku logistiku i transport, mnogi sada imaju i "noise limit" gde se silent stage uklapa. Silent stage je mozda dobar za male dvorane i mala koncertna mesta. Iako zvuk moze biti i jeste isti, osecaj nije isti, pogotovu kod grupa cija je snaga u gitarama. Sumnjam da bi AC DC zvucali isto na koncertu uz silent stage umesto pojacala. Osim toga, mislim da je Silent Stage prolazna stvar. Neko je ovde napisao da je tehnologija cudo. I jeste, zato sto se konstantno menja, pogotovu digitalna tehnologija. Zato i mislim da je silent stage prolazna stvar...

Nije prolazno, tu je da ostane. Dobar monitoring sistem na bini lako može da se napravi, to ne može biti izgovor već slaba volja da se nauči nešto novo. Kao što rekoh, tehnologija napreduje samo svest nekih ljudi ostaje zakucana u prošlosti. Tu pre svega mislim na matorce, klinci znaju šta rade.

Da, oni koriste digitalno...ali oni nisu zamenili digitalnim softverom pojacala ili pedale. Petruci i dalje koristi Mesa Boogie pojacala, kompresor, faze i druge pedale. Petruci koristi Axe FX jer mu preset pomaze da kombinuje pedale. Svi oni koriste digitalnu tehnologiju u odredjenim stvarima kod riga, ali nisu njome zamenili klasicna pojacala, pedale i opremu.

Naravno da jesu. Većina njih lampe ne koristi ni kad vežba kući ni na koncertima. Ali naravno, imaju lampaška pojačala, nemaju razloga da ih bace.
 
Analogne pedale i pojačala se ne prodaju više nego digitalna oprema, to je zabluda.
Nije zabluda...to mozes naci na internetu, i muzickim sajtovima proizvodjaca opreme.Hteo sam da ti odgovorim na sve sto si napisao, ali necu. Razlog je taj sto "govoris iz dupeta" ili sto amerikanci kazu "you talk out of your ass". (The phrase "talking out of ass" means to exaggerate, lie, or speak nonsence. It refers to someone who speaks without any knowledge or understanding of topic at hand).
Sve sto si napisao nema osnova, tvoje je licno i prozivoljno misljenje, cija je jedina svrha da kontradiktuje i kontrira ono sto sam ja napisao, pa cak i ako nije istina.
Većina njih lampe ne koristi ni kad vežba kući ....
Kako i na osnovu cega ovo tvrdis??????

john-petrucci-amp-setting-infographic.jpg.webp

.
The John Petrucci sound is characterized by a clear and bright tone with lots of gain. It also has excellent articulation, so you can hear each note in the chord clearly when playing at a high volume.

And one of the biggest factors for having this kind of tone is proper amp settings.

Here are some quick John Petrucci amp settings that you can use to get his tone:

  • Gain: 7
  • Treble: 6
  • Bass: 3
  • Middle: 4
  • Presence: 6
This is a good starting point. Especially with amps like the Mesa Boogie JP-2C! Which is John Petrucci’s signature model. Because he used Mesa Boogie amps for a long time with Dream Theater, you just need one that is similar.

FAQs​

John Petrucci relies on Mesa Boogie amplifiers for his sound. Models like the JP-2C and Mark 4 are his go-to amps.

https://killerrig.com/sound-like-john-petrucci-amp-settings-and-gear/

Nemam vise sta ni da ti napisem ni da diskutujem sa tobom..... pozdrav.
 
Here are some quick John Petrucci amp settings that you can use to get his tone:

  • Gain: 7
  • Treble: 6
  • Bass: 3
  • Middle: 4
  • Presence: 6

Ovo jesu podešavanja za pojačalo samo ne koristi pojačalo nego ih unese u digitalni modeler ili plugin. Da bi imao zvuk kakav on ima, moraš da odvrneš pojačalo na 100 dB. Što bi neko pri zdravoj pameti to radio? Podesiš modeler i imaš sve isto na nižim glasnoćama, plus odma spremno za snimanje. Jer kad snimaš pravo pojačalo, onda moraš da se drndaš sa mikrofonom i kad snimiš onda je to to, nema menjanja. Dok na modeleru, čuješ dist zvuk ali se na komp šalje clean, pa onda naknadno u produkciji preko plugina dodaš dist gde možeš fino da podesiš boju kako ti odgovara da legne u mix. Dakle sve se radi digitalno, nemoj da se brukaš sa komentarima da se koriste analogna pojačala, to je sad samo antikvitet oprema. I naravno za nostalgičare koji ne umeju da koriste moderne tehnologije ;)
 
Ovo jesu podešavanja za pojačalo samo ne koristi pojačalo nego ih unese u digitalni modeler ili plugin. Da bi imao zvuk kakav on ima, moraš da odvrneš pojačalo na 100 dB. Što bi neko pri zdravoj pameti to radio? Podesiš modeler i imaš sve isto na nižim glasnoćama, plus odma spremno za snimanje. Jer kad snimaš pravo pojačalo, onda moraš da se drndaš sa mikrofonom i kad snimiš onda je to to, nema menjanja. Dok na modeleru, čuješ dist zvuk ali se na komp šalje clean, pa onda naknadno u produkciji preko plugina dodaš dist gde možeš fino da podesiš boju kako ti odgovara da legne u mix. Dakle sve se radi digitalno, nemoj da se brukaš sa komentarima da se koriste analogna pojačala, to je sad samo antikvitet oprema. I naravno za nostalgičare koji ne umeju da koriste moderne tehnologije ;)
Pričaš iz perspektive "bedroom" gitariste ili tezgaroša. Kad sviraš za sebe nigde se ne žuriš i totalno si zadivljen zvukom koji toliko liči na neki od poznatih. Ako tezgariš onda ti treba da se relativno brzo prebacuješ iz jednog stila u drugi. Za te potrebe je digitalno super pogodno i obavlja posao.

Ako crpiš inspiraciju iz osećaja i zvuka, onda je diogitralno kao i plastična seks lutka u poređenju sa pravom ženskom.
 
Pričaš iz perspektive "bedroom" gitariste ili tezgaroša. Kad sviraš za sebe nigde se ne žuriš i totalno si zadivljen zvukom koji toliko liči na neki od poznatih. Ako tezgariš onda ti treba da se relativno brzo prebacuješ iz jednog stila u drugi. Za te potrebe je digitalno super pogodno i obavlja posao.

Da bi ti zvuk ličio na neki od poznatih, moraš da imaš barem nekoliko pojačala, gomilu pedala i da sve to koristiš u uslovima teške glasnoće.

Ili da kupiš procesor, prođeš jeftinije, sačuvaš sluh i imaš sve na jednom mestu ;)

Ako crpiš inspiraciju iz osećaja i zvuka, onda je diogitralno kao i plastična seks lutka u poređenju sa pravom ženskom.

Netačno ali barem duhovito ;)
 

Back
Top