Pedagoska Psihologija

Pedagoška psihologija se bavi izučavanjem ljudskog ponašanja i učenja na različitim uzrastima i u različitim uslovima vaspitno - obrazovne sredine. To je grana primjenjene psihologije, čiji je cilj unapređivanje tih procesa i njihovog podizanja na jedan viši i kvalitetniji nivo, u smislu optimalnog razvoja sposobnosti i osobina ličnosti učenika. Također imamo i definiciju školske psihologije: ona otkriva zakonitosti koje nastaju u odgojno-obrazovnom procesu. Njen je osnovni zadatak da ustanovi što efikasnije nastavne metode u proučavanju, posebno one koje se odnose na motivaciju i učenje.
 
Predmet proucavanja pedagoske psihologije

1. Pedagoška psihologija kao nauka u sistemu psiholoških

* zakoni, principi i modeli u nauci- razvoj pedagoške psihologije
* empirijske, eksperimentalne činjenice i teorija
* izvori saznanja, istraživanja i glavne istraživačke metode u pedagoskoj psihologiji

2. Teorije i eksperimentalne činjenice o razvoju i učenju uticaj na razvoj, zrenje i učenje

* različiti stepeni razvoja
* kritički periodi razvoja i učenja
* postepenost razvoja i učenja i razvojni stadiji
* korelacija nasuprot kompenzaciji
* platoi u razvoju i učenju
* individualne i polne razlike u razvoju i učenju

3. Kognitivni razvoj i učenje

* osnovne ideje Piježeove teorije o kognitivnom razvoju i učenju
-bazični pojmovi: asimilacija, akomodacija, adaptacija, ekvilibracija, stadijalnost kognitivnog razvoja
-kognitivne strukture: senzomotorna inteligencija, preoperacionalni period, period operacija
-Može li se kognitivni razvoj ubrzati?- principi instrukcije
-ženevska psihološka škola i doprinos Pijažeovih sljedbenika u istraživanju kognitivnog razvoja
-pedagoške vrijednosti Pijažeovog rada
* osnovne ideje Vigotskog o uticaju kulturno-istorijskih uslova na kognitivni razvoj i ucenje
-uloga i značaj kulture u kognitivnom razvoju i učenju
-povezanost govornog i intelektualnog razvoja i uticaj govora na intelektualni razvoj
-granice učenja: optimalne zone razvoja i učenja
-moskovska psihološka škola i doprinos sljedbenika Vigotskog u istraživanju kognitivnog razvoja i učenja- teorija etapnog formiranja umnih radnji
-pedagoške implikacije rada Vigotskog i njegov doprinos unapređivanju nastave i učenja
* Brunerova teorija o kognitivnom razvoju i učenju
-stadijalnost kognitivnog razvoja i učenja
-akcioni, ikonički i simbolički stadij u kognitivnom razvoju
-povezanost govornog i intelektualnog razvoja-Brunerovi eksperimenti
-pedagoške implikacijeBrunerove teorije kognitivnog razvoja i učenja
* psihološko-pedagoški aspekti moralnog razvoja
-povezanost moralnog i kognitivnog razvoja
-Pijažeovo shvatanje o povezanosti moralnog i kognitivnog razvoja
-Kolbergova teorija moralnog razvoja i eksperimentalne činjenice o vrijednosti njegove teorije
-pedagoške implikacije Kolbregove teorije moralnog razvoja
-teorija socijalnog razvoja E.Eriksona
-stupnjevi i stadijalnost psihosocijalnog razvoja po Eriksonu

4. Osnovni principi učenja i teorije učenja

* pojam učenja i njegove vrste
-novi oblici učenja: učenje uslovljavanjem, učenje putem pokušaja i pogrešaka, učenje uviđanjem
-prelazni oblici učenja: habituacija, senzacija i rano učenje
-rano učenje i kritički ili senzitivni interval učenja- pojam i priroda utiskivanja
-važne klasifikacije oblika učenja-osam vrsta učenja po Ganjeu
-osnovni oblici učenja i njihova uloga u formiranju osobina ličnosti
-primjena principa osnovnih oblika učenja u nastavi
* psihološke teorije učenja i nastave

5. Bihejvioristička interpretacija procesa nastave i učenja

* Pavlov: klasično uslovljavanje i njegovi efekti
* Votsonov bihejviorizam
* Torndajkova teorija učenja- osnovni pojmovi
* Skiner: operantno učenje i primjena principa operantnog učenja na oblast nastave i vaspitanja; averzivna motivacija u učenju i kritika tradicionalne pedagoške prakse u nastavi; programirano učenje
* pedagoške implikacije Skinerove teorije učenja
* Halova teorija učenja
* medijaciona teorija učenja
* medijaciona teorija učenja i stvaralaštvo
* pedagoške implikacije bihejviorističkih teorija učenja
* teorije socijalnog učenja i njihova primjena u nastavi i vaspitanju:
-vrste socijalnog učenja i njihov značaj za vaspitnu praksu i formiranje osobina ličnosti (imitacija, identifikacija, učenje uloga, opservaciono učenje i vikarijsko uslovljavanje)
-društveno prihvatljivo ponašanje-produkt
-učenje društvenog ponašanja-proces
-teorije socijalnog učenja: izvori potkrepljenja i imitacije
-pedagoške implikacije teorija socijalnog učenja-kritički osvrt

6. Primjena kognitivnih teorija učenja na oblast nastave i vaspitanja

* kognitivizam i bihejviorizam-poređenje osnovnih principa
* geštalt teorija učenja: osnovni pojmovi i njihov značaj za nastavu i učenje
* teorija informacija i njeni modeli
* vrijednost informacija i mjerenje vrijednosti informacija
* osnovni pojmovi pamćenja i zaboravljanja: ponavljanje, elaboracija i organizacija
* Brunerovo i Ausubelovo shvatanje procesa nastave i učenja
* učenje putem otkrića i njegovi efekti u nastavi

7. Teorijsko i eksperimenralno objašnjenje transfera učenja

* teorija formalne discipline transfera
* teorija identičnih elemenata transfera
* teorija generalizacije transfera
* teorija diferencijalnog transfera
* transfer učenja u oblasti sposobnosti
 
Ucenje u 12 koraka:


Kako učiti?
Uči se u najveće. Većini đaka je učenje problem, napor, smaranje i što je najgore, dugo traje.
Mnogima je škola dosadna i povezuju je sa učenjem. Ali, ako su školski sistem i nastava organizovani tako da učenicima nisu zanimljivi, učenje kao proces saznavanja i obogaćivanja sebe može biti vrlo privlačno. Važno je da imamo dobru motivaciju, bitno da je to jednostavna želja za upoznavanjem sveta oko nas, ili učenje možemo dobro da unovčimo.

Ko ne bi voleo da uči brzo i efikasno, da uči i ima puno vremena za druge stvari? Ali, nažalost, učenje zahteva puno energije, ličnog angažovanja i vremena. Ipak dobro je držati se određenih pravila koja u većini slučajeva pomažu, pa ako želiš proveri ih na sebi.

1. Slušaj dobro šta se priča na času, bilo da profesor predaje ili ispituje. Ako već tako mnogo vremena provodiš u školi (6-7 sati, skoro kao puno radno vreme odraslih), iskoristi ga korisno i tu saznaj što više, pa će ti kod kuće biti potrebno manje vremena za učenje.

2. Hvataj beleške na svoj način, razmišljajući o onome o čemu profesor govori.

3. Kod kuće pročitaj novu lekciju iz knjige istog dana kada je predavana, bez opterećenja da je naučiš i uporedi je sa svojim beleškama koje možeš da dopuniš.

4. Kada odlučiš da učiš, ne kreći odmah na čitanje i ponavljanje. Sagledaj, najpre, lekciju u celini, pročitaj naslove, podnaslove i ono što je pisac udžbenika već sam podvukao (masnim slovima), pregledaj slike, grafikone, uoči bitne elemente u lekciji.

5. Pitaj se šta treba da naučiš, šta od postojećeg znanja možeš da iskoristiš(bilo da si o tome čitao, gledao na TV-u) i čemu to znanje služi.

6. Uči deo po deo. Ukoliko je lekcija dugačka i teška, dobro je da je podeliš u smisaone celine i uči deo po deo.

7. Tekst podvlači na svoj način, možeš u raznim bojama, a pored teksta beleži svoje komentare i pitanja.

8. Obavezno razjasni sve termine i činjenice, nemoj da učiš napamet ono što ne razumeš.

9. Preslišavaj se ponavljajući suštinu lekcije, teze (kostur) lekcije ili tako što ćeš da postavljaš sebi pitanja onako kako to profesor čini.

10. Ukoliko imaš mogućnosti pročitaj i iz nekog drugog izvora o istoj stvari (enciklopedije su vrlo korisne knjige, kompijuter i Internet neiscrpiv izvor informacija).

11. Rasporedi učenje. Ako gradivo sadrži veliki broj podataka koje treba da memorišeš, ne sve odjednom, već rasporedi učenje na više dana ili više puta u toku dana.

12. I na kraju, ono što bi većina učenika najradije preskočila – jednom naučeno gradivo treba redovno obnavljati.
 
Poslednja izmena:

Back
Top