Pecanje

Da li pecate?

  • Ne

  • Ponekad

  • Da,redovno

  • Alas sam (to mi je zanimanje)


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

Trust no one

U prolazu
Poruka
23.681
Postoje različite tehnike pecanja i za svaku od njih potrebno je prilagoditi pribor za pecanje. Za koju tehniku ćemo se opredeliti zavisi od toga koju vrstu ribe želimo da pecamo, kakav je teren na kome pecamo, dal je reč o tekučim ili stajaćim vodama i mnogim drugim uslovima. Na osnovu ovoga možemo reći da imamo neke četri osnovne tehnike pecanja:
- Dubinsko pecanje
- Pecanje na plovak
- Varaličarenje
- Mušičarenje
Ovo su neke od osnovnih tehnika pecanja, koje su na našim vodama najzastupljenije, a pored njih postoji i niz drugih tehnika pecanja kao što su na primer bolonjez tehnika, tehnika ribolova wagller plovcima. Svaka ova tehnika nudi niz različitih sistema koje se primenjuju u pecanju i svaki iskusniji ribolovac ima neki svoj sistem koji mu se pokazao kao najbolji.
 
Dubinsko pecanje

Dubinsko pecanje je jedna od najzastupljenijih tehnika pecanja kod nas. Dubinskom tehnikom se mogu pecati najrazličitije vrste riba, od bele ribe do grabljivica kao što su som i štuka.Sama tehnika pecanja, pribor i mamci se razlikuju u zavisnosti koju od navedenih riba pecamo. Ova tehnika podrazumema pecanje sa olovicom ili hranilicom koja se može postaviti na dva različita načina. U prvom slučaju olovo se postavlja na kraj najlona i iznad njega se postavljaju najčešće dve udice pri pecanju bele ribe, a jedna udica pri pecanju soma, štuke, a u drugom slučaju postavlja se sistem sa jednom udicom iznad olova ili hranilice a druga udica se postavlja ispod.
Da bi smo koristili ovu tehniku pre svega moramo imati adekvatan štap i mašinicu za pecanje. Ako se peca na većim daljinama potrebno je imati duži štap – do 4m i adekvatnom akcijom, kao i da provodnici za najlon budu dovoljno široki kako bi najlon nesmetano klizio niz njih,a sve to da bi se sistem za pecanje lakše zabacio na željeno mesto. Savremeni ribolov danas zahteva mašinice sa većim stepenom prenosa i sa većim kapacitetom špulne. Kod ovakvog načina pecanja signalizator da riba peca je vrh štapa koji se zatrese, a kako je tehnika uznapredovala danas imamo razna pomoćna sredstva u vidu elektronskih signalizatora, razna zvonca, karike... Samo postavljanje sistema kojim će se pecati razlikuje se od ribolovca do ribolovca. Prethodno navedeni sistemi su dva osnovna sistema za ovaj vid ribolova, dok se u zavisnosti od vrste ribe, terena na kojem se peca, kombinuje debljina i nosivost glavnog najlona, dužina i debljina podveza, veličina udice, tezina olova ili hranilice.
Pri pecanju bele ribe treba koristiti najlone manje debljine, jel je time pecanje osetljivije, kod nas ribolovci najčešće koriste najlon debljine od 0.20mm do 0.30mm, dok pri pecanju krupnije ribe koriste se najloni debljine 0.35mm i više. Nosivost najlona zavisi od težine olova i što je veća težina olova potreban je deblji najlon sa većom nosivošću i obrnuto.Podvez je u direktnoj vezi sa udicom i treba da bude u skladu sa veličinom udice. On treba da bude tanji od glavnog najlona, a dužina podveza zavisi od ribe koja se peca. Iako postoje po tom pitanju različiti stavovi ja sam mišljenja da podvez pri pecanju bele ribe ne treba da bude duži od 15cm, a pri pecanju grabljivica treba da bude do 30cm-40cm. Velicina udica takodje zavisi od velicine ribe koju ocekujete i mamca koji koristite. Ako pecate belu ribui sitnije mamce koristićete manje udice, recimo 12, dok za krupniju ribu i krupnije mamce koriste se veće udice – 8. Težina olova ili hranilice zavisi od daljine i terena na kojem se peca. Ukoliko se radi o tekućoj vodi i većim daljinama potrebno je koristiti teže olovo u suprotnom se koristi lakše. Danas postoji veoma velik broj različitih oblika olovica i hranilica, a za koji se odlučiti zavisi od afiniteta i potreba ribolovca.
 
Pecanje na plovak

Pecanje na plovak je kod nas najzastupljeniji način ribolova, a sam plovak predstavlja najpouzdaniju vezu između ribe i ribolovca.Danas postoji veoma velik broj različitih vrsta plovaka, a za koji se odlučiti zavisi od terena i vode na kojoj se peca (tekuća ili stajaća) i vrste ribe. Generalno gledano plovci koji u donjem delu imaju zadebljanje ili su kompletno okrugi sa malom antenom na vrhu najćešće se koriste za pecanje u tekućim vodama, dok plovci kod kojih je telo cilindričnog oblika i polako se sužava idući prema dnu bio bi pravi izbor za pecanje na stajaćim vodama.
Pribor koji je potreban za ovu tehniku pecanja je svakako štap, mašinica, plovak, olovo i udica. Na našim vodama najrasprostranjeniji su teleskopski štapovi dužine od 3m do 6m, a sve više se koriste i štapovi sa mašinicama u slučaju klizećih plovaka. Sistem koji se postavlja za tehniku pecanja sa fiksnim plovcima je sledeći: Na najlon se provuče plovak i fiksira se za njega, a na donjem kraju najlona se napravi kukica za koju se kači podvez sa udicom. Potrebno je reci da podvez treba da bude tanji od glavnog najlona. U zavisnosti od težine plovka postavlja se otežanje u vidu olova kako bi on potonuo do odredjene granice. Ima različitih načina postavnjanja olovica na najlon. Jedan od njih je da se više lakših olovica rasporedi izmedju udice i plovka, drugi bi bio da se jedna teža olovica stavi na kukicu do podveza. Ja sa pristalica ovog drugog sistema jer tako lakše udica sa mamcem pada na dno. Drugi sestem je slican prethodnom samo za razliku od njega na donji kraj najlona se postavlja olovica, a iznad nje se kači podvez sa udicom. Ovaj drugi sistem se veoma često koristi za pecanje štuke.
Sama tehnika pecanja se razlikuje u odnosu na to da li se peca na tekućoj ili stajaćoj vodi. Na stajaćim vodama se sistem baca na fiksno mesto i ne zahteva stalno vadjenje i bacanje kako bi se sistem stalno držao na hranjenom mestu. U zavisnosti od dubine vode i u kom sluju vode zelimo da pecamo ribu tako postavimo plovak i čekamo.Na tekućim vodama potrebno je često vaditi i bacati sistem jer nakon zabacivanja voda počinje da nosi plovak nizvodno. Pri ovakvom pecanju potrebno vrhom štapa pratiti kretanje plovka i držati najlon što je moguće zategnutije kako bi mogli lakše da udarimo kontru kad riba počne da podvlači plovak pod vodu.
 
Varaličarenje

Varaličarenje je način ribolova u kojem veštačkim mamcima provociramo ribe grabljivice da „grizu“, to jest da napadnu naš veštački mamac. Bitna razlika ovog načina ribolova u odnosu na druge tehnike (plovak, feeder match, štek itd.) je da je varaličarenje mobilno, znači da nismo statični tokom ribolova, već često menjamo pozicije u potrazi za ribom. Primera radi u šaranskom ribolovu se koriste primame i mirisi sa ciljem da bi privukli ribu do namamčene udice, dok kod varaličarenja smo mi u potrazi za ribom (baš to zahteva promenu lokacije i pozicija).

Skoro u svakoj vodi, od malih barica i rečica sve do najvećih reka i jezera u našoj zemlji obitava neka vrsta ili više vrsti grabljivica. Najčešće štuka, bucov, som, grgeč (bandar), smuđ, klen itd.. Oni imaju ulogu održavanja prirodne ekološke ravnoteže u vodama. Hrane se uglavnom ribama, rakovima i račićima, žabama, a poneke vrste i pijavicama i strvinama u vodi. Grabljivice često napadaju bolesne ili ozleđene primerke bele ribe, a time igraju veliku ulogu u održavanju biološke čistoće vode i sprečavaju na neki način prenošenje i širenje bolesti i genetski naslednih degeneracija.

Neretko su grabljivice i kanibali, ne štede ni pripadnike svoje vrste, čak ni svoje potomke. To zvuči okrutno, ali tako priroda rešava selekciju bolesnih i slabih od sposobnih za život i produžavanje vrste.

Varaličarski pribor je komplet ribolovačkih alatki koje trebamo nabaviti da bismo stvorili osnovne uslove doživljaja na vodi. Sastoji se od varaličarskog štapa , mašinice, monofila ili upredene strune (popularno pletenica), varalice, sitnog pribora (predvezi, kopče, vrtilice, rezervne udice, klešta, nožića itd.), o.Tu se javlja večna polemika da li je skuplje bolje. To je samo delimično tačno, svakako je lepo imati paradne i kvalitetne štapove, mašinice, varalice i ostalo, ali kao i u svemu u životu ljudski faktor je najbitniji i neizostavni deo priče.

Znanje, snalažljivost, iskustvo, strpljenje su vrline u varaličarenju koje kompenzuju eventualne slabosti ili nedostatke pribora (štap slabije bacačke težine, monofil ili struna slabije nosivosti, manje trokrake itd.). Imamo primere gubitka ulova sa perfektnim i usklađenim priborom, a s druge strane skoro neverovatne uspehe sa neadekvatnim, slabim, čak i oštećenim priborom. To je samo još jedan od dokaza da ribu lovi čovek a ne pribor. Dakako čovek bez pribora može samo da posmatra vodu, a to je u našem slučaju nedovoljno!

Poželjno je da varaličarski komplet prilagodimo prema uslovima i ciljnoj grabljivici. Greška koju čine skoro svi početnici je kupovina prejakog pribora pod izgovorom „šta ako dođe velika riba"!

Sve će sa vremenom „doći na svoje“, samo treba biti dovoljno uporan i u slučaju da nam nešto nije jasno ili smo u nedoumici, obratiti se iskusnijima. Varaličari su po prirodi „samotnjaci“ tokom ribolova, to je neka vrsta „intime“ vode, ribe i ribolovca. Koncentracija i mentalna posvećenost i prisutnost su bitni elementi za uspešnost, zato se izbegavaju priča i galama. Grabljivice su sve plemenite ribe, koje kao da imaju više „pameti“ ob bele ribe, i to svakako zaslužuje poštovanje. Danas zahvaljujući posvećenim pojedincima, klubovima i udruženjima, u globalnoj varaličarskoj zajednici sve više prevladava pokret C&R (Catch and Release ili u prevodu Uhvati i Pusti), sa ciljem da se održi populacija grabljivica na vodama. To je značajno iz više razloga, između ostalog zbog pomenute prirodne ravnoteže, zatim da bi smo imali i sutra šta da „prevarimo“.
 
Mušičarenje

Mušičarenje je vrsta ribolova koja podrazumeva pecanje na veštačku mušicu i strimere mušičarskim priborom – kompletom. On sadrži štap, čekrk, strunu, prevez i podvez, te mušicu – strimer. Postoji više vrsta veštačkih mušica, a u zavisnosti koju koristimo moramo odabrati i adekvatnu tehniku zabačaja, plasiranja i vođenja mušice. Najgrublja je podela na nadvodne i podvodne. Tehnike ribolova ovim mušicama se razlikuju, a ponekad čak i pribor i oprema.

Nadvodne mušice
Nadvodnom mušicom (suvom) lovimo tako da istu pustimo da je prirodni tok vode nosi. Čim mušica zapara vodu treba je podići s površine, jer to nije prirodno za ribu i ona tada neće napasti vašu imitaciju. Mušica se kreće na površini vode, zajedno sa strunom, na kraćem predvezu sa podvezom dužine do tri metra. Zabacuje se najčešće uzvodno, mada je moguće i popreko na tok, pa čak i nizvodno, ali je tada vreme prolaska mušice kraće. Od pribora se najčešće koristi plivajuća struna (DT ili WF sa oznakom F – floating) koja je usaglašena sa štapom (AFTM - a strune treba da odgovara AFTM - a štapa). Za zabacivanje mušice i prezentaciju na željeno mesto se koristi osnovni zabačaj, double haul zabačaj ili neki drugi, u zavisnosti od terena gde mušičarimo. Prati se mušica - koja pliva i kad je riba pokupi daje se kontra. Ovo je „najčistiji“ i za puritance jedini pravi oblik mušičarenja.

Podvodne mušice
Tehnika lova podvodnom mušicom je drugačija, jer mušica tone pod vodu u zavisnosti od težine same mušice i tehnike vođenja iste. Može se koristiti isti pribor kao i kod suve mušice, ali se kod većih dubina može koristiti i struna ili predvez koji tonu i omogućavaju da naša imitacija dostigne dublje slojeve vode, pa da dođe i do dna. Za odmašćivanje struna se koriste posebne maže, a u zavisnosti od vrste strune koriste se duži – do šest metara (plivajuće strune) ili kraći predvezi do dva metra (tonuće strune). Postoji ribolov mokrom mušicom neposredno ispod površine i u srednjim slojevima vode, lov nimfama i pupama u srednjim slojevima vode i na dnu, te lov strimerima (posebna tehnika).

U ribolovu podvodnom mušicom je najvažnije da nađete ribu ili bar da locirate njeno stanište i da li je ima u njemu, jer ako lovite na slepo puno vremena ćete utrošiti loveći na mestu gde ih uopšte nema ili ih je veoma malo. Podvodnom mušicom se uglavnom lovi popreko u odnosu na struju, ali može i uzvodno i nizvodno.Tu je veoma važan stalni kontakt s mušicom, uočavanje i detekcija griza, da bi pravovremeno mogli da reagujete kratkom i odsečnom kontrom. Veliko uživanje pruža lov nimfama.

Lov strimerima
Strimeri su imitacije koje imitiraju ostalu riblju hranu (ribice, pijavice, žabice, rakove, zmijice...). Koristi se „teži” pribor i kraći predvezi do dva metra, a podvezi su deblji (do 0.25 mm, pa i više, te sajle, ako se love ribe koje imaju oštre zube), jer se očekuje ulov veće težine i borbeniji. Tehnika vođenja je posebna, jer se pokretom leve ruke – povlačenjem strune unazad, kraćim ili dužim pomacima, „oživljava” strimer i čini ga primamljivijim ribama. Napad ribe se veoma lepo oseti i nakon kontre sledi period zamaranja koji zna potrajati.
 
Ja licno volim pecanje,ali aktivnije,na plovak na tekucim vodama ili varalicu.Musicarenje nisam probao,ali nesto i ne gorim od zelje da probam...Pecanje na 'dubinku' mi je previse pasivno,a da ostavim stap bez nadzora dok idem da zabacim plovak ili varailicu nema svrhe...
 
Meni je sam proces interesantan...Mada vecinu ulovljene ribe vratim.
Ali je najlepsi osecaj kad leti izadjem na reku,u samu zoru dok je jos sveze,tisina, nista se ne cuje,cak ni komarci ne lete...Nekad mi se desavalo da prvo sednem 10-15 minuta i uzivam u tisini...
 
Ja sam sve nekako imao želju stalno kupim štap nov skroz opremljen za dubinsko samo da staviš mamac, i tako hoću neću pa vreme prodje i odustanem uvek tako. A jedino mi nisu jasni ovi okoreli pecaroši stalni pa to prati trend, sve žive opreme kupuje mora da ima to je bacanje para. Po meni dovoljno da imaš 2 kvalitetna štapa i dobar držač čisto osnovne stvari za pecanje i to je sve.
 
mi seoska sirotinja bas smo imali do jaja detinjstvo. kuca nas nikako nije drzala. ni leti ni zimi. 3 kanala na televiziji i nije bio neki izazov da bi sedeli unutra
a iza sela plavna podrucja,mreza kanala poplavljeni hektari iza stare ciglane. a bogami na 30 km je bila vec i neka veca reka.

npr znao sam gutalicu vezati na 3 razna(dobra) nacina vec sa 7 godina

neki komsija bio dovukao tajlandski bambus jos 70tih koji si mogao imati i od 8 metari a tanak :per:
2 puta me i prebili zbog njih.
secam se sirene, treskanje iz pravca rafinerije a lep suncan dan a babuske ko lude
 
Dobro si se setio starih bambus stapova. Pa onda sam lepis sprovodnike koncem i lakom za nokte ili lepkom :)
bas tako. pa si mogao daleko zabaciti.veoma je podsecao na musicarski zabacaj.neki su pravili i dvodelne i trodelne sa metalnim mufom.
solidno je to bilo.
ondak se pojavio smrdljivi kineski uvoz preko madjarske pa je svako kupio teleskope preko noci :thumbdown:
 
Ja sam sve nekako imao želju stalno kupim štap nov skroz opremljen za dubinsko samo da staviš mamac, i tako hoću neću pa vreme prodje i odustanem uvek tako. A jedino mi nisu jasni ovi okoreli pecaroši stalni pa to prati trend, sve žive opreme kupuje mora da ima to je bacanje para. Po meni dovoljno da imaš 2 kvalitetna štapa i dobar držač čisto osnovne stvari za pecanje i to je sve.
Da,oprema napreduje i menja se kao i sve,ide se na potrosacki princip...I ja se slazem da je dovoljno nekoliko dobrih komada opreme,a ostalo je vec stvar znanja i srece...
fali opcija u anketi: kao mali sam se ubijao od pecanja a sada mi vec najloni truli skroz :sad2:
Razmisljao sam o takvoj opciji zbog sebe,prvi bih dao takav odgovor :(
Nisam hteo sebi da jos vise produbljujem rane :D


mi seoska sirotinja bas smo imali do jaja detinjstvo. kuca nas nikako nije drzala. ni leti ni zimi. 3 kanala na televiziji i nije bio neki izazov da bi sedeli unutra
a iza sela plavna podrucja,mreza kanala poplavljeni hektari iza stare ciglane. a bogami na 30 km je bila vec i neka veca reka.

npr znao sam gutalicu vezati na 3 razna(dobra) nacina vec sa 7 godina

neki komsija bio dovukao tajlandski bambus jos 70tih koji si mogao imati i od 8 metari a tanak :per:
2 puta me i prebili zbog njih.
secam se sirene, treskanje iz pravca rafinerije a lep suncan dan a babuske ko lude
Bambus))
Kako rece koelga,dobro si se setio njega...Moj prvi stap je bio od bambusa,3.5 metra otprilike duzine,obicna masinica koju kad namotavam rasteram i somove sa dna...Ali je u to vreme bilo ribe u rekama,dok neko 'pametan' nije pustio manjica u Savu i pokosio riblji fond.
Nama klincima do Save 10-15 minuta peske,pecali smo na sve sto nam padne pod ruku,hleb,kukuruz,crvice...A stari pecarosi nam objasnjavali osnovne stvari,ucili kako da zabacujemo,ucili strpljenju.Puste nas u camac da mozemo dublje da bacimo nego sa obale.
 
IMG_20160807_203700.jpg

Na reci Angari,jedina koja istice iz Bajkalskog jezera))
 
Ali je u to vreme bilo ribe u rekama,dok neko 'pametan' nije pustio manjica u Savu i pokosio riblji fond.

za 10 godina je taj cverglan unistio riblju populaciju.
otporan je na sve. u fekalnim kanalima se hrani insektima koji su crkli od te kanalizacione vode.

99 kada su nas sibnule poplave mnogi podrumi su se napunili sa vodom pa i dan danas su podvodni
komsija ja u poplavljenom podrumu godinama gajio cverglane. sve zivo su jeli. naj otpornija riba na bunarske uslove.
 
za 10 godina je taj cverglan unistio riblju populaciju.
otporan je na sve. u fekalnim kanalima se hrani insektima koji su crkli od te kanalizacione vode.

99 kada su nas sibnule poplave mnogi podrumi su se napunili sa vodom pa i dan danas su podvodni
komsija ja u poplavljenom podrumu godinama gajio cverglane. sve zivo su jeli. naj otpornija riba na bunarske uslove.
Ja kada sam bio dete,Sava dolazila nekoliko puta do tacke izlivanja,i poplavi se vasariste,deo grada koji je okruzen putem i prugom,voda se zadrzavala da ne ide u grad dalje...
Mladj ribe smo skupljali sa starijima mrezastim dzakovima u burad a neko od njih odvozio nazad u reku,tu bi uginulo sve,brzo se osusi...Cikovi,mali somovi,stuke,kesege...Vri.Za jedan dan po 10 i vise buradi od 200l smo skupljali i vracali.Sada mislim da nema toliko u celom toku Save kroz Srbiju...
 

Back
Top