- Poruka
- 390.390
Kako se pčele brane od protivnika, kako se greju i rashlađuju i kako se druže?
Fotograf, Ingo Arnt snimio je pčele i njihovu zajednicu,e u svom dvorištu u Langenu, u Nemačkoj
Čim je formirana, pčelinja kolonija je već napadnuta. I nisu je napale pčelinje grinje, koje izazivaju varozu, niti je reč o pesticidima, ili kolapsu pčelinjih zajednica, ili bilo čemu što danas ugrožava populacije pčela u svetu, već su je napali stršljenovi – koji u poređenju s malenim rutavim pčelama izgledaju poput crvenookih džinova. Svaki napad dešava se u deliću sekunde, grabljivci zgrabe pčelu u vazduhu i odlete sa svojom žrtvom, koju će kasnije iskasapiti i njom nahraniti sopstvene proždrljive larve.
U borbi jedan na jedan zapadna medonosna pčela ne može da se meri sa stršljenom, koji je dug i do četiri centimetra i opremljen moćnim vilicama kojima može da isecka manje insekte na komadiće. U prvih nekoliko dana opsade pčele su delovale bespomoćno pred naletom stršljenova.
Ali posle nekoliko dana pčele su počele da se konsoliduju. Krenule su da se roje pred ulazom u gnezdo, stvarajući živi tepih od stražara. Čim bi se neki stršljen približio, neko od branilaca skočio bi na uljeza i napao ga. Istog trenutka više pčela bi se sjatilo oko njega i priklještilo ga.
A unutar te žive lopte od pčela dešavalo se nešto daleko bizarnije. Zapadne medonosne pčele imaju trik da svoje mišiće za letenje aktiviraju takvom brzinom da njihov toraks, ili sredina tela, emituje male količine toplote. Kada desetak i više pčela istovremeno "upali" svoje motore, roj može znatno da poveća okolnu temperaturu.
Tako pčele praktično skuvaju stršljena živog.
"Meni je to genijalno", kaže Jirgen Tauc, nedavno penzionisani biolog koji je oko 25 godina usavršavao svoje znanje o pčalama na Univerzitetu Maksimilijan u Vircburgu, u Nemačkoj.
Toplotna zamka je moćno oružje, ali može naškoditi i pčelama. Ponekad i pčele u sredini lopte uginu zajedno sa stršljenom, žrtvujući sebe za odbranu zajednice.
Pčele se tuku i po deset puta dnevno. Ako je pčelinja kolonija slaba, stršljenovi mogu da je unište, pa se borba nastavlja kao rat u vidu međusobnog iscrpljivanja.
A kada temperatura napolju padne, pčele se uhvate jedna drugoj za noge i naprave živi pokrivač preko saća.
Pčele stižu u svoje gnezdo u šupljini drveta koju je izdubila i odavno napustila crna žuna.
Nove pčele progrizu svoju put iz ćelija pokrivenih voskom. Kao leptiri, i pčele prolaze kroz nekoliko životnih stadijuma. Iz jajašaca se izlegu kao migoljaste proždrljive larve, koje predusretljive radilice moraju neprekidno da hrane. Posle nekoliko dana radilice zapečate ćelije voskom, što je za larve znak da počnu ispredanje čaure i pretvaranje u lutke, odnosno dovršavanje metamorfoze. Nedelju ili dve kasnije pomaljaju se potpuno formirane pčele.
Ove fotografije, koje prikazuju prirodno gnezdo medonosnih pčela, doprinele su da bolje vidimo kako pčele žive u divljini. Ovde vidimo kako radilice izgrađuju novo saće od pčelinjeg voska, dok druge uleću u žuninu duplju noseći polen i nektar. Za razliku od mrava, koji imaju specijalizovane uloge, svaka pčela radilica sposobna je za obavljanje bilo kog posla na održavanju gnezda.
Prilikom rada u gnezdu pčele se često zakače nogicama jedna za drugu. Živi lanac naročito je važan dok izgrađuju saće jer temperatura mora da bude barem 35 stepeni Celzijusa kako bi vosak bio mek i obradiv.
nacionalna geografija
Fotograf, Ingo Arnt snimio je pčele i njihovu zajednicu,e u svom dvorištu u Langenu, u Nemačkoj
Čim je formirana, pčelinja kolonija je već napadnuta. I nisu je napale pčelinje grinje, koje izazivaju varozu, niti je reč o pesticidima, ili kolapsu pčelinjih zajednica, ili bilo čemu što danas ugrožava populacije pčela u svetu, već su je napali stršljenovi – koji u poređenju s malenim rutavim pčelama izgledaju poput crvenookih džinova. Svaki napad dešava se u deliću sekunde, grabljivci zgrabe pčelu u vazduhu i odlete sa svojom žrtvom, koju će kasnije iskasapiti i njom nahraniti sopstvene proždrljive larve.
U borbi jedan na jedan zapadna medonosna pčela ne može da se meri sa stršljenom, koji je dug i do četiri centimetra i opremljen moćnim vilicama kojima može da isecka manje insekte na komadiće. U prvih nekoliko dana opsade pčele su delovale bespomoćno pred naletom stršljenova.
Ali posle nekoliko dana pčele su počele da se konsoliduju. Krenule su da se roje pred ulazom u gnezdo, stvarajući živi tepih od stražara. Čim bi se neki stršljen približio, neko od branilaca skočio bi na uljeza i napao ga. Istog trenutka više pčela bi se sjatilo oko njega i priklještilo ga.
A unutar te žive lopte od pčela dešavalo se nešto daleko bizarnije. Zapadne medonosne pčele imaju trik da svoje mišiće za letenje aktiviraju takvom brzinom da njihov toraks, ili sredina tela, emituje male količine toplote. Kada desetak i više pčela istovremeno "upali" svoje motore, roj može znatno da poveća okolnu temperaturu.
Tako pčele praktično skuvaju stršljena živog.
"Meni je to genijalno", kaže Jirgen Tauc, nedavno penzionisani biolog koji je oko 25 godina usavršavao svoje znanje o pčalama na Univerzitetu Maksimilijan u Vircburgu, u Nemačkoj.
Toplotna zamka je moćno oružje, ali može naškoditi i pčelama. Ponekad i pčele u sredini lopte uginu zajedno sa stršljenom, žrtvujući sebe za odbranu zajednice.
Pčele se tuku i po deset puta dnevno. Ako je pčelinja kolonija slaba, stršljenovi mogu da je unište, pa se borba nastavlja kao rat u vidu međusobnog iscrpljivanja.
A kada temperatura napolju padne, pčele se uhvate jedna drugoj za noge i naprave živi pokrivač preko saća.
Pčele stižu u svoje gnezdo u šupljini drveta koju je izdubila i odavno napustila crna žuna.
Nove pčele progrizu svoju put iz ćelija pokrivenih voskom. Kao leptiri, i pčele prolaze kroz nekoliko životnih stadijuma. Iz jajašaca se izlegu kao migoljaste proždrljive larve, koje predusretljive radilice moraju neprekidno da hrane. Posle nekoliko dana radilice zapečate ćelije voskom, što je za larve znak da počnu ispredanje čaure i pretvaranje u lutke, odnosno dovršavanje metamorfoze. Nedelju ili dve kasnije pomaljaju se potpuno formirane pčele.
Ove fotografije, koje prikazuju prirodno gnezdo medonosnih pčela, doprinele su da bolje vidimo kako pčele žive u divljini. Ovde vidimo kako radilice izgrađuju novo saće od pčelinjeg voska, dok druge uleću u žuninu duplju noseći polen i nektar. Za razliku od mrava, koji imaju specijalizovane uloge, svaka pčela radilica sposobna je za obavljanje bilo kog posla na održavanju gnezda.
Prilikom rada u gnezdu pčele se često zakače nogicama jedna za drugu. Živi lanac naročito je važan dok izgrađuju saće jer temperatura mora da bude barem 35 stepeni Celzijusa kako bi vosak bio mek i obradiv.
nacionalna geografija