*Pazi Sta Zelis... Mozda Ti Se I Ostvari*

Oh, ironijica moja, moj život.
Um... ja uglavnom dobijem šta želim, odnosno, potrudim se za to, uradim nešto...
I onda... ništa, ravnodušnost. Možda me ispuni, izbaci iz bede, ali meh, šta onda kada nemaš čemu da težiš, šta onda kad si ostvario cilj?
Tražiš novi.

A da.
"Postoje dve tragedije u životu: ne dobiti šta želiš i dobiti šta želiš."
 
Ja u to bas nisam verovala dok mi drugarica nije rekla... "Pazi sta zelis - mozda ti se zelja i ostvari"... Bilo mi je malo cudno a razjasnila mi je svojom pricom...
Ona je bila zaljubljena u jednog decka pre par godina i druzili su se, sve ok... Dok se jednog trenutka nije preselio na drugi deo grada i izgubili su kontakt... Ona je svaki dan molila Boga da ga bar jos jednom sretne... i eno pred kraj skolske godine mi je rekla da ga je videla... prepoznali su se... i rekla ovu recenicu po kojoj se tema zove...
Od tada sam promenila misljenje o ovoj izreci... A i verujem u nju :)
Pozdrav
 
Bas sam danas dobila knjigu ´Be careful what you wish for´, i ona me je podstakla da napisem temu o ovome... Zanima me kako razmisljaju dragi mi drugari sa Krstarice :D
A, tema je sledeca.
Svi mi nesto zelimo. Bez obzira na to da li su krupnije, ili sitnije zelje, uvek sa radoscu ocekujemo njihovo ispunjenje. :p Nije bitno koliko puta na dan razmislimo o nasim (ne)ostvarenim zeljama, ono sto najcesce ocekujemo posle jeste da se one ostvare, da ono o cemu smo samo mastali, najzad postane stvarnost. I to nas usrecuje.
Ali, sta je u stvari ono sto nas usrecuje? Ispunjenje tih zelja, ili same zelje i snovi koji cine da se osecamo radosnim, ushicenim, punim iscekivanja i nadanja? Koji je deo lepsi?
Naravno, ne mislim da zelje postoje tek tako, naravno da postoje da bi se i ispunjavale, ali kako je to kada znati da sve sto pozelite, moze postati stvarnost kadgod to pozelite?
Motiv je najveci pokretac u zivotu. Covek bez ikakvih teznji prema necemu nije ono sto jeste.
Pa, onda...:)
Je li ostvarenje zelja blagoslov ili kletva?
Da li nas usrecuje kada dobijamo sve sto pozelimo?
Postoji li uopste predigra koja predugo traje?
;)


Znas kako jeste delimicno, covek nije covek ako nesto ne zeli, nije covek ako nema nesto cemu tezi u zivotu, izem ti takvog coveka taj treba odmah da se ubije, momentalno!
To je zapravo svrha zivljenja(moje misljenje), ziveti zivot teziti ka nekim idealima, ostvarivati zivotne ciljeve ma kakvi oni bili, osecati se ponosnim zbog toga i na kraju ostaviti potomstvo koje ce ,,nastaviti tradiciju,, zivljenja....
To je po mom misljenju zivo...

Sto se tice prvog dela pitanja, tu nisam siguran ali, mislim da se ipak osecamo srecnima zato sto smo ostvarili to, ipak (primer velike zelje) ako imas takvu neku zelju bas ono veliku, ti veci deo zivota provedes radeci na ispunjenju takve zelje i onda kad je ispunis( jos ono onako svojski, sam od svoje ruke bez icije ,,kvarne,, pomoci) to je radost, znati da mozes umes i hoces da se tudis...E kad ispunis to ides na sledece i sledece i sledece, i tako u krug, nikad kraja, uvek treba imati zelje i ideale u zivotu, nesto wama u pojedinom trenutku nedostizno, neki izazov, za koji cete tesko raditi da ga ostvarite i preci na novi....To je smisao zivota....
A ne dangubljenje po ceo dan i ,,zivljenje za ovo danas,, a sutra kako Bog da..To je huge mistake:mrgreen:


Pozz
 

Back
Top