Pavle Karađorđević - Spas i nada Jugoslavije? Istorijsko politička uloga.

Poruka
4.284
571378

Knez namesnik Pavle Arsena Karađorđević, imao je jednu veoma zanimljivu istorijsko političku ulogu u olujom zahvaćenoj Evropi tridesetih godina 20og veka.
Pragmatik, ljubitelj umetnosti i jugoslovenski Mecena... Čovek koji je video Jugoslaviju prekrojenu po uzoru na dragu mu Veliku Britaniju.
Nakom ubitstva Kralja Aleksandra u Marselju, ovaj čovek zadesio se na mestu regenta i čuvara trona.

Na planu njegove unutrašnje politike, premda čisto i čvrsto jugoslovenski orijentisane (primer: zabrana plemenskih imena u nazivima političkih organizacija), ipak nije bilo suštinskog potiranja nacionalnosti Srba, Hrvata i Slovenaca, što je kasnije potvrđeno stvaranjem Banovine Hrvatske (i idejama o proglašenju Dravske Banovine za slovenačku, te preostalih teritorija u Banovinu Srbiju, odnosno srpsku zemlju).

Na planu inostranih poslova, Pavle je, očito, bio pragmatik koji je imao jasan cilj - spasiti Jugoslaviju od nadolazećih ratnih vihorova i očuvanje u Velikom ratu odveć poli istrebljenog naroda sva tri plemena. Tako da je izmena pravca spoljno političkog delovanja sa Britansko-francuske poluge, na Trojni Pakt bio iz, očito, praktičnih raloga.
 
Tvorac NDH. Velika i zanimljiva uloga, ali ne za Srbe.

"idejama o proglašenju Dravske Banovine za slovenačku, te preostalih teritorija u Banovinu Srbiju, odnosno srpsku zemlju). "
Ovo nema veze sa pameti. Slovenci su se zalili zbog toga, pa i Srbi, ali o davanju ikakvi pol. popusta u tome pravcu nije bilo ni rijeci.

Zapravo, govorilo se o daljim prosirenjima ban. hvr. ali to je sprijecio rat.
 
Poslednja izmena:
Шта год да је Павле "дао" Хрватима (узгред, уочи самог рата, није било ни времена да буде примењено), то није променило оно што ће уследити. Само осветљава чињеницу да ни излажење у сусрет максималним хрватским захтевима није могло да задовољи њихову глад за крвљу.
 
Доста се кнезом Павлом и посебно споразумом са Хитлером бавио извјесни Милослав Самарџић
и ту доста негативно говори о кнезу Павлу, а такође по њему пакт са Хитлером бјеше грешка. Тај пакт је доста у нашој историографији обрађиван, на жалост политика је увијек била та која би одредила да ли на тај пакт гледати позитивно или негативно, и Самарџић је један од ријетких који је покушао тај пакт темељитије, из више углова, сагледати.
Што се тиче његовог намјесништва након атентата на краља Александра у Марсељу, није лако дати оцјену. Можда је најбоље владаре гледати крпз + и -, колико је доброг и колико рђавог његова владавина донијела-
Он бјеше супротност краљу Александру који је аутократски владао, то бјеше политика угађања свима. Прве године послије атентата су заиста донијеле краљевини просперитет, ту би као кључна личност могао добити пролазну осцјену.
Но таква политика угађања када имате незајажљиве и оне којима те држава бјеше само транзитна станица ка њиховом циљу неће добро донијети, између осталог како је примијетио форумаш
..... dozvolio da stvore Hrvatsku Seljačku Stražu,koja je brojala preko 300 000 naoružanih ljudi koji su kasnije postali ustaše.
трасирао је пртину великој трагедији која ће задесити наш род. Да не бјеше "де факто" већ формиране хрватске војске, и већ прије 2.свјетског рата подобро индоктринисане ко им је стварни непријатељ и против кога дјеловати, Павелић и усташе по преузимању власти не би имале ту снагу да крену у крваве пирове и пројекат истребљења рода нашег са простора ендехазије.
Самим тим и немамо право бити благонаклони према кнезу Павлу, можемо уважити да је првих година урадио и подоста добрпог, но у временима превирања и турбуленција није био дорастао својој улози.
 
Sjajno, shvatam tvoje stanovište, ali ipak je bilo najpametnije razgraničiti Srbe i Hrvate pod krovom zajedničke kuće. Jer je to bila jedina održiva opcija... Naročito ideja o TRI naroda, dakle, tri Banovine, tri celine. Sam eventualni budući raspad države bi bio drugačiji i eventualno povoljniji za srpsko pitanje.

Stvar oko seljačkih straža... U isto vreme su širom Jugoslavije formirane i četničke organizacije srpske narodne odbrane (dakle, ne legalne vojne četnike (jurišne) jedinice), pa je morao, ipak, postojati kakav takav kompromis po tom pitanju.
 
Stvar oko seljačkih straža... U isto vreme su širom Jugoslavije formirane i četničke organizacije srpske narodne odbrane (dakle, ne legalne vojne četnike (jurišne) jedinice), pa je morao, ipak, postojati kakav takav kompromis po tom pitanju.
Kakav kompromis sa 300 000 naoružanih Hrvata u etnički podeljenoj teritoriji?
 
Tamo je, ipak, postojala daleko bolje naoružana srpska vojska, četnička organizacija i ORJUNA.
Kao što smo saznali od 1941.-'45.-nije.Postojali su četnici vojvode Đujića koji su štitili Srbe na svojoj teritoriji i četnici Uroša Drenovića koji su sarađivali sa ustašama.Vojska Kraljevine Jugoslavije je razoružana a partizani su u početku bili malobrojni i slabo naoružani.ORJUNA-šta to beše?
 
Kao što smo saznali od 1941.-'45.-nije.Postojali su četnici vojvode Đujića koji su štitili Srbe na svojoj teritoriji i četnici Uroša Drenovića koji su sarađivali sa ustašama.
U okolini Dubrovnika je postojao jak četnički pokret, ORJUNAški. Beskompromisan, kao i Đujićev. Takođe u Beloj krajini u Sloveniji (Plava Garda).

Drenović... Dokaz i primer spremnosti jednog oficira da sarađuje i sa najvećim koljačima i ognjem koji je sagoreo bezbrojne žrtve, koje je upravo taj oficir trebao na život i smrt da brani.
Kako god da ga narod ceni i šta god da je uradio, sporazum sa ustašama je bio užasna stvar i sramota veća od one epske Brankovićeve.

No, da se vratim na temu.
Upravo je na Dinari najviše bio skoncentrisan broj tih četničkih organizacija, te je zbog toga Đujiću bilo lakše da se organizuje i sačuva narod.


Problem '41.-'45te nije bila tobožnja hrvatska nadmoć i organizovanost, nego Nemci koji su u naletu razbili celokupnu vojnu organizaciju Jugoslavije.
Baš isti ti Nemci borili izborili su najbitnije bitke protiv JVuO na teritoriji NDH, to nisu uradile Ustaše.

Ustaše su bili obični koljači. Kako je jedan Nemac '41ve preneo Hitleru... 'Hrvati imaju admirala bez i jednog broda i zapovednika vojske bez i jedne divizije'.
Dakle, o vojničkoj spremnosti hrvata nema ni reče '41ve. Samo čist koljač, pozadinac.
Koliko su bili spremni i junački nastrojeni, pa i patriote, videlo se 1944. kada su mahom, onako, herojski... Stali u kolonu i krenuli da beže za Austriju (a vođstvo suvgde po svetu).

Knez Pavle nije imao odgovornosti za to.
 
Шта год да је Павле "дао" Хрватима (узгред, уочи самог рата, није било ни времена да буде примењено), то није променило оно што ће уследити. Само осветљава чињеницу да ни излажење у сусрет максималним хрватским захтевима није могло да задовољи њихову глад за крвљу.

Ostavio je nebranjene Srbe ,a Hrvatima je dozvolio paravojsku ... onih 300 pridošlih ustaša (od kojih je sigurno njih 80% bili najobičniji probisveti voljni da se negde uvale, a ne da skaču po bosanskim brdima i kolju narod ) nisu mogli ništa uradite .
Ljudi koji su koliko toliko zapamtili njegovu "vladavinu" nisu voleli ni ime da mu pomenu
Ali bitno je da je on bio " ljubitelj umetnosti i jugoslovenski Mecena " ,
 
Доста се кнезом Павлом и посебно споразумом са Хитлером бавио извјесни Милослав Самарџић

и ту доста негативно говори о кнезу Павлу, а такође по њему пакт са Хитлером бјеше грешка. Тај пакт је доста у нашој историографији обрађиван, на жалост политика је увијек била та која би одредила да ли на тај пакт гледати позитивно или негативно, и Самарџић је један од ријетких који је покушао тај пакт темељитије, из више углова, сагледати.
Што се тиче његовог намјесништва након атентата на краља Александра у Марсељу, није лако дати оцјену. Можда је најбоље владаре гледати крпз + и -, колико је доброг и колико рђавог његова владавина донијела-
Он бјеше супротност краљу Александру који је аутократски владао, то бјеше политика угађања свима. Прве године послије атентата су заиста донијеле краљевини просперитет, ту би као кључна личност могао добити пролазну осцјену.
Но таква политика угађања када имате незајажљиве и оне којима те држава бјеше само транзитна станица ка њиховом циљу неће добро донијети, између осталог како је примијетио форумаштрасирао је пртину великој трагедији која ће задесити наш род. Да не бјеше "де факто" већ формиране хрватске војске, и већ прије 2.свјетског рата подобро индоктринисане ко им је стварни непријатељ и против кога дјеловати, Павелић и усташе по преузимању власти не би имале ту снагу да крену у крваве пирове и пројекат истребљења рода нашег са простора ендехазије.
Самим тим и немамо право бити благонаклони према кнезу Павлу, можемо уважити да је првих година урадио и подоста добрпог, но у временима превирања и турбуленција није био дорастао својој улози.

Uradio je dobrog dok je Stojadinović bio premijer i vodio državu, kada su njega makli, po zahtevu Pavlovih "prijatelja" Engleza jer se protivio banovini tada se pokazala sva državnička umešnost tog nesretnog lika, malograđanina prve vrste .
 
Sjajno, shvatam tvoje stanovište, ali ipak je bilo najpametnije razgraničiti Srbe i Hrvate pod krovom zajedničke kuće. Jer je to bila jedina održiva opcija... Naročito ideja o TRI naroda, dakle, tri Banovine, tri celine. Sam eventualni budući raspad države bi bio drugačiji i eventualno povoljniji za srpsko pitanje.

Stvar oko seljačkih straža... U isto vreme su širom Jugoslavije formirane i četničke organizacije srpske narodne odbrane (dakle, ne legalne vojne četnike (jurišne) jedinice), pa je morao, ipak, postojati kakav takav kompromis po tom pitanju.


On je dopustio Hrvatima da smatraju ceo etnički prostor bivše AU monarhije kao legitimno nasleđe Hrvata . Kao da su samo i jedino Hrvati uneli te teritorije u zajedničku državu,
 
On je dopustio Hrvatima da smatraju ceo etnički prostor bivše AU monarhije kao legitimno nasleđe Hrvata . Kao da su samo i jedino Hrvati uneli te teritorije u zajedničku državu,
Baš to pomenuh, da je problem granica, a u samom razgraničenju.
Jer ustupanje Dubrovnika (koji je s' pravom bio u Zetskoj Banovini), Petrovaradina i Krajine su bili veoma pogrešni potezi.
Ali, narod kaže: Biser se ne baca pred svinje.
 
Upravo sada slušam Samardžića.

Vrlo logično rasuđuje
Odgledao sam taj intevju kad je izašao.
Najrealnije mu je rasuđivanje vezano za bombardovanje Bitolja i momenat kada je Jugoslavija imala priliku.

Međutim, ne mogu toliko da se složim za njegovo viđenje Kneza Pavla.
Imao sam pristup arhivi njegove kćerke gde postoji kopiran Knežev dnevnik.
Čovek je bio opčinjen Britanijom... Što je jedan od razloga da stvori, po nepovoljnim uslovima za srpski etnički prostor, jugoslovenski Vels/Škotsku.

Razumem zašto ga se smatra za negativnu istorijsku ličnost...
Ja bih više rekao tragičnu.

Tako isto ne bih rekao da je bio 'hrvatofil'. Do razgraničenja tri naroda bi moralo doći - definitvno nakon Drugog svetskog rata (u slučaju da je Monarhija opstala).
Ne bi to bilo Moljevićevo razgraničenje... Moljević je bio pojedinac. Ali bi do stvaranja srpske celine došlo.
Druga stvar, kulturno je uzdizao srpske zemlje, ne one na severo-zapadu.
A o razlici između njega i, na primer, Petra II mnogo govori to što Pavlova deca, ipak, imaju razmljiv, više nego pristojan srpski jezik.
 
Baš to što si naveo da je bio opčinjen ukazuje mi da je bio inferiorna ličnost... a mogu reći (zaista nevoljno, ) i ograničene inteligencije , jer je nemoguće presađivati nešto iz jednog podneblja u drugo ... to čak i ja znam daleko manje obrazovana od njega i "skromnijeg porekla" i sa upravljačkim iskustvima do 50 ljudi znam

Njega su , "podanici" izbrisali iz sećanja , ni ime mu nisu hteli pominjati, a pri tome nije bila velika propaganda protiv njega

Moj je utisak da je bio hrvatofil i da je on neposredno doprineo da se formira onolika banovina. I dalje mi je misterija kako je uspeo poništiti srpski faktor u prisajedinjenim teritorijama nekadašnje AU monarhije . Čak mislim da je on dosta doprineo da hrvati steknu poziciju kod Engleza

I to navođenje njega kao ljubitelja umetnosti ... kad si vladar treba da brineš o mnogo važnijim stvarima od umetničkih slika,

Ne možeš da porediš Petra II i njega , Petar II bio je već sa 18 godina uništena ličnost. On je tek tragična figura, knez Pavle je običan nesposobnjaković koji je naneo štetu u svojoj inferiornosti i poltronstvu,
 

Back
Top