Patnja..

Zato sto se dobro raspolozenje trosi i na samog sebe i na druge....
Covek nije nepresusni magacin....

Postoji i vrlo razumna pretpostavka da ti je bolji napredak ako si u boljem i kvalitetnijem, a ne rivalskom okruzenju , jer onda mozes primeniti sve napredne tehnike , a ne braniti se od konkurentnosti okoline....

Brzina je ono sto nam treba , a to se postize sablonima u reakciji tj predubedjenjima, stereotipima, prepoznavanjima, nikad prirodno ne ide do predrasuda koje su na kraju lanca, ali tu imamo jezicki problem sto je predrasuda tek na 4 mestu, ali ljudi ne znaju prethodna 3 termina...pa jepredrasuda odmah na pocetku....

Kad svoj domen obojis stereotipima i predrasudama , izvrsio si kvantizaciju prostora, tezinski si podelio prostor, kao dusek koji si ucinio neravnim prisivanjem onih tacaka oslonca ..gde su udubljenja...
Niti je to kvadratna mreza , niti su polja jednake povrsine....i tu treba da se radi, i na jeziku i na percepciji....
Ovo je problem percepcije i to smo pricali u nekoj temi ranije...

Problem percepcije se dalje prostire i na polje resenja koja su vidljiva....jer su vidljivija ona resenja koja su bliza rupama, od onih koja su dalja od rupa..... a rupe su formirane prema drustvenom sugerisanju i delovanju....
I da je u pitanju spontano formiranje svojom glavom , mozda ne bi ni bilo toliko zabluda i zloupotrebe, vec nije, pa se rupe formiraju preko deformisanja znacenja pojmova i stavljanja u celinu celih recenica koje pomeraju teziste te rupe ....i kad se fiksira , onda je gotovo....sve ide dalje preko te rupe...

Emancipacija npr,.....totalno izdeformisan pojam , jednakost polova, takodje...homoseksualna prava je vec primer i za deformisanje pojma i za koriscenje drugih deformisanih pojmova u smisljenu celinu ....i cilj....

Moze li se govoriti o stepenima samosazaljenja....?
Moze...

Prvi stepen je neuspevanje da resis problem...
Drugi stepen je gubljenje inicijative...
Treci problem je reaktiviranje da resis problem...
Cetvrti stepen je slamanje usled nemogucnosti....
Peti je koliko duboko je slomljena osoba i koliko je krta...
Sesti je pocinjanje gradjenja logickog zaokruzenja psihologike oko novoslomljene osobe...
Sedmi stepen je trazenje svih mogucih njoj uvezanih situacija koje mogu da "pomognu" u "racionalizaciji" tj transferu emocija i projekcijama koje se betoniraju....

Ne kazem da je sve ireverzibilno , niti da je putanja odmah od broja 1, jer broj 7 neke druge problematike moze dohvatiti ono sto primecujete kao polje samosazaljenja i iskoristiti ga za zaokruzivanje celine.....
Ta unutrasnja zaokruzenost je bitna svakom zivom bicu, a vezana je za svesnu percepciju , pa ili ce deo percepcije otici u podsvesno a ono sto ostane ce oblikovati stavove prema mnogo uvezanih i neuvezanih stvari.....vama neuvezanih....ali toj psihologici vrlo uvezanih....
 
Ima osoba koje jadikuju čitav život. Te sve ih boli, te niko ih ne shvata, te rade tolike poslove a niko im ne vjeruje, te ova muka, te ona muka... I tako svaki bogvetni dan i sa svakim! A opasno se ljute kad im sagovornik ne vjeruje. Da li takve osobe stvarno pate? Ja mislim da su oni obični simulanti i foliranti i da su takvu životnu filozofiju pokupili od nekih starijih rođaka ili poznanika, smatrajući da tako dobijaju za sebe najbolje posledice u odnosima sa okolinom. I pored svih svojih muka na koje se nepresušno žale većina ih dočeka duboku starost.
 
Ne bih ja patnju shvatala tako ofrlje - kao svakodnevnu jadikovku ni zbog čega.
Patnja - neodglumljena, iskrena .- često je uzrokovana samoprezirom.

Patnja nije uvek manifestacija kukavičluka ili egoizma.
Patnja nije uvek istovremeno i samosažaljenje
Patnja nije degradacija ličnosti, nije bolest, slabost, i nije ništa ponižavajuće po čoveka.
 
Pod uslovom da je hronično osećanje, zar to već nije (izmenjeno) stanje?
Patim, pa (već dugo) ne spavam kako treba; patim i (dugo) se ne hranim regularno; patim i (na duže staze) opala mi je koncentracija, tj. fokusiran/a sam sam isključivo na uzrok patnje; (duže vreme) ne mogu da se smejem, radujem, itd.

Nije svaka patnja patološko osećanje; ima patnji koje dođu i prođu. Postoji li iko ko nikada nije patio zbog nečeg?
 
Pod uslovom da je hronično osećanje, zar to već nije (izmenjeno) stanje?
Patim, pa (već dugo) ne spavam kako treba; patim i (dugo) se ne hranim regularno; patim i (na duže staze) opala mi je koncentracija, tj. fokusiran/a sam sam isključivo na uzrok patnje; (duže vreme) ne mogu da se smejem, radujem, itd.

Nije svaka patnja patološko osećanje; ima patnji koje dođu i prođu. Postoji li iko ko nikada nije patio zbog nečeg?

tako je ....

patnja je normalna stvar u zivotu coveka...

samo konstantna patnja je patoloska stvar...
 
Ne bih ja patnju shvatala tako ofrlje - kao svakodnevnu jadikovku ni zbog čega.
Patnja - neodglumljena, iskrena .- često je uzrokovana samoprezirom.

Patnja nije uvek manifestacija kukavičluka ili egoizma.
Patnja nije uvek istovremeno i samosažaljenje
Patnja nije degradacija ličnosti, nije bolest, slabost, i nije ništa ponižavajuće po čoveka.

da i ovo je ok ....
 
kad dodje vreme da pile izadje iz jajeta, ono mora da razbije ljusku..i sigurna sam da je to bolno, i traumaticno iskustvo: iz udobne, tople, zasticene unutrasnjosti, treba nasilno, lomljenjem, izadju u nesigurni spoljni svet.
pile, na svu srecu, nema mozak, kojim bi spoznalo opasnosti koje ga vrebaju napolju, ima samo nagon da izadje, i lupa, uprkos bolu, dok se ne oslobodi te ljuske

covek, pak, sposoban da sagleda, u situaciji koja je za nejga neki preobrazaj, moze zaplasen stati, i ucauriti se u nekom stanju..i paradoks je, da ce ono sto mu je najveca snaga, dakle njegov mozak, doneti propast..i spreciti ga da se suoci sa bolom.
jer , to je ono sto se desi..suocen sa nekim teskim bolom, covek umesto da razbije tu ljusku, i da izadje na svetlo, ma kako to strasno iskustvo bilo, povlaci se u sebe, i tu, zapecacen, hrani svoju patnju strahom. i tad to vise nije emocija, nego patologija, koja vodi u propast..
 
Aha, znaci kad rintam , onda se mucim , ne patim...
kad ne spavama takodje....
Kad me ceo zivot neko u njivi mustra nekim mudrostima, a pricamo da prodje vreme ,to je muka nije patnja....

To ja nazvah stanje, kad patimo gladni , zedni , a ono trpis nije isto sto i patis....
 
Aha, znaci kad rintam , onda se mucim , ne patim...
kad ne spavama takodje....
Kad me ceo zivot neko u njivi mustra nekim mudrostima, a pricamo da prodje vreme ,to je muka nije patnja....

To ja nazvah stanje, kad patimo gladni , zedni , a ono trpis nije isto sto i patis....

...pa sad,ne znam ko te u njivi mustra...ali glad i zedj su *patnja tela*...i to je stanje ...traje dok se ne napojis ili nahranis....dakle stanje.....
 
nije baš svaka svakondnevna jadikovka patnja. depresija je patnja, ali i hipohondrija, i mnogo štošta...što čovekovu dušu slama... čime se bavio još heraklit.. jeste da je lečio ljude kupusom ali je i začetnik homeopatije.. ( ;
"slabe naravi opiru se zasluzenoj kazni, osrednje se njome mire, dok je jake traže"
 
ovde mogu da primetim jo jednu pojavu vezanu za konkurentno drustvo..vrednovanje cilja
naime samo je cilj bitan..a ne i put do cilja..koliko vidim i ta patnja o kojoj se ovde govori nastaje kao nemogucnost dosezanja cilja..
postoji u ljudima duboko uvrezena teznja da budu srecni tek nakon dosezanja cilja..tj da zadrzavaju osecanje srece i ispunjenosti za trenutak postizanja cilja..vrlo malo ljudi zapravo uziva u samom procesu postizanja cilja i kod kojih cilj sam po sebi i nije narocito bitan jer jednom postignut cilj ionako postaje nebitan i ta ocekivana sreca u dosezanju cilja nepostojana zajedno s ciljem..jer se ciljevi zamenjuju novim ciljevima.

najuspesniji ljudi u zivotu..su oni koji nalaze najvece zadovoljstvo u samom procesu a ne u krajnjem ishodu..svi putevi kojima krenu njima su laki i prohodni..

da dodam i to da ljudi koji pate ..pa cak i na taj nazovi patoloski nacin...(opet osuda okoline za svakog ko nije shiny happy...ruzno veoma al sta ces..a da se ne zapitas ko je tu u stvari patoloski slucaj) su ljudi koji se NISU PREDALI..sama njihova patnja je dokaz njihove istrajnosti..ljudi koji su se predali su umrtvljeni..tj takvi ni ne pate..

koliko je zabluda i pogresnih predstava i iskrivljenih percepcija prisutno ovde da ne poverujes ...
 
jos i to da napomenem da nije zapravo patnja nusprozivod nepostizanja ciljeva vec direktan proizvod nemogucnosti samoprastanja..

svi ljudi grese..omanu..ovde ili onde..
ta mogucnost samoprastanja je kljuc za izlazak..

dante je na ulazu u svoj pakao napisao "vi koji ulazite ostavite svaku nadu"
a po mitologiji ..iz pandorine kutije su izasla sva zla ovog sveta..a u nju su zatvorili nadu..

ja nadu tumacim kao najvece od svih zala..
nada je ta koja coveka drzi zatvorenog u magicnom krugu pokusaja i neuspeha..nada da ce jednom uspeti tera coveka da iznova i iznova omanjuje..
nada tera sizifa da uporno gura kamen uz brdo...mesto da se jednostavno mane corava posla..
 
"Voleti znači patiti. Ako se patnja želi izbeći, ne sme
se voleti. No, onda se počne patiti jer se ne voli. Stoga,
voleti znači patiti, ne voleti znači patiti. Patiti znači patiti.
Biti srećan znači voleti. Biti srećan, u tom slučaju, znači
patiti. Patnja čoveka čini nesrećnim. Stoga, da bi čovek
bio nesrećan, mora voleti ili mora voleti da bi patio, ili
patiti zbog previše sreće. Nadam se da ste to zabeležili."

Woody Allen, Ljubav i smrt...
 
...patnja je usud svih ljudi... eto npr. patnja je i uciti nesto za sta nismo zainteresovani a potrebno nam je da bi stekli znanje iz neke oblasti za koje smo zainteresovani umesto da to vreme iskoristimo za setnju ili druzenje sa prijateljima... ne treba od toga praviti veliki problem... mi kao da smo stvorili fobiju od patnje, i fizicke i mentalne, a svaka nuznost da se ulozi napor zbog bilo cega tretira se kao zaostalost iz nekih proslih vremena... postali smo uzasno lenji da bi sebe postedeli patnje
 
"Voleti znači patiti. Ako se patnja želi izbeći, ne sme
se voleti. No, onda se počne patiti jer se ne voli. Stoga,
voleti znači patiti, ne voleti znači patiti. Patiti znači patiti.
Biti srećan znači voleti. Biti srećan, u tom slučaju, znači
patiti. Patnja čoveka čini nesrećnim. Stoga, da bi čovek
bio nesrećan, mora voleti ili mora voleti da bi patio, ili
patiti zbog previše sreće. Nadam se da ste to zabeležili."

Woody Allen, Ljubav i smrt...

Zabeležili smo.

Odličan je Vudi.
 
...patnja je usud svih ljudi... eto npr. patnja je i uciti nesto za sta nismo zainteresovani a potrebno nam je da bi stekli znanje iz neke oblasti za koje smo zainteresovani umesto da to vreme iskoristimo za setnju ili druzenje sa prijateljima... ne treba od toga praviti veliki problem... mi kao da smo stvorili fobiju od patnje, i fizicke i mentalne, a svaka nuznost da se ulozi napor zbog bilo cega tretira se kao zaostalost iz nekih proslih vremena... postali smo uzasno lenji da bi sebe postedeli patnje

ovo je instant kultura .. jedino ovo poslednje nisam shvatila
 
... pa kad idu u prodavnicu kolima, valjda im tesko da pesace...prodavca mrzi da sabira pa koristi citac... cak i u skoli deci olaksavaju casove koliko god je moguce a profesore koji su zahtevni optuzuju da su staromodni.... kao nikoga ne treba primoravati da radi ono sto mu se ne dopada... ...naravno da bi postigli neko vece znanje moraju se pomuciti ali zbog sve vece potrebe za poluobrazovanim svetom vecini ljudi je omoguceno da se mnogo ne muce
 

Back
Top