Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.589
Pre 50 godine arheolozi koji su nalazile fosile koji su bile male krhotine koje nije bilo moguce razvrsti i prepoznati i bile su odbacivane, jer sa njima nisi mogli da urade nista.
Paleoproteomika je relativno mlada i brzo rastuća oblast molekularne nauke u kojoj se tehnologija sekvenciranja zasnovana na proteomici koristi za rješavanje identifikacije vrsta i evolucijskih odnosa izumrlih svojti. Iako je komplementarno paleogenomici u primjeni, proučavanje drevnih proteina ima potencijal da otkrije starije, potpunije filogenije zbog relativne stabilnosti aminokiselina u proteinima u poređenju s nukleinskim kiselinama DNK.[1] Drevne studije proteina mogu dalje otkriti tipove i izvore oporavljenih tkiva,[2] kao i razvojne faze fosiliziranih uzoraka.[3] Paleoproteomika se također može proširiti na arheološke materijale kao što su tekstil, životinjske kože, ostaci hrane i keramika.
https://en.wikipedia.org/wiki/Paleoproteomics
Denisovan fosil identifikovan u tibetanskoj pećini
Odnosno :
Paleoproteomika
Naucnici mogi iz DNK materijala okamenjnih kostiju i zuba nasih predaka dodju do novih informacija. Medjutim neke kosti su necitljive jer ih je nagrizao zub vremena.
U poslednje verme naucnici su nasli novi ''vremenski durbin'' koji bi pruzio novi uvid u u nase drevne pretke, , a to su belancevine.
One mogu da prezive duze od DNK lanaca.
Tehnika koja se koristi prilkom istrazivanje belancevine '' protemika sacmarice'', znaci da se stvori profil svih belancevina unutar okamenjenog zuba i kostiju .
Tako je doslo do stvarnje nove naucne grabe - paleoproteomike.
Denisova pecina
Paleoproteomika daje novi uvid u rani južni afrički stočarstvo
https://www.researchgate.net/public...sight_into_early_southern_African_pastoralism
Paleoproteomika otvara prozor u prošlost
https://www.the-scientist.com/features/paleoproteomics-opens-a-window-into-the-past-30026
Paleoproteomski dokazi identificiraju arhaične hominine povezane s Chatelperronianom u Grotte du Renne
https://www.pnas.org/content/113/40/11162
https://www.businessinsider.com/denisovans-neanderthals-humans-occupied-denisova-cave-siberia-2021-6
Iskopavanje u pećini Baishiya
Veliko otkrice i uspeh paleoproteomike je bilo kada su nasli jedna zub na Tibetu u pecini Baisija. DNK nije mogla da se radi jer je materijal bio previse razgradjen da bi mogao da se istrazuje. Ali su naucnici ispitali belancevinu iz zuba, nakon cega je utvrdjeno da se poklapa sa belanvecinama iz fosila nadjenih u Denisovoj pecini.
Tada se dobila skroz druga slika, da ''ljudi denisova'' nisu bili izlovani nego su ziveli na mnogo vecem podruciju.
Ocekuje se da paleoproteomike omogucuti klasifikaciju vrsta hominida na razlicitim arheoloskih nalazistima.
Ali tu postoje i razlicita ogranicenja, naucnik Deretic je govorio u jednoj naucnoj emisiji i rekao da je arheologija glavna za proucavanje istorija tj praistorije, a za nove naucne grane kao sto je paleoproteomika da je problem sto mnogi fosili koji su koristili, da je zabelezen samo ogranicen broj belancevina, sto nije dovoljno da se rasvetili poreklo covekovog pretka.Takodje je rekao da se neke belancevine ''konzervirane'' sto znaci da se ne menjaju od vrste do vrste nego se samo prenose. Da sve to ograniceva meru do koje mozemo da otkrijemo proslost, i ne smo to nego mogu da nas odvedu na krivi put. Tako da on ipak prednost daje arheologiji.
Belancevine su se pokazale kao mnogo otpornije od DNK, sto nam omogucuje da zavirimo u proslost nase vrste dalje nego ikad ranije.
Paleoproteomika je relativno mlada i brzo rastuća oblast molekularne nauke u kojoj se tehnologija sekvenciranja zasnovana na proteomici koristi za rješavanje identifikacije vrsta i evolucijskih odnosa izumrlih svojti. Iako je komplementarno paleogenomici u primjeni, proučavanje drevnih proteina ima potencijal da otkrije starije, potpunije filogenije zbog relativne stabilnosti aminokiselina u proteinima u poređenju s nukleinskim kiselinama DNK.[1] Drevne studije proteina mogu dalje otkriti tipove i izvore oporavljenih tkiva,[2] kao i razvojne faze fosiliziranih uzoraka.[3] Paleoproteomika se također može proširiti na arheološke materijale kao što su tekstil, životinjske kože, ostaci hrane i keramika.
https://en.wikipedia.org/wiki/Paleoproteomics
Denisovan fosil identifikovan u tibetanskoj pećini
Odnosno :
Paleoproteomika
Naucnici mogi iz DNK materijala okamenjnih kostiju i zuba nasih predaka dodju do novih informacija. Medjutim neke kosti su necitljive jer ih je nagrizao zub vremena.
U poslednje verme naucnici su nasli novi ''vremenski durbin'' koji bi pruzio novi uvid u u nase drevne pretke, , a to su belancevine.
One mogu da prezive duze od DNK lanaca.
Tehnika koja se koristi prilkom istrazivanje belancevine '' protemika sacmarice'', znaci da se stvori profil svih belancevina unutar okamenjenog zuba i kostiju .
Tako je doslo do stvarnje nove naucne grabe - paleoproteomike.
Denisova pecina
Paleoproteomika daje novi uvid u rani južni afrički stočarstvo
https://www.researchgate.net/public...sight_into_early_southern_African_pastoralism
Paleoproteomika otvara prozor u prošlost
https://www.the-scientist.com/features/paleoproteomics-opens-a-window-into-the-past-30026
Paleoproteomski dokazi identificiraju arhaične hominine povezane s Chatelperronianom u Grotte du Renne
https://www.pnas.org/content/113/40/11162
https://www.businessinsider.com/denisovans-neanderthals-humans-occupied-denisova-cave-siberia-2021-6
Iskopavanje u pećini Baishiya
Veliko otkrice i uspeh paleoproteomike je bilo kada su nasli jedna zub na Tibetu u pecini Baisija. DNK nije mogla da se radi jer je materijal bio previse razgradjen da bi mogao da se istrazuje. Ali su naucnici ispitali belancevinu iz zuba, nakon cega je utvrdjeno da se poklapa sa belanvecinama iz fosila nadjenih u Denisovoj pecini.
Tada se dobila skroz druga slika, da ''ljudi denisova'' nisu bili izlovani nego su ziveli na mnogo vecem podruciju.
Ocekuje se da paleoproteomike omogucuti klasifikaciju vrsta hominida na razlicitim arheoloskih nalazistima.
Ali tu postoje i razlicita ogranicenja, naucnik Deretic je govorio u jednoj naucnoj emisiji i rekao da je arheologija glavna za proucavanje istorija tj praistorije, a za nove naucne grane kao sto je paleoproteomika da je problem sto mnogi fosili koji su koristili, da je zabelezen samo ogranicen broj belancevina, sto nije dovoljno da se rasvetili poreklo covekovog pretka.Takodje je rekao da se neke belancevine ''konzervirane'' sto znaci da se ne menjaju od vrste do vrste nego se samo prenose. Da sve to ograniceva meru do koje mozemo da otkrijemo proslost, i ne smo to nego mogu da nas odvedu na krivi put. Tako da on ipak prednost daje arheologiji.
Belancevine su se pokazale kao mnogo otpornije od DNK, sto nam omogucuje da zavirimo u proslost nase vrste dalje nego ikad ranije.