Ja sa nisam uvredila, samo sam bila momentalno ljuta (i to sam ljuta pet minuta: ponudila/on rekao/ja postavila temu, sve u roku tih 5 minuta). Ali mi je drago što sam postavila temu, zato što vidim da smo 50 % - 50 % što se tiče džema i stavova (i vaspitanja) o uzimanju i davanju. Ja sam opisala kako bih ja, a zanimljivo je da neki ljudi i takvu sitnicu shvataju kao obavezu. Ja to tako ne shvatam, tegla džema ili kutija kiflica je ništa, imam - ponudim - dam, i odmah zaboravim.
U nekoj istočnjačkoj knjizi sam pročitala da je stvarno svet (ili tako neki uzvišen izraz) onaj koji prima, a ne onaj koji daje.
Kao i sve istočnjačke mudrosti, zvuči blesavo, ali kada malo bolje razmislim, uopšte nije: lako je biti šmeker koji daje, ali koliko stvari obuhvata primanje (to pokazuje i ova tema) - ispada da je mnogo teže primiti nego dati
(Bokte, koliko filozofije oko tegle džema.)