Ni jutros proleca njenoga nema
Ni cveta tresnje,ni zraka sunca.
I kao da cela vasiona drema,
Dok srce njeno sve slabije kuca.
U sivome danu,beloj stazi
Niceg lepog nema,sve prekrila seta...
A zima jos uvek sve hrabrije gazi
Prolece ne zeli tugi da smeta...
I svaka pahulja koju nebo daje
Suza je iz oka te snezne zene
Zato i zima tako dugo traje
Trajace dok ne presahnu suze njene...
I tek kada tresnjin cvet procveta
Presvucice misli u boju duginog daha.
Na oci ce staviti ruzicasti povez
I krenuce na put sama i bez straha...
Ni cveta tresnje,ni zraka sunca.
I kao da cela vasiona drema,
Dok srce njeno sve slabije kuca.
U sivome danu,beloj stazi
Niceg lepog nema,sve prekrila seta...
A zima jos uvek sve hrabrije gazi
Prolece ne zeli tugi da smeta...
I svaka pahulja koju nebo daje
Suza je iz oka te snezne zene
Zato i zima tako dugo traje
Trajace dok ne presahnu suze njene...
I tek kada tresnjin cvet procveta
Presvucice misli u boju duginog daha.
Na oci ce staviti ruzicasti povez
I krenuce na put sama i bez straha...
