P E S MA

Nikad ne znam kad ce nova pesma hteti,
Novoj sreci ili bolu stare rane;
Da kao molitva u nebo poleti,
Ili kao kaplja otrova da kane.

Samo cujem poklic u dnu duha svoga,
Kao vest prorocki,kroz noc,s brega pusta;
I ja cujem blage reci vecitoga
Kako mi prolaze kroz srce i usta.

Nase dve ljubavi pune kobne moci,
Od sviju skrivene,zive u svom stidu,
Kao pod zvezdama,zaspali u noci,
Dva mirna pauna na starinskom zidu.

Krijem svoju ljubav kao mrznju drugi
Istom silom lazi i svim podlostima;
Kao drugi staklo otrova,svoj dugi
Svoj bol bezutesni ja krijem medj svima.

S ocima vec punim zvezda sto ce doci,
Ja cu da se pustim u to more tame;
I zaigrace u svojoj samoci
Srce od cekanja i od srece same.

I minucu nocu kraj tvojih obala,
Dok roneci suze i ne slutis o tom;
I poci daleko preko tamnih vala
Sve u bolnoj zedji za novom lepotom.
 
Divna pesma.Divni stihovi koji doticu svakoga ko ih procita.Zasto nam je romantika,tako iznenada izcezla.Bez pesnika,bez romantike,zivot
bi bio,ruzan i jadan.Na zalost,danasnja omladina,zaokupljena elektronskim novotarijama,najcesce,i nezna,da postoje neke pesme,da postoje
neki osetljivih dusa ljudi,koji te pesme pisu.
 

Back
Top