Ozračeni radnici, opasnost i u Vinči

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.396
Zaposleni u "Nuklearnim objektima" izloženi zračenju, zbog nemara nije bezbedno ni u obližnjem naselju. Inženjeri pisali Vladi, direktor negira tvrdnje, oštećene ućutkali

U KRUGU Instituta "Vinča" dogodio se incident, a zaposleni su prekomerno ozračeni! Pre nedelju dana radnici JP Nuklearni objekti Srbije (NOS), vadeći iz bazena radioaktivne šipke, primili su dozu zračenja drastično veću nego što bi smeli. I, umesto da im se pomogne, celu stvar je neko nameravao da zataška.
Ovaj posao izvodili su, tvrde inženjeri preduzeća, po nalogu v. d. direktora dr Jagoša Raičevića.
- Zaposleni su ozračeni višestruko iznad planskih i odobrenih vrednosti i boravili su u radijacionim poljima ekstremno visokih intenziteta. O svemu postoje dokazi i dokumentacija - navedeno je u pismu u koje su "Novosti" imale uvid, a koje je mr Snežana Pavlović, direktor sektora za radijacionu sigurnost, uputila u četvrtak ministrima Ivici Dačiću, Žarku Obradoviću i Oliveru Duliću.
http://adocean-si.hit.gemius.pl/hit...rs/vecernje_novosti/izdavacki_sektor.201.html
IZBEGNUTA KATASTROFA PRE DVA MESECAKRAJEM februara u Institutu "Vinča" poplavljen je podrum u kojem je bio uskladišten samleveni uranijum (tzv. žuti kolač), koji je u Vinču stigao još pre četrdesetak godina. Javnost do danas nije saznala šta se zaista dogodilo i da li su Beograđani i žitelji nekoliko naselja niz Dunav bili izloženi zračenju, a da to nisu ni znali. Niko još nije odgovarao za to što je opasni materijal čuvan u podrumu, iako je JP NOS trebalo da ga uskladišti u specijalni hangar.Navedeno je i da je odmah posle incidenta započelo zataškavanje i, preventivno, ljudima za koje se veruje da bi smeli da govore o tome zaprećeno otkazom.
O slučaju nije obaveštena ni Agencija za zaštitu od jonizujućeg zračenja, koja je nadležna za kontrolu radioaktivnosti, potvrdila nam je direktorka Mirjana Radenković.
Zaposleni u JP NOS, strahujući za sopstvena radna mesta i bezbednost, kako svoju, tako i stanovnika Vinče, kažu da u preduzeću vlada potpuni haos, da su smenjeni neki od najboljih stručnjaka, a na njihova mesta dovedeni ljudi koji nemaju dovoljno iskustva na poslovima nuklearne bezbednosti.
I baš zbog svih ovih problema inženjeri NOS uputili su pre dve nedelje pismo Vladi Srbije u kome iznose sve probleme.
Oni tvrde da je model upravljanja u JP neprimeren nuklearnim objektima i da to dovodi do narušavanja sistema bezbedenosti nuklearnog materijala.
Navode i da se sredstva raspoređuju prema ličnim afinitetima uprave - reaktivira se prostor reaktora RA, čiji rad je zabranila država i koji je u saradnji sa EU stavljen van snage.

VLADA IM NIJE ODOBRILA BUDŽETZAPOSLENI u JP NOS ozbiljno se plaše dana kada će kasa preduzeća da bude ispražnjena, a oni da ostanu bez plata. Kažu da im plan rada za 2012. godinu nije odobren.
- Još prošle godine tražili smo od Vlade da ukalkuliše sredstva za rad JP NOS, ali ona još nisu stigla - kaže Uranija Kozmidis-Luburić. JP NOS pratile su afere i u vreme prethodnog direktora, mr Radojice Pešića, koji je smenjen. Budžetska inspekcija našla je nepravilnosti u javnim nabavkama, kojima je oštećeno preduzeće.


- Smatramo da amaterizam i lični interes pojedinca ne smeju da ugroze bezbednost zaposlenih (koji nisu osigurani) i građane Beograda koji je na deset kilometara od reaktora - upozoravaju inženjeri.
Od zaposlenih u "Vinči" saznali smo kako se prošlonedeljni incident dogodio.
- Kolege iz NOS vadile su iz bazena šipke u kojima je ranije bilo nuklearno gorivo. Čim su izvađene iz vode, zračenje je bilo izuzetno veliko. Dozimetristi su tražili da se posao prekine. A onda im je stiglo naređenje da još jednom ponove ceo postupak. Tako su u dva minuta ozračeni više nego što bi, regularno radeći posao, bili ozračeni tokom nekoliko nedelja.
Dr Jagoš Raičević, v. d. direktora JP NOS, u kome inženjeri vide glavnog krivca za poslednji akcident, ali i za zataškavanje, tvrdi, međutim, da akcidenta nije ni bilo.
- Nije se dogodilo ništa nepredviđeno - kaže Raičević. - Ta količina zračenja jednaka je onoj koju primite na letu od Beograda do Njujorka. Nema govora o bilo kakvom akcidentu.
Predsednica UO JP NOS, prof. dr Uranija Kozmidis Luburić, ipak, ne poriče da je prekomernog zračenja bilo, ali kaže i da nema potrebe za dizanjem prašine.
- Bilo je reči o tome na UO, ali to nije naša, već nadležnost direktora - objašnjava dr Kozmidis Luburić. - Ništa dramatično se ne dešava.
Ona potvrđuje da su pojedini direktori smenjeni, jer su, kako kaže, imali propuste u radu.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.290.html:377341-Ozraceni-radnici-opasnost-i-u-Vinci

Da li izbori mogu da budu bitni bilo kome posle ovakvih vesti?:(Uranija Kosmidis Luburić je kadar G17,Dinkić je kuga Srbije.Razmišljajte posle ovoga šta ćete da kupujete od zeleniša na pijaci i pazite da nije iz Vinče.
 
Тако је то у држави која нема механизму контроле опасног отпада и супстанци.... Ствар је у томе да сада нема ко да испита шта се десило и да утврди последице,а пошто су ту и избори није згодно говорити о овако нечему није добро за рејтинг бориса тадића и Дс....
 
Ха, ха, ха па ова Уранија Космидис Лубурић(баш јој муж има лепо презиме, мада ако није покатоличен, онда је још увек Србин)ми је била асистент на лабораторијским вежбама из физике 2, на ЕТФ-у у НС, тамо негде 84.
Била је сматрана за еталон тупости, једна милиуранија је била опасна количина глоопости, камоли више од тога, о целој вредности да не говорим!!!
Како је она тако тупишка докторирала???
 
Како је она тако тупишка докторирала???
Мрзи ме да копам,она је била ''кадар'' Г17.Знаш да су се они после 5.октобра прогласили за експерте а онда су купили или ко зна шта већ радили са дипломама.
 
Мрзи ме да копам,она је била ''кадар'' Г17.Знаш да су се они после 5.октобра прогласили за експерте а онда су купили или ко зна шта већ радили са дипломама.
Не сумњам нимало.
Претпостављам да се скрцала у БГ у складу с новим обавезама?!?
 
Претпостављам да се скрцала у БГ у складу с новим обавезама?!?
Нормално,дебили који се баве политиком увек дођу у Београд и онда наставе да загађују средину из које су дошли причом како им Београд узима паре.На тај начин држе будалетине које су их послале у БГ незадовољним и онда могу годинама да манипулишу њима а овде загађују Београд и убијају људе као што то ради ова Уранија у конкретном случају.
 
PROF. DR JASMINA VUJIĆ OTKRIVA: ZAŠTO JE UNIŠTEN INSTITUT VINČA
zz02042010_3_1.jpg
Prof. dr Jasmina Vujić, šef katedre za nuklearni inženjering na američkom univerzitetu Berkli i jedan od najuticajnijih srpskih naučnika u inostranstvu, optužila je srpsku vlast da je pod maskom reformi uništila nekad prestižni Institut za nuklearne nauke (INN) Vinča.

Vinča je nekad bila referentna institucija te vrste i praktično inkubator kadrova. Šta su ključni razlozi za uništenje Instituta?

- Teško je proniknuti u uzroke i suštinu dugoročnih pokušaja da se Institut u Vinči temeljno rasturi. Možda je najbliže istini da taj Institut, kao i mnoge druge renomirane nacionalne institucije, ubija neznanje, politikantstvo i loše namere pre svega u određenim političkim krugovima na vlasti. Sve se to sprovodi pod parolom "reformi" u cilju navodnog poboljšanja postojećeg stanja, ali se često sprovode "reforme radi reformi" ili, kao u slučaju INN Vinča, zbog nekog teško razumljivog i nelogičnog cilja. Između ostalog, više puta se spominje nekakav "tehnološki park", čiji bi jedan deo bio Institut u redukovanoj formi, ali ostaje nejasno kakve bi se to tehnološke celine smeštale u taj "park" ako se ništa ne čini da se nove tehnologije razvijaju, nego se još i stare tehnološke celine gase. Umesto toga, svakodnevno se čuju hvalospevi o izgradnji nekakvog centra za promociju nauke, pa o izgradnji centra za nanonauke (a takav u Institutu već postoji) i sličnih tzv. infrastrukturnih projekta iz oblasti nauke. Nažalost, u većini slučajeva se ispostavlja da se te najave i promocije prave u cilju opravdanja novih kredita ili jednostavno promocije određenih ministara ili stranaka na vlasti, dok postojeći naučni centri, fakulteti i instituti kubure i sa dažbinama za grejanje i komunalije, a da ne govorimo o drugim, bitnim stvarima za razvoj naučnog rada i obrazovanje naučnog podmlatka.

Da bi se shvatila čitava priča oko INN Vinča, treba se vratiti šest-sedam godina unazad, kada je Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj prvi put krenulo u razbijanje Instituta. Tadašnji ministar Dragan Domazet izašao je sa predlogom da se Institut transformiše tako što će se rasparčati i podeliti na četiri dela. Za izvršioca tog destruktivnog udara na INN Vinča ministar Domazet je izabrao svog stranačkog kolegu Dragoslava Petrovića, profesora Univerziteta u Novom Sadu koji, prema tadašnjem Statutu Instituta, nije čak ni zadovoljavao kriterijume za direktora. Evo šta o tim dešavanjima stoji u žalbi koju je tadašnji potpredsednik Naučnog veća INN Vinča dr Božidar Cekić uputio tadašnjem predsedniku Vlade Srbije Živkoviću (18. jula 2003):
U svakoj normalnoj državi posle ovakvog nezakonitog, neetičkog i nemoralnog ponašanja ministar bi trenutno dobio otkaz.

Domazetov predlog za cepanje Instituta je takođe naišao na oštru osudu naučne javnosti u Srbiji, ali i preko stotinu eminentnih stručnjaka iz sveta našeg porekla koji su potekli iz Vinče i koji su svojim potpisima na peticiji podržali jedinstveni Institut. Pored toga, istakli su da je više nego besmisleno razdvajanje fundamentalnih i primenjenih istraživanja jer su se upravo ta njihova povezanost kao i postojanje suštinske multidisciplinarnosti pokazali plodotvornim i omogućili Institutu uspešno uključivanje u više domaćih i inostranih projekata i rešavanje konkretnih problema za razne naručioce poslova. Na taj način Institut je na tržištu izvan državnog budžeta ostvarivao polovinu prihoda i finansijski opstao i nabavljao opremu koja je onda korišćena i za projekte sa Ministarstvom. Zbog svega navedenog, realno nije moguće Institut smatrati potpuno državnim vlasništvom kojim državni službenici mogu raspolagati mimo volje saradnika Instituta.

Na sreću, do realizacije Domazetove zamisli tada nije došlo iako je on na cepanju Instituta insistirao sve do pada tadašnje vlade početkom 2004. Šest godina kasnije tadašnji v.d. direktor Instituta Dragoslav Petrović za „Akter" otkriva prave razloge iza ideje cepanja Instituta. „Bilo je ideja i trebalo je to uraditi - podeliti naučno-istraživački i priovredni deo. Mislim da je i dalje šteta jer u Vinči ima 11 hiljada kvadratnih metara neiskorištenog prostora", rekao je Petrović.

Ipak, Domazetu je uspelo da Institut i Srbiju "oslobodi" izuzetno dragocenog visokoobogaćenog uranijumskog goriva, nabavljenog kao zamena za isluženo reaktorsko gorivo na istraživačkom reaktoru ruske proizvodnje u Institutu, čime je praktično ugašen dugogodišnji nuklearni program u Institutu, a da o tome nije prethodno vođena nikakva ozbiljna diskusija u srpskim naučnim i akademskim krugovima. Domazet, kao i ostali u Vladi koji su na ministarska mesta postavljeni iako nisu za to imali ni prethodna iskustva ni znanja, podlegao je pretnjama iz inostranstva zbog navodne opasnosti od nuklearnog terorizma i doneo niz veoma štetnih odluka s dugoročnim posledicama. On je pod pritiskom pristao na odnošenje skupocenog svežeg visokoobogaćenog goriva bez prethodnog dogovora o sudbini daleko opasnijeg istrošenog goriva koje je još godinama ostalo u Institutu, kao i bez ikakvog dogovora o kompenzaciji Institutu. Ministar Domazet i vlada su u svakom trenutku mogli da konsultuju poznavaoce prilika u drugim nuklearnim institutima u svetu, koji su prošli kroz slične situacije. Iskustva drugih zemalja pokazuju da je bilo moguće ili dobiti adekvatnu finansijsku nadoknadu za odnošenje visokoradioaktivnog isluženog uranijumskog goriva sa reaktora RA u zemlju porekla ili pak dobiti odgovarajuću količinu niskoobogaćenog goriva za nastavak rada istraživačkog reaktora, čime bi se omogućio nastavak dugogodišnjeg istraživačkog rada u oblasti nuklearnih nauka i tehnologije.

Ovakve ishitrene odluke nestručnog i arogantnog ministra za nauku i poltronskog rukovodstva INN Vinča praktično su na duži rok ugasile svaku mogućnost oživljavanja nezavisnog istraživačkog i naučnog rada u nuklearnoj oblasti u Srbiji.

Kakvo je danas stanje u INN Vinča?

- Da je Srbija pravna država, brigu o ovom veoma važnom multidisciplinarnom Institutu i o njegovim osnovnim delatnostima vodio bi osnivač Instituta a, koliko znam, osnivačka prava su državnim odlukama preneta na Narodnu Skupštinu Republike Srbije. U ime Vlade Srbije za nauku je zaduženo Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj, na čijem je čelu trenutno ministar Đelić. Institut je takođe deo Beogradskog univerziteta. To znači da nijedna odluka Ministarstva za nauku koja je vezana za drastične promene u položaju i strukturi Instituta i davno definisanim osnovnim delatnostima Instituta ne može da bude doneta samo od strane Ministarstva bez saglasnosti Narodne Skupštine i Beogradskog univerziteta. To takođe znači da bi osobe koje su odgovorne za nezakonito uništavanje Instituta, za donošenje odluka koje su protiv dugoročnih interesa Republike Srbije i njenog naroda, odnosno za teško kršenje ustavnih, zakonskih i etičkih normi, u budućnosti, kada Srbija postane pravna država, mogle i morale biti izvedene pred sud.

Ministar Đelić se, nažalost, nije nikada bavio naučnim radom da bi mogao da proceni značaj pojedinih naučnih disciplina niti ima ikakvo obrazovanje iz oblasti delatnosti Instituta. Pored toga, kao potpredsednik Vlade za evropske integracije, on jednostavno nema vremena da se zaista posveti neophodnoj reformi nauke u Srbiji. Svoje dužnosti i odgovornost je preneo na razne državne sekretare, pomoćnike, i kojekakve službenike u Ministarstvu, koji, pozivajući se na njega, žare i pale srpskom naukom. Niko od njih nema ni obrazovanje ni znanje iz oblasti nuklearnih nauka iako formalno postoji radno mesto pomoćnika zaduženog za nuklearnu bezbednost i sigurnost. Zbog toga su minimalno izdvajanje u nauku i čudne reforme u toku mandata ministra Đelića veoma negativno uticali na razvoj nauke u Srbiji. Bilo koja osoba od integriteta bi u tom slučaju podnela ostavku na mesto ministra. Ali to se ne može očekivati od ministra Đelića.

Zato nije nikakvo iznenađenje što se uništavanje INN Vinča nastavilo i pod sadašnjom Vladom. Samo je taktika promenjena i ovoga puta se pokušalo sa oprobanom Đelićevom metodom zaduživanja te je početkom 2009. godine Ministarstvo zahtevalo od Intituta da se kod komercijalnih banaka zaduži za najmanje 25 miliona dolara radi ispunjenja državne obaveze odnošenja isluženog uranijumskog goriva sa reaktora RA. Članovima UO Instituta bilo je odmah jasno da bi to dovelo do bankrota i trenutnog gašenja Instituta, pa takva unapred pripremljena odluka Vlade nije prihvaćena. Šta onda ministar Đelić radi? Menja spoljne članove UO, a za predsednika UO dovodi nikog drugog do partijskog druga dr Dragana Domazeta. Koristeći se metodom zamene teza pri čemu se isticalo ono što suštinski nije tačno da generalno svi stručnjaci iz Instituta nisu korektno obavljali posao na Projektu VIND (dekomisija nuklearnog reaktora RA),
Vlada oduzima Institutu ne samo taj projekt nego i sve nuklearne objekte, više zgrada i opreme, i sve to prenosi na novoosnovano Javno preduzeće Nuklearni objekti Srbije (JP NOS). Prema informacijama koje imam, samo osnivanje JP NOS je praćeno mnogim nezakonitostima kao i prenošenje imovine i nadležnosti Instituta na JP NOS. Nikada nije spoveden postupak protiv odgovornih za nenamensko trošenje sredstava za VIND, nego upravo te ljude angažuje JP NOS, a za direktora JP postavlja partijskog kadrovika i pomoćnika eks ministra Domazeta - mr Radojicu Pešića, osobu s predugim asistentskim stažom na Tehnološkom fakultetu i takođe bez ikakvog poznavanja nuklerne problematike.

http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=14371

Koga zanima neka pročita tekst na linku,tiče se kriminala koji je počinila odlazeća vlada.
 
sta li treba jos da se desi u vinci pa da drzava tamo posalje komisiju sastavljenu od strucnjaka za nuklearnu fiziku ,policije i tuzioca ..?? godinama se tamo svasta desava---a javnost se samo dozirano filuje povremeno poluinformacijama...
znaci li ovo da mi i nemamo drzavu..??
pa ovi izdajnici na vlasti komotno mogu od vince da naprave radioaktivnu deponiju za svoje zapadne prijatelje---i prisile radnike da cute....samo..?? sta li misli srbija o tome..??
 

Back
Top