Ja to više ne želim! Ne želim da riječ “mrzim” bude dio mog vokabulara. Želim je zamijeniti s “ne volim” ili “ne sviđa mi se”. Dosta mi je negativnih vijesti, događaja, ljudi. Želim se smijati i veseliti, želim biti okružena ljudima koji šire pozitivnu energiju. Ljudima kojima će biti drago što me vide i koji će mi uputiti jedan iskreni osmijeh. Onaj od srca.
S njima želim podijeliti svoje misli i ideje, brbljati o nebitnim svakodnevnim sitnicama ali i šutjeti kada mi se šuti bez one neugodne tišine.
Pored svega ovoga, željela bih da budemo iskreni. Ali koliko često se iskrenost traži? Negdje pročitah “Izravnost je ponekad znak iskrenosti, no ona najčešće dokazuje da čovjeku nije ni do čega stalo osim do samoga sebe.” Znači ako smo izravni, onda smo sebični? Ne bih baš rekla. Priskrbili bismo si manje glumatanja i licemjerja no svakome svoje, pa tko voli…
Dok čitam ove ispisane retke na pamet mi pade da će vjerojatno netko reći “Jao, ove budale, šta se ona pravi?”, ali, znate što, kada bih ih izbrisala, sama bih sebi proturiječila.
Da skratim ove svoje nebuloze- jedino što želim je malo manje mržnje, a puno više ljubavi u svome neposrednom okruženju, a dalje ćemo step by step.
Ma, u biti, prosudite sami…
