Ovcina priča

Aska bez vuka

Zainteresovan član
Poruka
195
Znate ono, kada vam je psihoterapeut na bolovanju, a vi prosto morate da otvorite česmu, da isteče sve što vas muči, da kažete da se iz čaše prelilo, da je negde vaš čajnik baaaš propištao, e to? Znate li?
Dakle, ćao svima, ja sam Ovca. I ovo će biti neka vrsta moje terapije. Da pišem u etar, da pričam sa ljudima, da čujem drugo, treće, peto mišljenje, da se družim i tužim.
Nisam patetičarka, normalno sam ženče, pa ko hoće, nek' me istrpi malo, ko neće, a šta ću mu ja.
Period zaceljivanja i izlečenja od nekih stvari nije jednostavan, a ja sam na nekom trećem, četvrtom koraku, pa, ono... IDEMO, KUDRAVA!
 
Negde pre otprilike godinu dana, u ovo vreme, sedela sam preko puta njega i mislila u sebi: Bože, koliko dugo sam ga čekala. Nismo se videli 20godina, čitava večnost je prošla. A on je uvek ostao neko poseban. Ono kad se kao dete zatelebaš, on ti bude sve i svja, posle se raskantate, ti se udaš za nekog sličnog njemu, rodiš dete, taljigaš par godina, povremeno uletiš na njegov profil da vidiš ima li ikoga, deca, žena, bilo ko... Razvedeš se, središ svoj život, dovedeš sve u red i mir. A onda on, kao da je dobio znak od univerzuma, stvori se baš kad treba, i ono, luuuudilo. Prošla godina je bila bajka. Moj čovek došao. Našao me. Zajedno smo. Ludilo, prelepo, onaj stari dobri osećaj kad si ispunjen do panja. Sve štima, sve šljaka, zatelebali ste se kao majmuni, i kažeš, jbt, hvala ti univerzume. Putujemo, volimo se. U almanah da nas stave od prelepote.
 
Znate ono, kada vam je psihoterapeut na bolovanju, a vi prosto morate da otvorite česmu, da isteče sve što vas muči, da kažete da se iz čaše prelilo, da je negde vaš čajnik baaaš propištao, e to? Znate li?
Dakle, ćao svima, ja sam Ovca. I ovo će biti neka vrsta moje terapije. Da pišem u etar, da pričam sa ljudima, da čujem drugo, treće, peto mišljenje, da se družim i tužim.
Nisam patetičarka, normalno sam ženče, pa ko hoće, nek' me istrpi malo, ko neće, a šta ću mu ja.
Period zaceljivanja i izlečenja od nekih stvari nije jednostavan, a ja sam na nekom trećem, četvrtom koraku, pa, ono... IDEMO, KUDRAVA!
Citam ovo i slusam Dope Lemon God s machete. To je toliko dobra jepena pesma, da sam se sav najezio. A onda i ova tema ne ispadne tako strasna. Probaj i ti, namesti da ti zvuk bude kvalitetan i uzivaces, garantujem ti!
 
I ono, kontaš, šta može da pođe po zlu? Ti si samostalna, organizovana žena, sama brineš za svoja sranjca, krpiš se, imaš dobro društvo, posao ti je skroz ok, dete dovoljno veliko da mu dupe odavno ne brišeš, bivši muž ti ko brat rođeni, sve je ok u tvom životu. Vole te ljudi, kažu, imaš tu neku energiju, pičiš svoju priču, uglavnom, zadovoljna si. I evo, sad se i on pojavio, puzla koja upotpunjuje sliku.
Sve do jedared.
 
I onda, godinu dana kasnije, shvatiš da ebeno ne možeš.
Da je on jedno dobro ljudsko biće, ali da stvaaarno ne možeš.
Imaš svoj mir. I svoj tempo. Imaš realan život. Ustaneš u 6 i do 14 si poradila masu toga. Dete, škola, treninzi, hobi, druženje. Sve to pičiš, i ok si s tim.

I onda, dok ujutru sediš sa njim za stolom, gledaš ga i shvatiš - ja ovo ne mogu.
Ustao je u 9. Razvlačio se po krevetu pola sata. U pola deset uzima limun i zagreva vodu da popije toplu limunadu. Ne običnu vodu, nikako. Ko uopšte pije običnu vodu? Rosu da piješ, draga! Pije svoju limunadu do 10. Neće sada da doručkuje, jer limunadi treba pola sata samoj sa sobom da igra čoček po želucu, ne sme se mešati sa hranom.
Nakon pola sata, pije svoj prvi lek. Tako je on odlučio, u opisu leka piše da ga možeš popiti kad god. Ali ne, puje se isključivo pola sata nakon karmički čiste limunade. Nakon toga, opet se čeka pola sata, pa tek onda može jesti. Ja sedim sve vreme pored, i gledam u čoveka kojeg sam obožavala, osećam bore kako iskaču kao kokice po mom licu i osećam da mi sede izbijaju brzinom svetlosti. Moj doručak je odavno završen, posložila sam gomilu veša i obavila nabavku. On i dalje sedi i igra se sa semenkama limuna ostalim u praznoj čaši.
 
Njegova mama je zvala tri puta tog jutra.
On ima 46.
Mama je pitala da li je jeo. Da li je popio lekove? Kako se oseća?
On ne rekao da je dobro. Nabrojao je par dijagnoza, čisto da ima da se nađe. Bole ga leđa, kurkuma mu nije prijala, imao je gastritis.
Pitao je nju da li je popila propolis. Jeste. A cardiopirin? Super. Koju masku koristiš kada ideš napolje? Ah, majko! Ne tu, običnu. Stavi onu što sam ti kupio.
Slušam i pitam se u šta sam se uvalila.
Pre neko veče je zvala iz Tunisa, gde je na odmoru. Nije mogla njega da dobije na telefon, pa je u tri ujutru zvala mene, koja ustajem u 5:30. Da pita zašto joj se sin nije javio na telefon. Nisu se čuli pre spavanja.
Psovala sam.
Jako sam psovala.
Rekao je da ne vidi u čemu je problem, majka samo brine.
On sa mamom, inače, živi, kada nije kod mene u gostima.
Osećam da sam se sjebala. Opasno.
 
I onda, godinu dana kasnije, shvatiš da ebeno ne možeš.
Da je on jedno dobro ljudsko biće, ali da stvaaarno ne možeš.
Imaš svoj mir. I svoj tempo. Imaš realan život. Ustaneš u 6 i do 14 si poradila masu toga. Dete, škola, treninzi, hobi, druženje. Sve to pičiš, i ok si s tim.

I onda, dok ujutru sediš sa njim za stolom, gledaš ga i shvatiš - ja ovo ne mogu.
Ustao je u 9. Razvlačio se po krevetu pola sata. U pola deset uzima limun i zagreva vodu da popije toplu limunadu. Ne običnu vodu, nikako. Ko uopšte pije običnu vodu? Rosu da piješ, draga! Pije svoju limunadu do 10. Neće sada da doručkuje, jer limunadi treba pola sata samoj sa sobom da igra čoček po želucu, ne sme se mešati sa hranom.
Nakon pola sata, pije svoj prvi lek. Tako je on odlučio, u opisu leka piše da ga možeš popiti kad god. Ali ne, puje se isključivo pola sata nakon karmički čiste limunade. Nakon toga, opet se čeka pola sata, pa tek onda može jesti. Ja sedim sve vreme pored, i gledam u čoveka kojeg sam obožavala, osećam bore kako iskaču kao kokice po mom licu i osećam da mi sede izbijaju brzinom svetlosti. Moj doručak je odavno završen, posložila sam gomilu veša i obavila nabavku. On i dalje sedi i igra se sa semenkama limuna ostalim u praznoj čaši.
ne treba se zaljubljivati u device u horoskopu
 
Aska zavidim ti.
Zivot kao u americkom filmu.
Samostalna, uspesno razvedena, ustaje u pola 6 do 2 vec zavrsila berzu, soping, klinci palci, puna energije, humor uz cinizam al humor, zaglavila s ljubavlju iz mladosti, ljubav ima tipican edipov kompleks, jos samo zverka da se pojavi..
Evo posto terapeut nije tu, mogu ja da budem, jeste da nemam sertifikat, al mogu da pogledam.
 
Želim da mi rodiš dete. Kaže.
Kažem da za to moramo da dobro poradimo na vezi, da oboje budemo odgovorni, zreli, stabilni.
Želim dete, ponavlja kao papagaj. Ne čuje šta mu pričam.
Toga jutra sam ga poslala po jogurt u prodavnicu preko puta ulice.
Nije ga bilo sat vremena.
Sišla sam da ga tražim.
Našla sam ga kako sedi na klupi i gleda ptičice.
A mi smo sedeli za stolom i čekali jogurt.
Ljutio se što se ljutim. Njemu su se zaista posmatrale ptičice.
Zamislila sam sebe kako ga šaljem po pelene, a on dolazi posle pet sati, jer je posmatrao zalazak sunca.
Rekla sam mu da je Petar Pan. Da živi u nekom svom svetu, od roze pene.
Rekao mi je da sam naporna sa realnim životom.
Naravno.
Nasledio je dovoljno novca da ne mora da se opterećuje glupostima realnog života.

Sedim tako dok se on pakuje.
Nećemo biti zajedno za praznike.
Mama je sama. Ne voli kad je mama sama. Želi da bude sa njom za praznike.
Poradi na sebi, kaže mi. Mnogo si nervozna. Moraš da se opustiš.

Gazdarica je došla po kiriju. Od sledećeg meseca će biti skuplja za 50 evra.
On kaže da se baš nerviram oko gluposti.
 
Aska zavidim ti.
Zivot kao u americkom filmu.
Samostalna, uspesno razvedena, ustaje u pola 6 do 2 vec zavrsila berzu, soping, klinci palci, puna energije, humor uz cinizam al humor, zaglavila s ljubavlju iz mladosti, ljubav ima tipican edipov kompleks, jos samo zverka da se pojavi..
Evo posto terapeut nije tu, mogu ja da budem, jeste da nemam sertifikat, al mogu da pogledam.
Pogledaj, života ti.
Reče mi čovek da sam neurozna. Da treba da se opustim.
Kada sam pitala, ok, od čega ćemo da hranimo dete, pošto on nema ni dana staža, rekao je: "pazi, kada pogledaš u nebo, možeš videti sjaj zvezda ili tamu između njih".
Zapitala sam se - da li bi beba jela zvezde umesto nemlečne hrane?
 
Pogledaj, života ti.
Reče mi čovek da sam neurozna. Da treba da se opustim.
Kada sam pitala, ok, od čega ćemo da hranimo dete, pošto on nema ni dana staža, rekao je: "pazi, kada pogledaš u nebo, možeš videti sjaj zvezda ili tamu između njih".
Zapitala sam se - da li bi beba jela zvezde umesto nemlečne hrane?
Pa jel hoces komentar? (bolece te)
Ili da te samo saslusam da se ispraznis?
 
Imam 40.
I nemam živaca za kilostere.
Nemam, *******, nemam više živaca. Za sporaće, mamine sinove, za kilostere koji piju lekove za preventivu preventive, nemam živaca za uplašene, večito kul, "opusti se" likove.
Radim jako zajeban posao koji volim. Nervozna sam, kaže on. Ok, ali to je život, bre. Nervozna sam...
Jer nekad ne stignem sve.
Jer ne stignem da zagrlim dete baš uvek, onako kako želim.
Jer nekad ne mogu da joj priuštim ono što zaslužuje.
Jer na mom poslu ljudi umiru.
Jer sam svesna da u mojim godinama ljudi sve teže nalaze ne baš previše oštećene persone za parnerstvo.
Nervozna sam jer su mi bar tri drugarice rekle da ćutim i da ga trpim, jer je "tako neopterećen", a ne pije i ne ide po kafanama.
I zato što nam uvek pripišu da smo mi ti koji treba da "poradimo na promenama svog ponašanja".

Covek ocigledno hoce da bude fit, ne vidim problem. To je savet fit akademije. Ti bolje se bavi sobom nego sto buljis u njega i analiziras ga. On to ne radi tebi, kladim se.
Pa vidiš da i jeste u tome problem, što i on mene analizira, i nisam dovoljno opuštena.
Za biti fit nemam problem, ali drmni tu limunadu i ajmo, akcija. Ne vidim razlog da se tri sata razvlačiš po stanu zbog dva deci vode sa limunom, i tek posle tri sata budeš upotrebljiv.
 
vrlo zanimljivo, nema vise ove teme medju najnovijim temama, a bila je koliko malopre

Screenshot from 2022-01-28 17-18-02.png
 
I onda, godinu dana kasnije, shvatiš da ebeno ne možeš.
Da je on jedno dobro ljudsko biće, ali da stvaaarno ne možeš.
Imaš svoj mir. I svoj tempo. Imaš realan život. Ustaneš u 6 i do 14 si poradila masu toga. Dete, škola, treninzi, hobi, druženje. Sve to pičiš, i ok si s tim.

I onda, dok ujutru sediš sa njim za stolom, gledaš ga i shvatiš - ja ovo ne mogu.
Ustao je u 9. Razvlačio se po krevetu pola sata. U pola deset uzima limun i zagreva vodu da popije toplu limunadu. Ne običnu vodu, nikako. Ko uopšte pije običnu vodu? Rosu da piješ, draga! Pije svoju limunadu do 10. Neće sada da doručkuje, jer limunadi treba pola sata samoj sa sobom da igra čoček po želucu, ne sme se mešati sa hranom.
Nakon pola sata, pije svoj prvi lek. Tako je on odlučio, u opisu leka piše da ga možeš popiti kad god. Ali ne, puje se isključivo pola sata nakon karmički čiste limunade. Nakon toga, opet se čeka pola sata, pa tek onda može jesti. Ja sedim sve vreme pored, i gledam u čoveka kojeg sam obožavala, osećam bore kako iskaču kao kokice po mom licu i osećam da mi sede izbijaju brzinom svetlosti. Moj doručak je odavno završen, posložila sam gomilu veša i obavila nabavku. On i dalje sedi i igra se sa semenkama limuna ostalim u praznoj čaši.
Jel on to na autofagiji, ne jede do 10 pa onda limun, pa posle ispijanja tecnsti ne jede se jos pola sata.. poznato mi sve to :/
 

Back
Top