Reč, dve o "herojskim poduhvatima u privredi"
Onomad nam je Boris («na Ti sa Predsednikom!») ovde u Leskovcu obećao da će lično doći da otvori svaki pogon koji zaposli deset radnika, a da će onome ko zaposli dvadeset dodeliti orden. Da ovih dana M(ali) D(uče) nije počeo da proglašava «herojske poduhvate u privredi» i dalje bih bio u nedoumici zašto se nisam sreo sa Borisom. Ovako, zahvaljujući dotičnom «ekspertu» i njegovoj «stručnosti», sve mi se razbistrilo.
Vlasnici i graditeji «prve fabrike robota u Srbiji» - svima od srca čestitam - i ne sanjaju koliko bi njihove muke bile veće da je za njihov poduhvat bio makar malo nadležan liktor M(alog) D(učea) odgovoran za srpsko zdravstvo (za one koji su bežali sa časova istorije: liktori - slepi izvršioci volje diktatora kod starih Rimljana koji su nosili pred svojim gospodarem snop pruća iz koga je štrčala sekira). To, naravno, ne dovodi u pitanje njihovo herojstvo već njihovo mučeništvo, a o istom se M(ali) D(uče) nije izjašnjavao - tu su bili i stranci, a i presecala se vrpca. Držimo se, dakle, «herojstva».
Iz agencijskih vesti moglo se čuti da su za «prve srpske robote» mehanika i elektronika uveženi (nije jasno da li su kartonske kutije za mehaniku i elektroniku poslate iz Srbije ili su i one uvežene). Pošto moji proizvodi (farmaceutski, takođe visoko tehnološki) nemaju u sebi ni «mehaniku» ni «elektroniku» iz uvoza više od vrednosti spornih kartonskih kutija, shvatio sam zašto mi ne priliči «herojstvo» i zašto liktor M(alog) D(učea) zadužen za zdravstvo brani da pokrenem svoju fabriku lekova u okolini Leskovca. Uzgred, «herojski» je po M(alom) D(učeu) kada fabriku izgradite u okolini Beograda, a ne tamo nekog Leskovca. Onda bi – misli pomenuti liktor – svaka šuša mogla da napravi fabriku lekova u okolini svoga grada pa se postavlja pitanje šta bi uvozili oni koji im finansiraju strančicu i ostalo. A kada javnost shvati da neko ume i može u oblasti visokih tehnologija, hrabrije će da pokreće pitanja poput «Punta». Zato se javnosti kao herojstvo podmeće uvoz «mehanike i elektronike» u okviru pokretanja «prve fabrike robota u Srbiji» ne bi li se herojskim ocenio i uvoz «mehanike i elektronike» u vrednosti od oko 6.300 evrića za «Punto» vredan 7.000 istih.
Eto još jednog razloga zašto mi «herojstvo» ne priliči. 700 grama (dobro ste pročitali!) jednog od proizvoda iz mojih laboratorija koji se koristi u lečenju parodontoparije košta kao Punto (proverite kod svog stomatologa, sličan proizvod u inostranstvu je pet puta skuplji, a ako ga već pomenuti uvezu biće i više). «Šta tu nije herojski?» - pitate se. Nije «herojski» po kriterijumima M(alog) D(učea) što oni evrići (njih 6.300) ne idu u inostranstvo kao kod Punta već ostaju u zemlji. Nije ni «herojski» što - pored tih 6.300 evrića u zemlji - građanima ostaju i zubi u ustima (proverite kod svog stomatologa do čega dovodi parodontopatija!). A to onda koči uvoz svih onih komponenti od kojih se prave proteze što ponovo ljuti one iste koji liktorima finansiraju strančicu i ostalo. A i kome političaru, pa i M(alom) D(učeu), valja narod koji može da ujeda?! Zato, kada Mi, Narod, to shvatimo možemo da ih sve skupa bar ismejemo. Koliko god vitlali tom sekirom okruženom prućem kao umišljeni gospodari života i smrti Oni jesu smešni. Ako je verovati istoriji, svi takvi završe viseći naglavačke! A to već nije smešno, pa bi trebalo da se dozovu pameti.
IJ Savić,
otpadnik kriv za kukavički poduhvat
u privredi na jugu Srbije
Onomad nam je Boris («na Ti sa Predsednikom!») ovde u Leskovcu obećao da će lično doći da otvori svaki pogon koji zaposli deset radnika, a da će onome ko zaposli dvadeset dodeliti orden. Da ovih dana M(ali) D(uče) nije počeo da proglašava «herojske poduhvate u privredi» i dalje bih bio u nedoumici zašto se nisam sreo sa Borisom. Ovako, zahvaljujući dotičnom «ekspertu» i njegovoj «stručnosti», sve mi se razbistrilo.
Vlasnici i graditeji «prve fabrike robota u Srbiji» - svima od srca čestitam - i ne sanjaju koliko bi njihove muke bile veće da je za njihov poduhvat bio makar malo nadležan liktor M(alog) D(učea) odgovoran za srpsko zdravstvo (za one koji su bežali sa časova istorije: liktori - slepi izvršioci volje diktatora kod starih Rimljana koji su nosili pred svojim gospodarem snop pruća iz koga je štrčala sekira). To, naravno, ne dovodi u pitanje njihovo herojstvo već njihovo mučeništvo, a o istom se M(ali) D(uče) nije izjašnjavao - tu su bili i stranci, a i presecala se vrpca. Držimo se, dakle, «herojstva».
Iz agencijskih vesti moglo se čuti da su za «prve srpske robote» mehanika i elektronika uveženi (nije jasno da li su kartonske kutije za mehaniku i elektroniku poslate iz Srbije ili su i one uvežene). Pošto moji proizvodi (farmaceutski, takođe visoko tehnološki) nemaju u sebi ni «mehaniku» ni «elektroniku» iz uvoza više od vrednosti spornih kartonskih kutija, shvatio sam zašto mi ne priliči «herojstvo» i zašto liktor M(alog) D(učea) zadužen za zdravstvo brani da pokrenem svoju fabriku lekova u okolini Leskovca. Uzgred, «herojski» je po M(alom) D(učeu) kada fabriku izgradite u okolini Beograda, a ne tamo nekog Leskovca. Onda bi – misli pomenuti liktor – svaka šuša mogla da napravi fabriku lekova u okolini svoga grada pa se postavlja pitanje šta bi uvozili oni koji im finansiraju strančicu i ostalo. A kada javnost shvati da neko ume i može u oblasti visokih tehnologija, hrabrije će da pokreće pitanja poput «Punta». Zato se javnosti kao herojstvo podmeće uvoz «mehanike i elektronike» u okviru pokretanja «prve fabrike robota u Srbiji» ne bi li se herojskim ocenio i uvoz «mehanike i elektronike» u vrednosti od oko 6.300 evrića za «Punto» vredan 7.000 istih.
Eto još jednog razloga zašto mi «herojstvo» ne priliči. 700 grama (dobro ste pročitali!) jednog od proizvoda iz mojih laboratorija koji se koristi u lečenju parodontoparije košta kao Punto (proverite kod svog stomatologa, sličan proizvod u inostranstvu je pet puta skuplji, a ako ga već pomenuti uvezu biće i više). «Šta tu nije herojski?» - pitate se. Nije «herojski» po kriterijumima M(alog) D(učea) što oni evrići (njih 6.300) ne idu u inostranstvo kao kod Punta već ostaju u zemlji. Nije ni «herojski» što - pored tih 6.300 evrića u zemlji - građanima ostaju i zubi u ustima (proverite kod svog stomatologa do čega dovodi parodontopatija!). A to onda koči uvoz svih onih komponenti od kojih se prave proteze što ponovo ljuti one iste koji liktorima finansiraju strančicu i ostalo. A i kome političaru, pa i M(alom) D(učeu), valja narod koji može da ujeda?! Zato, kada Mi, Narod, to shvatimo možemo da ih sve skupa bar ismejemo. Koliko god vitlali tom sekirom okruženom prućem kao umišljeni gospodari života i smrti Oni jesu smešni. Ako je verovati istoriji, svi takvi završe viseći naglavačke! A to već nije smešno, pa bi trebalo da se dozovu pameti.
IJ Savić,
otpadnik kriv za kukavički poduhvat
u privredi na jugu Srbije