Bora Tatić, zamenik predsednika Udruženja vlasnika pumpi, kaže za „Politiku” da vlada ima mogućnosti da pravnim sredstvima „privoli” NIS da poštuje Uredbu o cenama koja propisuje da marža privatnika ne sme biti niža od pet dinara po litru prodatog goriva.
Upitan na koji način taj problem može da se prevaziđe, Tatić kaže da je to moguće slobodnim uvozom bezolovnog benzina u Srbiju, koji bi se onda jeftinije prodavao od domaćeg goriva ili da se marža prometnika poveća za tih 2,5 dinara za koliko je NIS snizio cene goriva.
Boban Atanacković, predsednik Upravnog odbora „Nafte”, očekuje da će se problem nelojalne konkurencije rešiti, ali ukoliko nadležni ne budu imali sluha može se ponoviti blokada rafinerija. NIS je trebalo da uz odluku o nižim cenama na svojim pumpama, snizi veleprodajnu cenu prometnicima, jer oni evidentno gube po 2,5 dinara po litru goriva od svakog vozača koji ode na NIS-ovu, a ne na njihovu pumpu.
Zvaničan zahtev za razgovor sa vlasnicima privatnih benzinskih pumpi povodom odluke NIS-a da snizi cene naftnih derivata na svojim pumpama u Ministarstvo energetike nije stigao, potvrđuje Milan Budimir, zadužen za odnose s javnošću.
On kaže da su stvarne razlike između nabavne i prodajne cene, koje je moguće ostvariti na pumpama, ako se uzmu u obzir uvozne cene evrodizela i tečnog naftnog gasa 10. februara 2010, oko 19,5 dinara za evrodizel i oko 6,70 dinara za tečni naftni gas. Ako se uzme u obzir prosečan promet naftnih derivata na benzinskim pumpama, uključujući i profit koji se ostvaruje od pratećih delatnosti, ukupna marža pri prodatom litru benzina može dostići i 9,50 dinara. Time se, po njemu, umnogome relativizuju žalbe privatnika.
– Ovako formirana ukupna marža znatno je veća od zarade koja se mogla postići kada smo imali kompletno zatvoreno tržište – kategoričan je Budimir.
U poređenju sa ostalim zemljama regiona, čak i posle odluke NIS-a da snizi iznos svoje marže, prosečni prihodi naših benzinskih stanica po litru prodatog goriva veći su nego u drugim zemljama regiona. Visina veleprodajnih i maloprodajnih marži na motorne benzine i dizel goriva u Hrvatskoj su 8,10, Sloveniji – 8,08, a u Crnoj Gori – 6,91 dinara, zaključuje Budimir.
Iznos marže od pet dinara određen je 2005. godine kada je tržište bilo apsolutno zatvoreno, a derivati su kupovani direktno od NIS-a. Danas je situacija drugačija, jer je omogućen slobodan uvoz evrodizela i tečnog naftnog gasa.
Ulazne cene TNG-a i evrodizela na benzinskim stanicama, odnosno veleprodajne cene po kojima se ti derivati nabavljaju iz uvoza, znatno su niže od propisanih najviših proizvođačkih cena. Međutim, ovi derivati se na benzinskim stanicama prodaju po najvišim mogućim cenama, koje su ili propisane (evrodizel) ili ih formira tržište kao što je slučaj s tečnim naftnim gasom, kaže on.
U NIS-u kažu da veleprodajnu cenu, kao i iznos akciza i marži, određuje država po formuli – promenljiva cena sirove nafte, fiksna cena transporta, plus cena prerade. Rafinerije NIS-a nemaju pravo da prodaju robu skuplje od definisane veleprodajne cene i to ne čine, poštujući zakonom ustanovljena pravila.
Naftne kompanije imaju mogućnost izbora – da kupuju po veleprodajnim cenama koje je odredila država ili da iskoriste mogućnost uslužne prerade, gde će rafinerija prerađivati naftu koju kompanija isporuči, zaključuju u NIS-u.
Jasna Petrović
objavljeno: 17/02/2010