Otok zivota

[Nikita Kulganov]

U Jugoslaviji ima kraj podseca na pravi raj - Otok zivota ....
Danas Otok zivota, a nigde nikog...Jadranski skriveni dragulj danas napusten i zapusten


Službenog naziva Otok Života, zovu ga još Govan ili Govanj, a nalazi se u zaštićenom Malostonskom zaljevu, gdje ga okružuju uzgajališta školjki, most Bistrina na kopnu i mali poluotok Ostrog, te obližnje naselje Hodilje na Pelješcu. Gusto je pošumljen mediteranskim raslinjem, njegova površina iznosi 11 000 m², a dužina obalne crte 390 m. Katastarski pripada općini Ston.
Nekad je ovaj otočić pripadao obitelji Bandur iz Hodiljea. Kad se u njega zaljubio jedan od tada najbogatijih ljudi dubrovačkog kraja, bankar, trgovac i brodovlasnik Božo Banac, 1935. godine otočić mijenja vlasnika. Na njemu su bila skladišta za parobrode koji su dovozili robu za Pelješac. Banac je za sebe izgradio dvorac na vrhu otoka. Poslije Drugog svjetskog rata, nakon nacionalizacije, prešao je u vlasništvo države, odnosno općine Ston. Sve do 1964. godine otok je bio prilagođen istraživačko-znanstvenom radu stručnjaka Instituta za istraživanje mora iz Splita. Nakon njih, neko su vrijeme na otočić dolazile dječje ekskurzije, a posljednje desetljeće gotovo je posve napušten.

Otok života ima tako danas ima obzidanu obalu i jedanaest zgrada, i danas na njemu zivi samo jedna baka koja je ceo svoj zivot provela tamo.

Otok života ima samo jednu stanovnicu: 'Nikad nisam napustila otok, imam sve što mi treba'​

https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novos...d-nisam-napustila-otok-imam-sve-sto-mi-treba/

Mali Ston, Otočić Života, Croatia​

 

[Lorelajn]

U Jugoslaviji ima kraj podseca na pravi raj - Otok zivota ....
Danas Otok zivota, a nigde nikog...Jadranski skriveni dragulj danas napusten i zapusten


Službenog naziva Otok Života, zovu ga još Govan ili Govanj, a nalazi se u zaštićenom Malostonskom zaljevu, gdje ga okružuju uzgajališta školjki, most Bistrina na kopnu i mali poluotok Ostrog, te obližnje naselje Hodilje na Pelješcu. Gusto je pošumljen mediteranskim raslinjem, njegova površina iznosi 11 000 m², a dužina obalne crte 390 m. Katastarski pripada općini Ston.
Nekad je ovaj otočić pripadao obitelji Bandur iz Hodiljea. Kad se u njega zaljubio jedan od tada najbogatijih ljudi dubrovačkog kraja, bankar, trgovac i brodovlasnik Božo Banac, 1935. godine otočić mijenja vlasnika. Na njemu su bila skladišta za parobrode koji su dovozili robu za Pelješac. Banac je za sebe izgradio dvorac na vrhu otoka. Poslije Drugog svjetskog rata, nakon nacionalizacije, prešao je u vlasništvo države, odnosno općine Ston. Sve do 1964. godine otok je bio prilagođen istraživačko-znanstvenom radu stručnjaka Instituta za istraživanje mora iz Splita. Nakon njih, neko su vrijeme na otočić dolazile dječje ekskurzije, a posljednje desetljeće gotovo je posve napušten.

Otok života ima tako danas ima obzidanu obalu i jedanaest zgrada, i danas na njemu zivi samo jedna baka koja je ceo svoj zivot provela tamo.

Otok života ima samo jednu stanovnicu: 'Nikad nisam napustila otok, imam sve što mi treba'​

https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novos...d-nisam-napustila-otok-imam-sve-sto-mi-treba/
Pogledajte prilog 914581
Pogledajte prilog 914582

Mali Ston, Otočić Života, Croatia​

Nestvarno lepo! Kakvo divno ostrvce!

 

[Lorelajn]

Ova starica je isto sama zivela na ostrvu

Ona je na Ro stigla 1927. godine sa suprugom Kostasom, slepom majkom i nekoliko životinja kao izbeglica. Ubrzo su postali jedini stanovnici stenovitog ostrva, a Grci i danas sa ponosom pričaju o njoj.

Ostrvce Ro nalazi se na samo nekoliko kilometara od obala Turske, u blizini ostrva Megisti (najistočnije tačke Grčke), poznatog i pod italijanskim imenom Kastelorizo. Na ovom stenovitom mestu vijori se grčka zastava iako je već odavno bez stanovnika. A za to je zaslužna Gospođa Ro ili, kako joj je pravo ime bilo, Despina Ahladioti.

Rođena je na ostrvu Kastelorizo 1890. koje je tada bilo pod turskom okupacijom.

Ona je na Ro stigla 1927. godine sa suprugom Kostasom, slepom majkom i nekoliko životinja kao izbeglica. U to vreme na ostrvu Ro živelo je nekoliko porodica koje su ga kasnije napustile u potrazi za boljim životom. Od tada su Despina i njen suprug bili jedini stanovnici, a njihovo prisustvo smetalo je Turcima koji su često testirali njenu izdržljivost.

Prvi put su Turci podigli svoju zastavu na stenama ostrva 1929. godine, dajući time do znanja Despini da treba da ga napusti. Međutim, čim je spazila da se vijori turska zastava, Despina je od belog čaršafa i plave zavese sašila grčku. Zajedno sa suprugom je spustila turski i visoko podigla svoju, plavo-belu.

Njen suprug se razboleo 1940. godine, a Despina je zapalila tri vatre ne bi li obavestila stanovnike Kasteloriza da joj treba pomoć. Pomoć je stigla, ali prekasno, pošto je Kostas umro na čamcu koji je došao da bi ga prevezao do lekara.

Posle njegove smrti Despina se sa slepom majkom vratila na Ro i od 1943. nastavila da podiže grčku zastavu.

Svakog jutra je ova starica podizala grčku zastavu, a svake večeri je spuštala simbolizujući tako ljubav prema slobodnoj domovini. Zbog toga je redovno dobijala zalihe hrane kako bi opstala na ostrvu. Čak i kad je obližnji Kastelorizo bombardovan, ona nije napustila svoj dom. Sva njena komunikacija sa Kastelorizom odvijala se preko ribara, a stanovnici su je nazvali Gospođa Ro, po čemu je ostala poznata do danas.

Međutim, avgusta 1975. godine se razbolela i morala je na nekoliko dana da napusti Ro. Turski novinar Omar Kačar sa dvojicom pratilaca iskrcao se na njenu stenu i na četiri metra visokom stubu postavio zastavu Turske. Despina ju je po povratku odmah skinula, i vratila grčku.

Zbog svoje posvećenosti odlikovana je medaljom od strane grčkog Ministarstva odbrane, kao i od strane grčke mornarice, opštine Rodos, Nacionalne banke Grčke...

Umrla je u bolnici na Rodosu 13. maja 1982, a jedina želja joj je bila da je sahrane sa grčkom zastavom koju je za život ponosno dizala na stenama ostrva Ro.

Njeno telo je prebačeno na ostrvo Ro gde je sahranjena sa grčkom zastavom, ispod jarbola gde je svakodnevno podizala istu. Ostala je nadaleko poznata kao Kiria Ro - simbol grčkog patriotizma.

Izvor: telegraf.rs