Ostareli deda i baba

excamon.
prirodan čin
ništa herojski
nešto što je ceo život radio


Баш то!
Прича јесте лепа, али није неки посебан изузетак...


А ко ће сутра да брине о вашем мужу (жени) ако падне у постељу?
Или о родитељу, или, недајбоже, деци...
Мислим, то нас углавном чека у животу, у овој или оној улози.......
Ако се окренемо око себе видећемо мноштво таквих примера...
 
Deda koji ima oko osamdeset godina svaki dan dolazi u Dom za stara i iznemogla lica kako bi nahranio svoju ženu. Novinar koji je bio u poseti ovoj ustanovi bio je zadivljen kako ovaj starac hrani svoju ženu. Novinar ga je upitao za razlog njenog boravka u domu za stare osobe, a on mu je rekao da ona već duže vreme boluje od alzhajmerove bolesti (teški poremećaj zaboravljanja) i da ona nikoga ne poznaje. Novinar ga upita ponovo: “Pa dobro, a da li se ona nekad zabrine ako vi ne dođete na vreme, s obzirom da ste stari?“ Deda odgovori:“ Ne, ona čak ni mene ne poznaje više, ima već pet godina.“ Novinar iznenađeno upita: “Pa dobro, vi i dalje dolazite svaki dan da je hranite, a ona ne zna da ste joj vi muž. Ima ovde ko da se brine o njima, mislim na osoblje ustanove.“ Deda pruži svoju ruku, pomilova ga po kosi i reče: “Sinko, ona ne zna ko sam ja, ali ja znam ko je ona.“

Divno,iako tuzno u drugu ruku je i divno!
 

Back
Top