Osmeh

Godine ostavlja u skrovište
kao uzrele plodove za dane
i godine gladne, umorna
prostire rukama ispleten
ćilim da Sunce oživi šare,
i boje zaplešu.
U oku njenom senka promiče,
javi se imenom, odgovor,
a pitanje i ne bi...
Zaleluja ko trska kad vetar ovije joj struk,
ruka se pruži ka dodiru...
nema ga, tek navika ostala je.
 
Prelepo......:heart:

i nešto što slušam sad, dok radim.....lepo, nežno a jako i setno, kao i ova tvoja pesma ....samo osmeh.....i navika


e, više ne radim.......dosta je za danas vala :rtfm:
 
Tamišarka;bt270015:
To mi je poznato iz radnih dana... nema nedelje a o praznicima i da ne govorim, ili sam morala nešto da završim ili sam bila toliko premorena da nisam ni primetila da je praznik :(

e, baš tako
ali postoje i kratki treni lepote koji umor odmore :worth:
kao ova tvoja pesma :zag:
 

Back
Top