Oslobođenje
Nastanak svakog vašeg unutarnjeg stava izgrađenog na osnovi vašeg iskustva oslobađa vas vaših mentalnih projekcija na temu „Što je to život?“
Zbog toga su za vas iskustva dobra, izuzetno dobra, jer vas tjeraju da rušite barijere i zidiće koje vašim pretjeranim razmišljanjem i analiziranjem gradite unutar svoga bića.
Sve do oslobođenja. Do oslobođenja koje nikada ne može doći u potpunosti već dolazi u naletima, odbljescima znanja koja kao sunce nakon kiše proviruju i rasvjetljuju sve vaše strahove, sva vaša destruktivna razmišljanja, pokazujući ih u onom svjetlu koje je ponekad i teško prihvatiti ali koje vodi do raspleta.
Jer što bi oslobođenje trebalo biti? Kako ga vi zamišljate? Da li je ono neki ugodan život koji želite i koji se može ostvariti i donijeti vam sreću kroz materijalne stvari, ljude, mjesta? Ako je to ono što smatrate „oslobođenjem“ onda ćete se još načekati i vjerojatno osim nekih sretnih trenutaka oslobođenje nećete dočekati.
Jer oslobođenje, ono u punom smislu te vaše riječi znači - nevezanost - ne vezati se za ništa, pa niti za sebe. Dopustiti svemu da se udalji od vas do te mjere da se može sagledati iz daljine, iz jednog posve drugačijeg kuta.
I to ne znači da sada morate pokupiti stvari, pozdraviti se sa svima pa i sobom i otići živjeti u prvu šumu. To znači da morate pristati dati slobodu tom grču unutar vas i odmaknuti se od ljudi i događaja koji vas okružuju, odmaknuti se onim unutarnjim odmakom sagledavanja sebe kao da sagledavate nekog drugog. Dati si prostora, dati prostora svom životu. Disati. Živjeti.
Nastanak svakog vašeg unutarnjeg stava izgrađenog na osnovi vašeg iskustva oslobađa vas vaših mentalnih projekcija na temu „Što je to život?“
Zbog toga su za vas iskustva dobra, izuzetno dobra, jer vas tjeraju da rušite barijere i zidiće koje vašim pretjeranim razmišljanjem i analiziranjem gradite unutar svoga bića.
Sve do oslobođenja. Do oslobođenja koje nikada ne može doći u potpunosti već dolazi u naletima, odbljescima znanja koja kao sunce nakon kiše proviruju i rasvjetljuju sve vaše strahove, sva vaša destruktivna razmišljanja, pokazujući ih u onom svjetlu koje je ponekad i teško prihvatiti ali koje vodi do raspleta.
Jer što bi oslobođenje trebalo biti? Kako ga vi zamišljate? Da li je ono neki ugodan život koji želite i koji se može ostvariti i donijeti vam sreću kroz materijalne stvari, ljude, mjesta? Ako je to ono što smatrate „oslobođenjem“ onda ćete se još načekati i vjerojatno osim nekih sretnih trenutaka oslobođenje nećete dočekati.
Jer oslobođenje, ono u punom smislu te vaše riječi znači - nevezanost - ne vezati se za ništa, pa niti za sebe. Dopustiti svemu da se udalji od vas do te mjere da se može sagledati iz daljine, iz jednog posve drugačijeg kuta.
I to ne znači da sada morate pokupiti stvari, pozdraviti se sa svima pa i sobom i otići živjeti u prvu šumu. To znači da morate pristati dati slobodu tom grču unutar vas i odmaknuti se od ljudi i događaja koji vas okružuju, odmaknuti se onim unutarnjim odmakom sagledavanja sebe kao da sagledavate nekog drugog. Dati si prostora, dati prostora svom životu. Disati. Živjeti.