Oskar Vajld - Slika Dorijana Greja

Covek zaista kontraverzan-bio bi smatran kontraverzom i u nase vreme.
I nekako mi se cini da u knjizi lik Harija predstavlja njega samog.

Sad,sto se samo knjige tice-moram biti iskrena i reci da sam po zavrsetku poslednje strane osetila ne neko ushicenje nakon dobro procitane knjige,vec vise neku smusenost.

Koliko citam ovde,svi stavljaju akcenat na njegovu vecnu mladost-ja mislim da to uopste nije u prvom planu,tj,barem nije na mene to ostavilo utisak.

Posledice-posledice losih dela,savest koja nas progoni nakon njih je ono sto uspostavlja ravnotezu.
Bez bremena losih dela,covek postaje Dorijan Grej.

Iskreno,sto se samih piscevih recenica u knjizi tice-na nekim mestima je bio toliko u pravu,dok mi se od nekih drugih misli zaista slosilo-estetizma,na prvom mestu.
Taj motiv,koji se provlaci kroz celu knjigu,mi je onako,malo...:/,iako je naravno,cela knjiga zapravo svojevrsna kritika estetizmu-i Dorijan eksplicitni primer narcisa.

I eto,kad pomislim na svoje utiske ,setim se ovoga:
-Nisam kazao da mi se dopada,Hari.Kazao sa da me je ocarala.Razlika je velika.

Mozda kad mi se malo slegnu utisci-uf,koji esej:lol:

edit-ali opet,sa druge strane,slika mu i jeste otezala.
tesko je imati na uvid fizicku manifestaciju propadanja i zatamljenja svoga duha.
 
Poslednja izmena:
Читао сам давно тај роман и тада је на мене оставио снажан утисак.У том моменту нисам тражио никаква метафоричка значења него само пратио радњу.Тек касније сам прочитао предговор и поговор.Радња у роману обухвата људску похлепу и пропаст.Жеља за вечитом младошћу је на једној страни ваге а њена цена на другој.Пропаст увек држи равнотежу.
 
Poslednja izmena:
Knjiga je zaista divna, iako mi na trenutke nije tako izgledala.
Kraj nosi najjacu poruku i bas sam se isplakala citajuci poslednje strane. Mozda je najjaci utisak na mene ostavio deo kada kaze da ne treba Boga da molimo da nam oprosti grehove nase, vec da nas kazni za njih.
Iako knjiga na divan nacin govori o kazni, savesti, losim delima... ipak govori dosta i o umetnost. Mislim da se moze razmisljati dosta i u tom pravcu kako umetnost unistava umetnika, i kako se umetnicko delo kvari kada pocne da zivi neki svoj zivot i prestaje da lici na ono sto je umetnik zeleo.
 
Sibil Vejn. Zapravo, ona je jedina interesantna u knjizi. Da Vajld nije navijao za Dorijana Greja, i da nije smislio taj fazon sa konverzijom starosti u korist odnosnog, a na štetu slike, mislim da ništa u vezi njega ne bi bilo posebno interesantno. Mislim, ima tu neki lik, i pokušava da se uči hedonizmu. Hedonizam se ne uči! Sa tim se, ipak, radja ;)
 
Sibil Vejn. Zapravo, ona je jedina interesantna u knjizi. Da Vajld nije navijao za Dorijana Greja, i da nije smislio taj fazon sa konverzijom starosti u korist odnosnog, a na štetu slike, mislim da ništa u vezi njega ne bi bilo posebno interesantno. Mislim, ima tu neki lik, i pokušava da se uči hedonizmu. Hedonizam se ne uči! Sa tim se, ipak, radja ;)

Sta je Sibila dala kao lik?
apsolutno nista.
Dorijan nosi sve-mlada je dusa podobna mekom vosku,sto bi rekao Dositej.
Samo pocevsi od toga,pa danastavimo ka njegovoj moralnoj dekadenciji.
 
Meni je Hari najupecatljiviji lik. Dorijan Grej je lik koji prikazuje coveka sa svojim greskama, i ineteresantan je i bez slike. Meni je i Sibil zanimljiva, mada mislim da je ona ubacena u delo samo da bi se prikazalo koliko greske mogu da budu strasne i ta prva Dorijanova greska je najtragicnija, a zatim se na nju stalno nadovezuju nove i nove. Malo sam konfuzno ovo ispricala :)
 
Sta je Sibila dala kao lik?
apsolutno nista.
Dorijan nosi sve-mlada je dusa podobna mekom vosku,sto bi rekao Dositej.
Samo pocevsi od toga,pa danastavimo ka njegovoj moralnoj dekadenciji.

Dala je onaj tragično loš scenski nastup u pozorištu ;) (ili gdje vec, odavno sam čitao knjigu :)

Mislim, jedino sam na tom mjestu osjetio neku emociju, emociju blama, jer se ona blamira, emociju sažaljenja, emociju popaljivosti, koja je proistekla iz mog muško-šovinističkog senzibiliteta. Vrlo brzo se i ubila, tako da je bila i ekspeditivna, i prepustila mi je mašti na volju.

Dorijan Grej, s druge strane, dosadjivao mi je do kraja knjige. Nije on bio moralno dekadentan, on je bio razmažen. Knjiga bi se komotno mogla zvati i "Kenjkanje razmaženog engleskog aristokratskog derleta".
 
Meni je Hari najupecatljiviji lik. Dorijan Grej je lik koji prikazuje coveka sa svojim greskama, i ineteresantan je i bez slike. Meni je i Sibil zanimljiva, mada mislim da je ona ubacena u delo samo da bi se prikazalo koliko greske mogu da budu strasne i ta prva Dorijanova greska je najtragicnija, a zatim se na nju stalno nadovezuju nove i nove. Malo sam konfuzno ovo ispricala :)

Hari je već ok. Volim taj engleski cinizam. :)

P.S.

odlično si ispricala, konfuznost je interesantna ;)
 
Meni je Hari najupecatljiviji lik. Dorijan Grej je lik koji prikazuje coveka sa svojim greskama, i ineteresantan je i bez slike. Meni je i Sibil zanimljiva, mada mislim da je ona ubacena u delo samo da bi se prikazalo koliko greske mogu da budu strasne i ta prva Dorijanova greska je najtragicnija, a zatim se na nju stalno nadovezuju nove i nove. Malo sam konfuzno ovo ispricala :)
Hari je najzanimljiviji lik,ali kroz celu knjigu stagnira,ne pravi nikakav pomak.
Upoznali smo ga kao okorelog cinika i estetu,i to je i ostao do kraja knjige(:
U neku ruku nam se misljenja poklapaju,ali isto tako je slikovito oslikao hirovitost ljudske sujete-koliko nam malo treba da odbacimo drugog coveka.

Uvek su nam nesto smesna osecanja i uzbudjenja ljudi,koje smo prestali da volimo.
jedna od najistinitijih recenica u knizi.
Dala je onaj tragično loš scenski nastup u pozorištu ;) (ili gdje vec, odavno sam čitao knjigu :)

Mislim, jedino sam na tom mjestu osjetio neku emociju, emociju blama, jer se ona blamira, emociju sažaljenja, emociju popaljivosti, koja je proistekla iz mog muško-šovinističkog senzibiliteta. Vrlo brzo se i ubila, tako da je bila i ekspeditivna, i prepustila mi je mašti na volju.

Dorijan Grej, s druge strane, dosadjivao mi je do kraja knjige. Nije on bio moralno dekadentan, on je bio razmažen. Knjiga bi se komotno mogla zvati i "Kenjkanje razmaženog engleskog aristokratskog derleta".
Sta je ,vidjeno mojim ocima,Sibila dala kao lik:
Mlada,talentovana,lepa devojka,vezana za Vajtcapel ostro odredjenom slojevitoscu engleskog drustva,uzivljava se u svoje uloge da bi nadomestila prazninu svoga zivota.
Kada se zaljubi u Dorijana,i on u nju,shvata da je njen zivot lepsi od tih predstava, prezre svoju okolinu,shvatajuci njenu bedu i jad,i prestaje da se uzivljava u uloge,jer joj to deluje smesno.
U korak sa tim,blamira dorijana pred ekipom,i gubi za njega svaku car.
Malo se ponizava,place,i onda se ubije.
Hm,i bila sam velikodusna:lol:
Ne bih se bas slozila.:)
na samom pocetku,pre Harijevog "nemoralnog uticaja"(jer ,kao sto sam vajld kaze.svaki je uticaj nemoralan...)i pre neko sto Basil svojim laskanjem i slikom ne sacini od njega egocentrika i narcisa,Dorijan je bio nevina dusa.
Kasnije,sve sto radi,radi da bi zadovoljio svoju ocajnicku zelju za zivotom,hranjenjem svoga ega,cak i nesvesno(naravno,slika je tu da mu ukaze da gresi).
Bio je razmazen,ali to je nuspojava egocentrizma i blabla.
 
@hator

Ali, vidi, upravo ta praznina njenog života ostavlja meni prostora da je popunim (ne bi bilo zgodno reci "da je napunim" :lol: Sibila je lijepa. Sibila je zaljubljena. Sibila je siromašna. I Sibila se ubija. Genijalno. Zamisli koliko mogucnosti ti daje njen lik, recimo kad bi htjela da glumis njen karakter u pozoristu ;)

Ovo da je Dorijan prije slike bio nevina dusa..nikako, ali nikako ne mogu da prihvatim :) Mislim, zar zaista vjerujes u nevine duse? ;) Mišljenja sam da su ljudi, u momentu kad se rode, najpokvareniji. Kasnije se popravljaju. Da su valjali-ne bi se ni rodili. Zapravo, rekao bih da je Basil zapravo Dorijanu uputio jasnu poruku: ok, naslikaću te, da vidiš koliko si bre iskvaren, ali to je ok-popravićeš se vremenom ;)
 
@hator

Ali, vidi, upravo ta praznina njenog života ostavlja meni prostora da je popunim (ne bi bilo zgodno reci "da je napunim" :lol: Sibila je lijepa. Sibila je zaljubljena. Sibila je siromašna. I Sibila se ubija. Genijalno. Zamisli koliko mogucnosti ti daje njen lik, recimo kad bi htjela da glumis njen karakter u pozoristu ;)

Ovo da je Dorijan prije slike bio nevina dusa..nikako, ali nikako ne mogu da prihvatim :) Mislim, zar zaista vjerujes u nevine duse? ;) Mišljenja sam da su ljudi, u momentu kad se rode, najpokvareniji. Kasnije se popravljaju. Da su valjali-ne bi se ni rodili. Zapravo, rekao bih da je Basil zapravo Dorijanu uputio jasnu poruku: ok, naslikaću te, da vidiš koliko si bre iskvaren, ali to je ok-popravićeš se vremenom ;)

hm,ovde nam se misljenja apsooooooooolutno,ali apsolutno razilaze
ali ne mari:)

on je samo hteo da naslika njegovu lepotu:neutral:
i sam mu rece nesto kao-vidi kao si lep
@reputacioni poen:nemoj sad,vidi kako sa ga izanalizirala:lol:
ne dopada mi se njegov lik,zapravo svi likovi su mi poprilicno mrski,a najvise sibilina keva.
 
hm,ovde nam se misljenja apsooooooooolutno,ali apsolutno razilaze
ali ne mari:)

on je samo hteo da naslika njegovu lepotu:neutral:
i sam mu rece nesto kao-vidi kao si lep
@reputacioni poen:nemoj sad,vidi kako sa ga izanalizirala:lol:
ne dopada mi se njegov lik,zapravo svi likovi su mi poprilicno mrski,a najvise sibilina keva.

super, volim kad se misljenja apsoooooooooooooolutno razilaze, tad nije dosadno :)

mislim da je taj slikar bio *****, htio je samo seks. Stara perverzna taktika slikara-pedera :)

I da, Sibilina keva zbilja je kreten :)
 

Back
Top