Covek zaista kontraverzan-bio bi smatran kontraverzom i u nase vreme.
I nekako mi se cini da u knjizi lik Harija predstavlja njega samog.
Sad,sto se samo knjige tice-moram biti iskrena i reci da sam po zavrsetku poslednje strane osetila ne neko ushicenje nakon dobro procitane knjige,vec vise neku smusenost.
Koliko citam ovde,svi stavljaju akcenat na njegovu vecnu mladost-ja mislim da to uopste nije u prvom planu,tj,barem nije na mene to ostavilo utisak.
Posledice-posledice losih dela,savest koja nas progoni nakon njih je ono sto uspostavlja ravnotezu.
Bez bremena losih dela,covek postaje Dorijan Grej.
Iskreno,sto se samih piscevih recenica u knjizi tice-na nekim mestima je bio toliko u pravu,dok mi se od nekih drugih misli zaista slosilo-estetizma,na prvom mestu.
Taj motiv,koji se provlaci kroz celu knjigu,mi je onako,malo...:/,iako je naravno,cela knjiga zapravo svojevrsna kritika estetizmu-i Dorijan eksplicitni primer narcisa.
I eto,kad pomislim na svoje utiske ,setim se ovoga:
-Nisam kazao da mi se dopada,Hari.Kazao sa da me je ocarala.Razlika je velika.
Mozda kad mi se malo slegnu utisci-uf,koji esej
edit-ali opet,sa druge strane,slika mu i jeste otezala.
tesko je imati na uvid fizicku manifestaciju propadanja i zatamljenja svoga duha.
I nekako mi se cini da u knjizi lik Harija predstavlja njega samog.
Sad,sto se samo knjige tice-moram biti iskrena i reci da sam po zavrsetku poslednje strane osetila ne neko ushicenje nakon dobro procitane knjige,vec vise neku smusenost.
Koliko citam ovde,svi stavljaju akcenat na njegovu vecnu mladost-ja mislim da to uopste nije u prvom planu,tj,barem nije na mene to ostavilo utisak.
Posledice-posledice losih dela,savest koja nas progoni nakon njih je ono sto uspostavlja ravnotezu.
Bez bremena losih dela,covek postaje Dorijan Grej.
Iskreno,sto se samih piscevih recenica u knjizi tice-na nekim mestima je bio toliko u pravu,dok mi se od nekih drugih misli zaista slosilo-estetizma,na prvom mestu.
Taj motiv,koji se provlaci kroz celu knjigu,mi je onako,malo...:/,iako je naravno,cela knjiga zapravo svojevrsna kritika estetizmu-i Dorijan eksplicitni primer narcisa.
I eto,kad pomislim na svoje utiske ,setim se ovoga:
-Nisam kazao da mi se dopada,Hari.Kazao sa da me je ocarala.Razlika je velika.
Mozda kad mi se malo slegnu utisci-uf,koji esej

edit-ali opet,sa druge strane,slika mu i jeste otezala.
tesko je imati na uvid fizicku manifestaciju propadanja i zatamljenja svoga duha.
Poslednja izmena: