Nije jak onaj ko je cvrst, vec ko se ne stidi da pokaze emocje. To je moje misljenje. Kazu da nisam u pravu. Kazu i da prave dame ne placu pred drugima, nego kad ih niko ne vidi. A jel? E, onda ja necu da budem dama. Necu da izgledam onako kako vi hocete. Ma necu bre. Hocu da se penjem po drvecu, igram fudbal i kosarku sa momcima i da klosarim sa ekipom... Al' nemojte pogresno da me shvatite. Znam ja sta se ne sme. Alkohol, cgarete, droge, ne daj boze...To ne... Al' da sedim kao vreca krompira po celi dan, i raspravljam o tome ko je sa kim u vezi, ko je sta obukao, kojim samponom pere kosu, bla bla bla...E to stvarno ne mogu...To su price za prazne ljude...I, da se vratim na temu, necu da glumi da sam cvrsta ako nisam. Rasplakacu se pred svima ako mi se place. Smijacu se pred svima ako sam srecna. Ako si stalno isto raspolozen i ne menjas izraz lica, pa ko si ti u stvari? Je l' imas ti dusu, covece? Il' si kamen. Drvo javorovo, sto bi rekla moja baka...
Za mene su to hipokriti. Licemjerni ljudi. U sebi umire od tuge a ovamo glumi kako je sve OK. A onda se pita gde su pravi prijatelji i zasto niko nece da mu pomogne.
Znas, frajeru, da im (po)kazes kako se osecas, mozda bi ti i pomogli. Meni pomognu kad im kazem...A ti eto, budi jak, pa se posle pitaj u cemu je problem. I za kraj, ako moje suze znace da sam slaba, onda neka sam. Al' sam bar iskrena. Eto...Tako...
Od mene toliko za ovaj put...


Od mene toliko za ovaj put...
