Zverinjak. Juce sam bio sa detetom, pa to ko da su preselili CZ na plazu. Nabildovano, istetovirano, besno.... Oni jadni spasioci ne smeju ni da zucnu tim tipovima. A muzika se mesa iz tri razlicita kafica i takmice se ko ce glasnije. Da se namakne sto vise love makar se ljudi i poubijali. Vasar al na kvadrat. Tuga u sta su nam pretvorili plazu.
(Liman, 26. jun 2016 16:04)
.
Ovako nesto se moglo i ocekivati s obzirom sta je "gradsko zelenilo" uradilo sa plazom...rasprodali su celu plazu " olosu" ...na plazi vise nema mesta za odmor...negativna energija kruzi nekadasnjom oazom mira...nabildovani nadr*ani majmuni se sire po plazi i cekaju da ih neko pogleda kako ne treba pa da odmah reaguju na njima svojstven nacin... koristim svaki slobodan momenat da odem na plazu i uzivam u njenoj lepoti..
konacno su uspeli da s*ebu i to malo sto nam je ostalo tako da sam juce odlucila da posle 40 godina ne krocim na strand dok se nesto radikalno ne promeni...do tad cu da uzivam na nekim divljim plazama...narocito posle ovog slucaja...eto toliko od mene
(Nada Savic, 26. jun 2016 16:14) # Link komentara
Rano detinjstvo sam proveo 100 metara od Štranda, daleke 1968 do 1973, zgrada A6 u Fruškogorskoj. Sećam se reke ljudi koja veselo ide na na kupanje svako popodne, među njima i ja i moj sada već pokojni otac...nasmejani, bez nervoze, bez psovanja...ne sećam se da je iko bio ćelav a da je stariji od 5 godina, da je iko bio istetoviran. Niko nije galamio, drao se, nakaradno ponašao...Sećam se ponekog policajca u svetlo plavoj uniformi i lakoj košulji kratkih rukava - pištoljčić u beloj, maloj futroli, kao ukras. Nikada nered, nikada tuča. Visoko drveće i hladovina, kratak red ljudi koji pristojno čekaju tuš, a mi klinci ležimo u vrelom pesku i jedemo sladoled - potpuno bezbrižni. Sve mi se to sada čini kao san ili kao nešto iz prošlog života.
(Petar, 26. jun 2016 16:05)