Teško je naći na Orijentu građevinu koja je cela lepa, čista, i kojoj se ništa ne bi moglo prigovoriti. Ali, s druge strane, ne postoji na Istoku građevina koja, ma kako oronula i zapuštena bila, nema bar pedalj zelene bašte, ili česmu žive vode, ili samo jednu jedinu saksiju sa pažljivo negovanim cvećem minđušice ili ruže mesečarke.
To mesto je duša te trošne zgrade. Toga građevine na Zapadu nemaju.
Kad bi u zapadnoj Evropi sa ovoliko nebrige, neznanja i neizlečive lenosti zapustili jednu zgradu do ovog stepena,ona bi zaudarala kao leš i trovala sve oko sebe.
Orijent je divno čudo i najveći užas, jer u njemu granica između smrti i života nije jasno određena, nego krivuda i treperi . "
jedan komentar o Orijentu - Ivo Andric