Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Imaju ga svi u vecoj ili manjoj mjeri.
Kod mene se manifestira u nekakvim bezopasnim sitnicama.
Nemaju ga ni približno svi. Jedno je zdrava zabrinutost oko jesi li ostavio upaljen plin druga stvar je kad stalno misliš da će ti izgoriti ili eksplodirati stan iako si se uvjerio da plin nije upaljen. Nije samo to u vezi jeli plin upaljen, vrata otvorena i sl, nego bolesnika obuzimaju misli koje ga uznemiruju, npr nasilnog sadržaja. Ne daj bože nikome tog poremećaja.
 
Nikada nisam bio kod psihologa ili psihijatra ali sam 99 posto siguran da imam ovaj poremećaj. Imam ga od detinjstva. Nekada je više, nekada manje izražen.

Pored stalnog proveravanja da li su vrata zaključana a šporet ugašen te čestog pranja ruku daleko veći problem mi predstavljaju opsesivno-anksiozne misli da će se nešto strašno desiti.

Sve to mogu da kontrolišem, funkcionišem normalno ali mi OKP uzima puno energije i nekada i vremena. Nema potrebe pisati da mi je jasno koliko su besmislene sve te kompulzije.

Da li neko od Vas ima OKP? Kako se nosite sa time? Pišite vaša iskustva.

Da li imate neke savete kako to prevazići? Da li je jedini način odlazak kod psihologa i psihijatara?
Sto se tice opsesivnih misli...nemoj da "bjezis"od njih,nego ih prihvati.
Sto vise bjezis,jer zapravo ne zelis to da mislis,one te sve vise spopadaju.
Znaci,radis suprotno.🙂
To zaista djeluje strašno,ali nije opasno.Nećeš poludjeti ili nešto slično.Ima dosta na netu lijepo objasnjeno u vezi toga.
 
Psiholog ili psihijatar za lečenje opsesivno kompulsivnog poremećaja , pre svega psihoterapija.
a to se leči.. :think: a što se leči?

Meni se to dešavalo u nekim periodima kada sam bila pod velikim stresom.
Polazak u školu, preseljenje i tako neke situacije bezvezne. Kako naiđe, tako
i prođe. U poslednjih dvadeset godina se nije dešavalo. Možda i više..
Kao, prerasla sam to.
 
a to se leči.. :think: a što se leči?

Meni se to dešavalo u nekim periodima kada sam bila pod velikim stresom.
Polazak u školu, preseljenje i tako neke situacije bezvezne. Kako naiđe, tako
i prođe. U poslednjih dvadeset godina se nije dešavalo. Možda i više..
Kao, prerasla sam to.
Možda deluje simpatično poneka radnja i deluje , moram da priznam , ali nije isto proveriti 2x da li smo zaključali stan ili ugasili peglu i kada neko ne napušta kuću jer ne može da obavi sve rituale kako treba i to ponavlja iznova i iznova , i remeti mu normalan život - to naravno da treba da se leči. Rituali ne olakšavaju osobi i ne smire je , već iritiraju , ometaju i čine je napetom još više.
 
Poslednja izmena:
Možda deluje simpatično poneka radnja i deluje , moram da priznam , ali nije isto proveriti 2x da li smo zaključali stan ili ugasili peglu i kada neko ne napušta kuću jer ne može da obavi sve rituale kako treba i to ponavlja iznova i iznova , i remeti mu normalan život - to naravno da treba da se leči. Rituali ne olakšavaju osobi i ne smire je , već iritiraju , ometaju i čine je napetom još više.
547212886-tumblr_lyw1mbcTRl1qj4y5f.gif


Zapravo se slažem da treba na to obratiti pažnju, jer može da preraste u panične napade.
 
Farmakoterapija je na poslednjem mestu i da se samo ako je potrebna.
Pre svega rad i razgovor sa kliničkim psihologom ili psihijatrom.
Lako je reći ali...... Što je OKP je vrlo teško reći( barem meni), spada u skupinu neuroza ali ipak po simptomima se dosta razlikuje od ostalih neurotičnih poremećaja. Dok za ostale neurotične poremećaje farmacija nije presudna, kod OKP- a je neophodna baš zbog težine simptoma. Ostali neurotičari vode relativno normalne živote dok oboljeli od OKP- a nerijetko ne mogu raditi, ne mogu se školovati ili ne mogu izaći iz svog doma ili otići u neku ustanovu . Dok većina ostalih neurotičara budu s vremenom potpuno izliječeni ili dodje do značajnog napretka, vrlo je upitno da li se od ovoga može potpuno izliječiti, a napredak je vrlo dugotrajan i mukotrpan.
 
Lako je reći ali...... Što je OKP je vrlo teško reći( barem meni), spada u skupinu neuroza ali ipak po simptomima se dosta razlikuje od ostalih neurotičnih poremećaja. Dok za ostale neurotične poremećaje farmacija nije presudna, kod OKP- a je neophodna baš zbog težine simptoma. Ostali neurotičari vode relativno normalne živote dok oboljeli od OKP- a nerijetko ne mogu raditi, ne mogu se školovati ili ne mogu izaći iz svog doma ili otići u neku ustanovu . Dok većina ostalih neurotičara budu s vremenom potpuno izliječeni ili dodje do značajnog napretka, vrlo je upitno da li se od ovoga može potpuno izliječiti, a napredak je vrlo dugotrajan i mukotrpan.
Verovatno sve zavisi od stepena u kojem je izražen OKP. Ali svakako sputava u životu i osobama koje boluju od OKP život može biti naporan.
 
Sve mi mora biti složeno po veličini, boji, obliku. Nekada je to teško postići. Sve mora biti na svom mjestu, mjesto koje odredim isključivo ja. Ta provjeravanja silna jel sve isključeno kad negdje krenem sam riješila fotografisanjem svega kad izlazim. Brojim sve. Stepenice, drveća i bandere u alejama, auta na parkingu itd. Ako ne izbrojim desiće se nešto ružno. Tek sam sebe prestala kriviti za početak rata u Ukrajini, bila sam sigurna da je počeo jer nisam do kraja izbrojala cigle na dvospratnici koja je obložena fasadnim ciglama :D i tako...
Ja recimo kada vidim dva ili tri prosta broja odmah znam koji je zbir tih brojeva. Ne računam.
Preferiram parne brojeve.
A najgore su opsesivne misli koje se nekada jave "ako ne uradim to, desiće se neka katastrofa".
 

Back
Top