Oprostiti...

Sta mislite koliko puta oprostit nekom i dati mu 'drugu' sansu.... bilo da je to prijatelj il neko drugi?
Dal oprastanju ima kraja?

Zavisi sta i kome..nekom sve nekom nista..ja sam imao prijatelje odmalena i svasta nesto sam oprastao..i onda prekinuo svaki kontakt zbog ljubomore koja je uvek tu negde bila prisutna s njihove strane..al je kap prelila casu kad su uzeli neki kesh i pustili muda
 
Sta mislite koliko puta oprostit nekom i dati mu 'drugu' sansu.... bilo da je to prijatelj il neko drugi?
Dal oprastanju ima kraja?

Ja stvarno oprastam bezbroj puta, ali kad mi vise PRESEDNE kazem samoj sebi OPROSTICU JOS JEDNOM I AKO I TO IZNEVERI NIKAD SE VISE NECU OBRATITI TOJ OSOBI i stvarno bude tako...
Drzim se svog principa, i onda ne popustam- pa cak i ako pozelim da mu/joj pruzim jos jednu sansu
 
Oprostiti(zaista,iz srca)moze se samo jednom.Svaki sledeci put je pokusaj da zastitimo sebe odemotivnog bola koji bismo doziveli da ta osoba ode od nas.Prastamo zbog sebe ne zbog drugih.

Slažem se.
Možeš sebe naterati da još jednom oprostiš osobi koja te već jednom izneverila, ali mehanički ćeš se osetiti neprijatno u njenom prisustvu.
 
Nikad nije lako oprostiti..ni nekome,a ni sebi..mišljenja sam da takve stvari ne treba da brojimo već osjećamo jer svako od nas zna koliko od sebe može dati..zaboraviti ili oprostiti..a da pritom ne osjećamo ubijanje istine u nama i gorčinu jer smo prešli preko nečega,a nismo trebali..najteže je oprostiti i zaboraviti šta nam je učinjeno..treba praštati,ali nikad po cijenu da nakon toga ostanemo u vlasatitim očima mali i poniženi..
 
Način rješavanja konflikta. Zavisi od ličnosti. Svaka ličnost će izabrati ono što je bolje za nju..za njen integritet

svaka ličnost često izabere ono što je najbolje za njen integritet..ali šta se desi kad ne bira,već kad postupa jer tako jednostavno mora,kad ubijedi sebe da nema izbora iz kojekakvih razloga..kao naprimjer kad ide linijom manjeg otpora ili kad oprašta iz straha od samoće..to što svako zna da ima mogućnost izbora,ne mora da znači i da bira..nismo li svi ponekad bili prisiljeni oprostiti...
 
svaka ličnost često izabere ono što je najbolje za njen integritet..ali šta se desi kad ne bira,već kad postupa jer tako jednostavno mora,kad ubijedi sebe da nema izbora iz kojekakvih razloga..kao naprimjer kad ide linijom manjeg otpora ili kad oprašta iz straha od samoće..to što svako zna da ima mogućnost izbora,ne mora da znači i da bira..nismo li svi ponekad bili prisiljeni oprostiti...

Pa o tome upravo i govorim. Svako oprašta koliko može, koliko je to u mogućnosti njegovog sklopa ličnosti i koliko je to s obzirom na taj sklop korisno za nju..
To je način razrješenja konflikta, ali niko nije rekao da je uvijek svjesno, racionalno razjašnjenje na ego nivou..ponekad se dogovor 'pravi sa đavolom'..ponekad se bira između dva loša rješenja, pri čemu je gori ne oprostiti ili se tako ličnosti čini??
Ličnost želi očuvati svoj integritet, odn. funkcionisanje na relaciji Id-Ego-Superego..Slom Id-a nije rješenje i zato često ego popušta najčešće potiskivanjem i mehanizmima ego odbrane koji to omogućuju..Koliko je to efikasno za ličnost pitanje je ..Ukoliko nema barijere zvane Superego, ukoliko postoje relacije, norme, nazovimo ih fleksibilnim (recimo,koje podržavaju opraštanje, prioritetne norme bilo više stečeno, bilo više urođeno, koje moral vide kao rastegljiv pojam)..oproštaj će lako doći ili ukoliko oproštaj ne narušava, a ide u korist ličnosti, kada je emocionalna komponenta minimalno uključena..
Kada se oprašta nekom bliskom e tada se pravi drugačiji dogovor na relaciji Id-ego -superego ... krv nije voda, kaže naš narod..tada oproštaj može biti 'gorak', ali ipak najbolje rješenje...Ali čak i tada postoje situacije kada ličnost neće oprostiti; kada bi oproštaj značio 'smrt ličnosti' - ovaj pojam jeste individualan...
Recimo primjer podjele posmrtne zaostavštine kada brat brata recimo prevari... Znam slučajeve u kojima jedan brat do kraja života nije razgovarao sa bratom koji je pravnim putem, na prevaru zadržao za sebe čitav imetak, iako u testamentu nije tako pisalo..dok najmlađi brat nije imao takvu barijeru ličnosti i za njega oproštaj nije značio 'odricanje od sebe' ..
Dokle god osoba uspijeva 'zadržati sebe' oproštajem ona će to i uraditi ... A veze unutar ličnosti koje ovo omogućuju su individualne
 
svaka ličnost često izabere ono što je najbolje za njen integritet..ali šta se desi kad ne bira,već kad postupa jer tako jednostavno mora,kad ubijedi sebe da nema izbora iz kojekakvih razloga..kao naprimjer kad ide linijom manjeg otpora ili kad oprašta iz straha od samoće..to što svako zna da ima mogućnost izbora,ne mora da znači i da bira..nismo li svi ponekad bili prisiljeni oprostiti...

mnogo puta sam oprostila jer nisam imala izbora ali nisam srećna zbog toga....mislim na familiju ...prijatelje možemo birati a rodbinu ne
 
Da, rodbina je posebna kategorija ...

Da li, kada oprostite, ikada sa tom osobom načnete diskusiju oko uzroka problema?
Jer, ako se o tome ćuti, problem zapravo i nije rešen.

Mislim da ako se oprosti bez razgovora problem nije ni bio bitan. Veliki problemi traže razgovor da bi se mogli rešiti. Ako ne razgovaramo o (velikom) problemu onda ga ne praštamo već prećutkujemo. Ogorčenost, tuga, razočaranje ili koja već emocija izazvana time isplivaće sledećom prilikom i biće jača.
 
Temperamentna sam,lako se naljutim,ali lako i oprostim!
Ali ima nekih stvari koje ne mogu oprostiti,a trudila se jesam,ali nisam srecna zbog toga!Mislim,kada vas neko povredi ko vam mnogo znaci,kao npr roditelji,oprostili ili ne,i dalje ste nesretni!
Sve zavisi,ne moze se oprost generalizovati,jer bitne su okolnosti,ko vas je povredio,kako vas je povredio,da li namerno ili iz nehata,da li se taj pokajao sto vas je povredio...od puno faktora zavisi oprost!Mada i kada oprostite,onako iz duse,odnos sa tom osobov vise nece biti nikada isti!
 
Temperamentna sam,lako se naljutim,ali lako i oprostim!
Ali ima nekih stvari koje ne mogu oprostiti,a trudila se jesam,ali nisam srecna zbog toga!Mislim,kada vas neko povredi ko vam mnogo znaci,kao npr roditelji,oprostili ili ne,i dalje ste nesretni!
Sve zavisi,ne moze se oprost generalizovati,jer bitne su okolnosti,ko vas je povredio,kako vas je povredio,da li namerno ili iz nehata,da li se taj pokajao sto vas je povredio...od puno faktora zavisi oprost!Mada i kada oprostite,onako iz duse,odnos sa tom osobov vise nece biti nikada isti!

Ne slažem se. Odnos, emocije, mogu biti iste, pa čak i jače ako se stvarno oprosti, a tome prethodio razgovor i kasnije ponašanje pokazalo promenu. Ljudi ne greše uvek iz zlobe, često nisu ni svesni da greše.
 
Temperamentna sam,lako se naljutim,ali lako i oprostim!
Ali ima nekih stvari koje ne mogu oprostiti,a trudila se jesam,ali nisam srecna zbog toga!Mislim,kada vas neko povredi ko vam mnogo znaci,kao npr roditelji,oprostili ili ne,i dalje ste nesretni!
Sve zavisi,ne moze se oprost generalizovati,jer bitne su okolnosti,ko vas je povredio,kako vas je povredio,da li namerno ili iz nehata,da li se taj pokajao sto vas je povredio...od puno faktora zavisi oprost!Mada i kada oprostite,onako iz duse,odnos sa tom osobov vise nece biti nikada isti!

Ne slažem se. Odnos, emocije, mogu biti iste, pa čak i jače ako se stvarno oprosti, a tome prethodio razgovor i kasnije ponašanje pokazalo promenu. Ljudi ne greše uvek iz zlobe, često nisu ni svesni da greše.

I ja sam to rekla!Ali ako se onaj ko te je povredio iskreno ne pokaje i jos ne uvidja da te je povredio,onda oprostu mesta nema!A i zavisi sta i na koji nacin vas je neko povredio i koliko vam ta osoba znaci!
 
Da, to stoji. Ova tema je nekako loše definisana od starta a sporo se razvija. Deluje kao da postavljač želi da pravi savez protiv one osobe koja se ogrešila o njene principe prijateljstva/ljubavi, a ne da diskutuje.
 

Back
Top