"I danas kada dode do poslednjeg boja,
Neozaren starog oreola sjajem,
ja cu dati zivot otadzbino moja,
znajuci sta dajem i zasto ga dajem".
Ovi stihovi pesnika Milana Rakica su moto spomen
knjige "Junaci otadzbine", koju je publikovala
Savezna vlada, u kojoj se navode imena svih poginulih
i nestalih pripadnika Vojske Jugoslavije i
Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije, za vreme
brutalne agresije NATO snaga na Jugoslaviju "u znak
najdubljeg postovanja, vecne zahvalnosti i
trajne obaveze prema njima".
Ovi stihovi su i najbolji uvod za obrazlozenje
samog cina, da svesno i odgovorno odlucim,
da dam svoj zivot, kada sam se uverio da je
dosovsko marionetsko i kriminalno rukovodstvo, zavelo
u zemlji fasisticku diktaturu, gazeci
Ustav i zakone i elementarnu pravdu. Oni, neprekidno,
svim sredstvima, vrse neviden progon i
nasilje politickih neistomisljenika,
ukljucujuci i likvidacije. Najflagrantniji
primeri njihove bestijalnosti su kidnapovanje i
protivustavno isporucivanje gradana Srbije i
Jugoslavije Haskom tribunalu, posebno u
slucaju bivseg predsednika Srbije i
Jugoslavije Slobodana Milosevica. I za mene
su doneli odluku da me kidnapuju, ili ubiju.
Ovim herojskim cinom zelim da probudim
savest nasih gradana, ukoliko je to jos
moguce, da odbrane Srbiju i Jugoslaviju od
raspadanja, srpski narod od unistenja i,
sacuvaju, bar malo, casti i dostojanstva
nasem narodu, koji je to svojom istorijom i
civilizacijskim tekovinama, zasluzio.
Za svoju smrt direktno optuzujem Zorana
Dindica, Vojislava Kostunicu,
Dusana Mihajlovica, Vladana Batica i
Miroljuba Labusa, koji su najodgovorniji za
bezocno nepostovanje Ustava i zakona, koji
su doveli u pitanje opstanak zemlje i srpskog naroda,
koji su instrumentalizujuci medije i
zloupotrebljavajuci policiju i pravosude
uveli progon i nasilje nad hiljadama gradana,
upropastili ekonomiju, a milione gradana doveli u
socijalnu bedu.
Ovim cinom hocu da se svrstam u redove
heroja, mojih policajaca, pripadnika vojske i naroda,
koji su ispoljavajuci patriotizam, besprimerni
heroizam, spremnost i odlucnost dali svoje
zivote braneci zemlju i narod od zlikovaca:
albanskih terorista i NATO agresora 19 zemalja na
celu sa Amerikom. (Podsetio bih, da su u periodu
od januara 1998. godine do septembra 2000. godine
teroristi i agresori na Kosovu i Metohiji ubili preko
2000 Srba i pripadnika drugih nacionalnosti, od toga
preko 300 pripadnika MUP-a, da su ranili preko 2.500
lica, od toga 900 pripadnika MUP-a i da su kidnapovali
preko 1.500 Srba, od toga preko 50 pripadnika MUP-a).
Za ove postradale i njihove porodice, dosovska vlast
ne pokazuje nikakvu brigu, ali zato, u isto vreme,
servilno sprovodeci zahteve stranih nalogodavaca
pusta na slobodu, pravosnazno osudene,
najvece kriminalce i osvedocene albanske
teroriste.
Svoj zivot dajem kao poslanik Savezne
skupstine, na samom ulazu u zgradu Skupstine
(koju su dosovci vec skrnavili), kao simbol
trajne borbe naroda za ustavnost, zakonitost i
nacionalno dostojanstvo. Moja smrt ce biti i mali
doprinos opravdanim zahtevima za prevremene izbore, na
kojima ce pobediti oni koji ce predstavljati
i zastupati istinske interese radnika, seljaka i svih
gradana patriota ove zemlje.
Sada je vec svima jasno, da dosovska vlast i nije
vlast ovoga naroda. Oni su, obecavajuci
bolji zivot, obmanuli i prevarili deo
gradana koji su glasali za njih. Dosovska vlast
je, u stvari, produzena ruka vlada NATO zemalja
sa Amerikom na celu, ciji je zadatak da
poslusno, ne vodeci racuna o nasim
nacionalnim i drzavnim interesima realizuju,
ovde, strane vojne, politicke i ekonomske
interese. Te obaveze su ranije preuzeli i za to su
dobro placeni.
U stvari, nastavlja se agresija na nasu zemlju,
samo na drugi nacin, ali sa istim ciljem i to:
- dalje drobljenje Jugoslavije, otcepljenjem Kosova i
Metohije, Crne Gore, Vojvodine i Raske;
- fizicko i duhovno unistenje srpskog
naroda; uciniti sve da zaboravi svoju istoriju,
da nema dusu, da bude narod bez identiteta;
Unistavaju se i razaraju, pod firmom neophodnih
reformi i promena:
- privredna struktura, nasilnim zatvaranjem
domacih i uspesnih firmi;
- prodajom domaceg trzista,
respektivnog i, do sada, sacuvanog ekonomskog
resursa zemlje;
- razbijanjem i demontiranjem vojske, posebno
neopravdanim napadima i blacenjem
staresinskog kadra, kao garanta nezavisnosti i
suverenosti i ocuvanja teritorijalnog integriteta
zemlje;
- rusenjem policijske organizacije i njenim
manipulisanjem, kao najvaznijeg cinioca
zastite zivota i imovine gradana i
bezbednosti zemlje;
- necuvenom medijskom kampanjom "gebelsovskog"
tipa, kojom se negiraju i osporavaju civilizacijska,
ekonomsko-tehnicka i kulturno-sportska
dostignuca srpskog naroda, ukljucujuci
i njegove hriscansko-pravoslavne vrednosti,
a na drugoj strani velicaju se tekovine Zapada u
koje spada homoseksualizam, verske sekte, droga, sida,
trgovina ljudima i oruzjem, moral dvostrukih
standarda (bombardovanje civila cinicno nazvano
akcijom "milosrdni andeo") itd.
Lazna je i podmetnuta teza da je ovde neko za
izolaciju zemlje, da nije za saradnju sa svetom i da
nije za proces integracija. Medutim, upravo su
vlade zapadnih zemalja, protivno medunarodnim
normama nametale to nama; podrska
nemacko-americko-vatikanskog faktora
separatistima u bivsim jugoslovenskim republikama
za otcepljenjem i njihovo jednostrano priznavanje,
sto je imalo za posledicu nasilan progon preko
milion Srba sa podrucja Slavonije, Baranje,
Krajine i Bosne i Hercegovine; blokiranje finansijskih
sredstava i onemogucavanje normalne ekonomske
saradnje; destabilizovanje Jugoslavije preko
Dukanovicevog marionetskog rezima u
Crnoj Gori i pomaganjem i naoruzavanjem albanskih
terorista na Kosovu i Metohiji, i na kraju
oruzanom agresijom.
Sta znaci teza da treba voditi racuna o
politickim realnostima, o kojoj stalno govore
dosovci? Da li to znaci biti kolonija i stalno
prihvatati ucene i uvrede, kojima nema kraja? U okviru
nuzne saradnje mora se podvuci crta, ispod
koje se ne moze ici, a to su odbrana
vitalnih, nacionalnih i drzavnih interesa i
dostojanstva.
Sadasnja aktuelna dosovska vlast vodi politiku
kapitulacije. Zasto ne postavlja "svojim NATO
prijateljima" legitiman zahtev za naknadu
pricinjene ratne stete; zasto
vraca zaostale dugove, za koje ne snosimo
krivicu, a njih ne prebija sa stetom koju su oni
prouzrokovali, blokirajuci nasa finansijska
sredstva i jednostrano prekidajuci trgovinske
aranzmane; zasto domaci zvanicni
organi i mediji albanske teroriste i separatiste
nazivaju kao "naoruzani Albanci" i "ekstremisti";
zasto zlocinacku NATO agresiju nazivaju
"NATO intervencijom", a ubijanje civila bombama sa
osiromasenim uranijumom i kasetnim bombama samo
"vazdusnim udarima"; zasto?...Mnogo ima
ovakvih pitanja zasto?
Da li ce sve ovo nas narod da gleda mirno?
Siguran sam da nece. Vidljiva su ogromna
nezadovostva: bune seljaka, strajkovi radnika,
protesti penzionera, razocarenje omladine,
nezadovoljni radnici prebijaju aktuelne ministre
("Zastava" Kragujevac), ne dozvoljavaju ulazak
ministra u preduzeca ("Nisan" Nis),
kadrovsko, materijalno i tehnicko zaostajanje i
osiromasenje zdravstvenih, skolskih i
kulturnih ustanova i organizacija, i to uprkos
gromoglasnim najavama o dobijanju uvredljivih zapadnih
"donacija" i "pomoci".
* * *
Neozaren starog oreola sjajem,
ja cu dati zivot otadzbino moja,
znajuci sta dajem i zasto ga dajem".
Ovi stihovi pesnika Milana Rakica su moto spomen
knjige "Junaci otadzbine", koju je publikovala
Savezna vlada, u kojoj se navode imena svih poginulih
i nestalih pripadnika Vojske Jugoslavije i
Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije, za vreme
brutalne agresije NATO snaga na Jugoslaviju "u znak
najdubljeg postovanja, vecne zahvalnosti i
trajne obaveze prema njima".
Ovi stihovi su i najbolji uvod za obrazlozenje
samog cina, da svesno i odgovorno odlucim,
da dam svoj zivot, kada sam se uverio da je
dosovsko marionetsko i kriminalno rukovodstvo, zavelo
u zemlji fasisticku diktaturu, gazeci
Ustav i zakone i elementarnu pravdu. Oni, neprekidno,
svim sredstvima, vrse neviden progon i
nasilje politickih neistomisljenika,
ukljucujuci i likvidacije. Najflagrantniji
primeri njihove bestijalnosti su kidnapovanje i
protivustavno isporucivanje gradana Srbije i
Jugoslavije Haskom tribunalu, posebno u
slucaju bivseg predsednika Srbije i
Jugoslavije Slobodana Milosevica. I za mene
su doneli odluku da me kidnapuju, ili ubiju.
Ovim herojskim cinom zelim da probudim
savest nasih gradana, ukoliko je to jos
moguce, da odbrane Srbiju i Jugoslaviju od
raspadanja, srpski narod od unistenja i,
sacuvaju, bar malo, casti i dostojanstva
nasem narodu, koji je to svojom istorijom i
civilizacijskim tekovinama, zasluzio.
Za svoju smrt direktno optuzujem Zorana
Dindica, Vojislava Kostunicu,
Dusana Mihajlovica, Vladana Batica i
Miroljuba Labusa, koji su najodgovorniji za
bezocno nepostovanje Ustava i zakona, koji
su doveli u pitanje opstanak zemlje i srpskog naroda,
koji su instrumentalizujuci medije i
zloupotrebljavajuci policiju i pravosude
uveli progon i nasilje nad hiljadama gradana,
upropastili ekonomiju, a milione gradana doveli u
socijalnu bedu.
Ovim cinom hocu da se svrstam u redove
heroja, mojih policajaca, pripadnika vojske i naroda,
koji su ispoljavajuci patriotizam, besprimerni
heroizam, spremnost i odlucnost dali svoje
zivote braneci zemlju i narod od zlikovaca:
albanskih terorista i NATO agresora 19 zemalja na
celu sa Amerikom. (Podsetio bih, da su u periodu
od januara 1998. godine do septembra 2000. godine
teroristi i agresori na Kosovu i Metohiji ubili preko
2000 Srba i pripadnika drugih nacionalnosti, od toga
preko 300 pripadnika MUP-a, da su ranili preko 2.500
lica, od toga 900 pripadnika MUP-a i da su kidnapovali
preko 1.500 Srba, od toga preko 50 pripadnika MUP-a).
Za ove postradale i njihove porodice, dosovska vlast
ne pokazuje nikakvu brigu, ali zato, u isto vreme,
servilno sprovodeci zahteve stranih nalogodavaca
pusta na slobodu, pravosnazno osudene,
najvece kriminalce i osvedocene albanske
teroriste.
Svoj zivot dajem kao poslanik Savezne
skupstine, na samom ulazu u zgradu Skupstine
(koju su dosovci vec skrnavili), kao simbol
trajne borbe naroda za ustavnost, zakonitost i
nacionalno dostojanstvo. Moja smrt ce biti i mali
doprinos opravdanim zahtevima za prevremene izbore, na
kojima ce pobediti oni koji ce predstavljati
i zastupati istinske interese radnika, seljaka i svih
gradana patriota ove zemlje.
Sada je vec svima jasno, da dosovska vlast i nije
vlast ovoga naroda. Oni su, obecavajuci
bolji zivot, obmanuli i prevarili deo
gradana koji su glasali za njih. Dosovska vlast
je, u stvari, produzena ruka vlada NATO zemalja
sa Amerikom na celu, ciji je zadatak da
poslusno, ne vodeci racuna o nasim
nacionalnim i drzavnim interesima realizuju,
ovde, strane vojne, politicke i ekonomske
interese. Te obaveze su ranije preuzeli i za to su
dobro placeni.
U stvari, nastavlja se agresija na nasu zemlju,
samo na drugi nacin, ali sa istim ciljem i to:
- dalje drobljenje Jugoslavije, otcepljenjem Kosova i
Metohije, Crne Gore, Vojvodine i Raske;
- fizicko i duhovno unistenje srpskog
naroda; uciniti sve da zaboravi svoju istoriju,
da nema dusu, da bude narod bez identiteta;
Unistavaju se i razaraju, pod firmom neophodnih
reformi i promena:
- privredna struktura, nasilnim zatvaranjem
domacih i uspesnih firmi;
- prodajom domaceg trzista,
respektivnog i, do sada, sacuvanog ekonomskog
resursa zemlje;
- razbijanjem i demontiranjem vojske, posebno
neopravdanim napadima i blacenjem
staresinskog kadra, kao garanta nezavisnosti i
suverenosti i ocuvanja teritorijalnog integriteta
zemlje;
- rusenjem policijske organizacije i njenim
manipulisanjem, kao najvaznijeg cinioca
zastite zivota i imovine gradana i
bezbednosti zemlje;
- necuvenom medijskom kampanjom "gebelsovskog"
tipa, kojom se negiraju i osporavaju civilizacijska,
ekonomsko-tehnicka i kulturno-sportska
dostignuca srpskog naroda, ukljucujuci
i njegove hriscansko-pravoslavne vrednosti,
a na drugoj strani velicaju se tekovine Zapada u
koje spada homoseksualizam, verske sekte, droga, sida,
trgovina ljudima i oruzjem, moral dvostrukih
standarda (bombardovanje civila cinicno nazvano
akcijom "milosrdni andeo") itd.
Lazna je i podmetnuta teza da je ovde neko za
izolaciju zemlje, da nije za saradnju sa svetom i da
nije za proces integracija. Medutim, upravo su
vlade zapadnih zemalja, protivno medunarodnim
normama nametale to nama; podrska
nemacko-americko-vatikanskog faktora
separatistima u bivsim jugoslovenskim republikama
za otcepljenjem i njihovo jednostrano priznavanje,
sto je imalo za posledicu nasilan progon preko
milion Srba sa podrucja Slavonije, Baranje,
Krajine i Bosne i Hercegovine; blokiranje finansijskih
sredstava i onemogucavanje normalne ekonomske
saradnje; destabilizovanje Jugoslavije preko
Dukanovicevog marionetskog rezima u
Crnoj Gori i pomaganjem i naoruzavanjem albanskih
terorista na Kosovu i Metohiji, i na kraju
oruzanom agresijom.
Sta znaci teza da treba voditi racuna o
politickim realnostima, o kojoj stalno govore
dosovci? Da li to znaci biti kolonija i stalno
prihvatati ucene i uvrede, kojima nema kraja? U okviru
nuzne saradnje mora se podvuci crta, ispod
koje se ne moze ici, a to su odbrana
vitalnih, nacionalnih i drzavnih interesa i
dostojanstva.
Sadasnja aktuelna dosovska vlast vodi politiku
kapitulacije. Zasto ne postavlja "svojim NATO
prijateljima" legitiman zahtev za naknadu
pricinjene ratne stete; zasto
vraca zaostale dugove, za koje ne snosimo
krivicu, a njih ne prebija sa stetom koju su oni
prouzrokovali, blokirajuci nasa finansijska
sredstva i jednostrano prekidajuci trgovinske
aranzmane; zasto domaci zvanicni
organi i mediji albanske teroriste i separatiste
nazivaju kao "naoruzani Albanci" i "ekstremisti";
zasto zlocinacku NATO agresiju nazivaju
"NATO intervencijom", a ubijanje civila bombama sa
osiromasenim uranijumom i kasetnim bombama samo
"vazdusnim udarima"; zasto?...Mnogo ima
ovakvih pitanja zasto?
Da li ce sve ovo nas narod da gleda mirno?
Siguran sam da nece. Vidljiva su ogromna
nezadovostva: bune seljaka, strajkovi radnika,
protesti penzionera, razocarenje omladine,
nezadovoljni radnici prebijaju aktuelne ministre
("Zastava" Kragujevac), ne dozvoljavaju ulazak
ministra u preduzeca ("Nisan" Nis),
kadrovsko, materijalno i tehnicko zaostajanje i
osiromasenje zdravstvenih, skolskih i
kulturnih ustanova i organizacija, i to uprkos
gromoglasnim najavama o dobijanju uvredljivih zapadnih
"donacija" i "pomoci".
* * *