Oprostaj

Oprastam suncu,vetru i steni,
magli kada mi put zamuti.
Oprastam koraku,macu i zeni
koja kad voli pogresno sluti.

Oprastam suzi,strepnji,oprastam i kada boli,
ledenim kisama kada mi suze kradu.
Oprastam srcu i dusi kad voli
ne osudjujem reci pisane u jadu.

Ne prastam nikome podlost i zlo,
ne prastam rane nanete duboko.
Neljudi su vazda gubili tlo
gleda ih i preti istine oko.

Ne prastam lazi,ne prastam nameru,
ujed za srce , dusu, ujed zveri.
Ni traga im nece ostati u vremenu
kad otvore im se pakla dveri.

Ne prastam neljudima masku coveka,
na licu vostanom kad osmesi naviru.
Ni prijatelja ni ljudskog veka
takvi nemaju-umrli odavno opet umiru.


Slovenska

 
Hvala miwka.Raduje me to sto ti se dopala ova mala "kombinacija".Nastojala sam da sve to dobije neki "visi" smisao i pruzi lepsi dozivljaj svima vama koji citate moje reci.

:heart:
 

Back
Top