Oprostaj

da li si ikad bila u situaciji da treba da oprostis nekome ko te jako povredio?
i da li si optostila zaista samo tek tako - oprastam i gotovo?

Srecom nisam bila u takvoj situaciji tako da ti nemogu odgovoriti iskustveno na drugo pitanje.
Ali u okruzenju sam imala prilike da vidim svasta nesta sto, na kraju ipak, nije bilo vrijedno drame.
 
Srecom nisam bila u takvoj situaciji tako da ti nemogu odgovoriti iskustveno na drugo pitanje.
Ali u okruzenju sam imala prilike da vidim svasta nesta sto, na kraju ipak, nije bilo vrijedno drame.

onda se smatraj srecnicom sto nisi svoja ledja morala da opteretis oprostom za koji nisi spremna i koji mozda ne bi mogla nikada da das..
 
Pokazi i njemu i sebi da si postao bolji covjek od njega sto ces mu oprostit. Uz to osjecat ces se i puno bolje sam sabom.
To ne znaci da moras nastavljati neki kontakt sa njim. Fino mu kazes 'oprastam ti sto ti nisam trebao jer sada ti ne trebas meni.'

Lako je to reci ... ali ja tako nesto ne mogu osetiti.
 
Oprosti da pokažeš da si veći od njega, oprosti da ne truješ sebe, oprosti da možeš da nastaviš da živiš, oprosti zbog... heeeeej, pa ljudi, ne ide to tako. Šta je lakše nego reći - ok, opraštam ti? Ništa nije lakše nego reći puste reči. Ali koga slagati time, oca ili sebe?
Ako dečko ne može da svari situaciju još uvek, onda jednostavno ne može. NIkakvo požurivanje tu neće ništa dobro doneti.

Zorane, ako jednog dana uspeš da prevladaš to što sada osećaš i ako prihvatiš oca, ako mu oprostiš, ma u kom stepenu - neće biti potrebne reči. Shvatićeš to ti, shvatiće to i on.
On je sada bupnuo u tvoj život iznenada, nenadano, kao grom iz vedra neba, niko te nije pripremio, niko ti nije najavio, nagovestio... a od detinjstva slušaš samo ružne priče o njemu. Normalno je da se u glavi stvori vrtlog. Daj sebi šansu da činjenicu da se vratio u tvoj život - progutaš, svariš i izbaciš. Samo to, daj SEBI šansu da to legne na svoje mesto onako kako treba, bez požurivanja, bez pritisaka sa strane, sa što manje uticaja okoline. Tada ćeš moći da prihvatiš da je on tu, u tvojoj blizini. Pa ostalo polako. Ne dozvoli nikome da vrši pritisak, ne dozvoli nikome da ti usadjuje stavove. Ako to dozvoliš, tek si onda puk'o skroz na skroz.
Polako, za sve treba vreme... I odredjeni tok.
Prvo uzmi vremena koliko ti treba da svariš činjenicu da se vratio, da je tu. Pa kada ti to postane normalno, aha, dobro, tu je, živ je, postoji tu negde i vidjaću ga možda i u prolazu, onda tek napraviti korak dalje. Svako ubrzavanje, preskakanje i slično - samo će tebe da košta! Ne njega - tebe!
 
Oprosti da pokažeš da si veći od njega, oprosti da ne truješ sebe, oprosti da možeš da nastaviš da živiš, oprosti zbog... heeeeej, pa ljudi, ne ide to tako. Šta je lakše nego reći - ok, opraštam ti? Ništa nije lakše nego reći puste reči. Ali koga slagati time, oca ili sebe?
Ako dečko ne može da svari situaciju još uvek, onda jednostavno ne može. NIkakvo požurivanje tu neće ništa dobro doneti.

Zorane, ako jednog dana uspeš da prevladaš to što sada osećaš i ako prihvatiš oca, ako mu oprostiš, ma u kom stepenu - neće biti potrebne reči. Shvatićeš to ti, shvatiće to i on.
On je sada bupnuo u tvoj život iznenada, nenadano, kao grom iz vedra neba, niko te nije pripremio, niko ti nije najavio, nagovestio... a od detinjstva slušaš samo ružne priče o njemu. Normalno je da se u glavi stvori vrtlog. Daj sebi šansu da činjenicu da se vratio u tvoj život - progutaš, svariš i izbaciš. Samo to, daj SEBI šansu da to legne na svoje mesto onako kako treba, bez požurivanja, bez pritisaka sa strane, sa što manje uticaja okoline. Tada ćeš moći da prihvatiš da je on tu, u tvojoj blizini. Pa ostalo polako. Ne dozvoli nikome da vrši pritisak, ne dozvoli nikome da ti usadjuje stavove. Ako to dozvoliš, tek si onda puk'o skroz na skroz.
Polako, za sve treba vreme... I odredjeni tok.
Prvo uzmi vremena koliko ti treba da svariš činjenicu da se vratio, da je tu. Pa kada ti to postane normalno, aha, dobro, tu je, živ je, postoji tu negde i vidjaću ga možda i u prolazu, onda tek napraviti korak dalje. Svako ubrzavanje, preskakanje i slično - samo će tebe da košta! Ne njega - tebe!
Tako sam i ja mislio ... ne znam kako ce biti u buducnosti ali za sada nisam mogao iz prvog puta da mu oprostim,tako cisto iznenada se pojavio i ja da kazem cale sve ti oprastam... popizdeo sam ali nisam dozvolio da iko to vidi u mom okruzenju,sem pravih prijatelja.
 
Tako sam i ja mislio ... ne znam kako ce biti u buducnosti ali za sada nisam mogao iz prvog puta da mu oprostim,tako cisto iznenada se pojavio i ja da kazem cale sve ti oprastam... popizdeo sam ali nisam dozvolio da iko to vidi u mom okruzenju,sem pravih prijatelja.

Vidis ti si potpuno u pravu sta god da odlucis imas pravo na to ,oprostio ili ne ne moze niko da te krivi .Ipak znaj da se jacina coveka ne ogelda koliki bol moze da nanese vec koliki bol moze da oprosti .
 
Vidis ti si potpuno u pravu sta god da odlucis imas pravo na to ,oprostio ili ne ne moze niko da te krivi .Ipak znaj da se jacina coveka ne ogelda koliki bol moze da nanese vec koliki bol moze da oprosti .

Izvini, ali ovo je fraza.
Kakva veličina čoveka, kakvi bakrači. Njemu se okrenuo ceo život, odjednom, puf i ništa nije kao pre.
Kakav oproštaj i bol i veličina, on dečko treba da nastavi da živi normalno. Bupnuo mu ćale u život posle 20 godina, treba to svariti. Treba se privići na tu činjenicu.
NIje bitna veličina čoveka, već njegov život! Ovaj dečko treba da živi normalno, da osnuje porodicu, da izbegne traume i dalja ranjavanja koliko god može.
Njemu treba vreme za početak, vreme i odsustvo pritisaka bilo kakve vrste. Posle će već biti drugačije i tada ima izbor, svoj izbor. Sada ima samo haos u glavi i u duši. A to je ono što prvo mora da sredi!!!!!!
 

Back
Top