Oпет пси нападају!!

Кучкарење и бесмислена заштита чопора луталица су знак да са неким друштвом нешто дебело није у реду. Ја сам познати мрзитељ паса али сад ћу само да гледам и да чекам да вас све изуједају па ћете МОЖДА некад нешто предузети.
 
Epidemiološki značaj zelenih i javnih površina kontaminiranih izmetom pasa u urbanoj životnoj sredini-Kontinuirano povećanje populacije pasa lutalica i kućnih ljubimaca, predstavlja stalni epidemiološki problem u urbanoj životnoj sredini u svetu. Životinje stalno fecesom kontaminiraju parkove, javna mesta, zelene površine i sl. Pored neprijatnog izgleda i mirisa, pseći izmet predstavlja veliku epidemiološku opasnost. Psi su nosioci i domaćini velikog broja zoonoznih vrsta parazita, koje putem fecesa izbacuju i zagađuju urbana područja. Ovi paraziti se putem fekalne kontaminacije prenose na čoveka, naročito decu koja se igraju na tim prljavim mestima. Najopasniji, kao i najčešći su jaja crevnih glista Toxocara canis, Ancylostomidae spp., Echinoccocus granulosus, Dipylidium caninum i protozoa Giardia lamblia/intestinalis. Cilj ove studije bio je da pokaže najvažnije vrste parazita pasa i njihov uticaj na ljudsko zdravlje u urbanim sredinama, kao i moguće rešenje ovog problema.Uloga pasa u kontaminaciji urbane sredine uzročnicima parazitskih zoonoza-Psi pripadaju grupi najranije pripitomljenih životinja. Oni sa čovekom žive u kohabitaciji i dele životnu okolinu mnogo intimnije od ma koje druge životinjske vrste. Blizak kontakt lutalica i ljubimaca, s jedne i polucija gradskih površina zagađenih fecesom ovih životinja, s druge strane, zatvaraju lanac infekcije parazitima, kojima je u konačnom nizu ugroženo i ljudsko zdravlje. Psi su nosioci i pravi domaćini velikog broja zoonoznih vrsta parazita - Cryptosporidium parvum, Giardia lamblia, Echinoccocus granulosus, Dipyllidium caninum, Toxocara canis, Ancylostomitidae spp. i drugih, čija jaja ili druge razvojne oblike eliminištu fecesom u spoljašnju sredinu. Porast slučajeva toksokaroze ljudi (sindrom visceralne larve migrans), ankilostomoze (kutana larva migrans), hidatidoze, toksoplazmoze ili kriptosporidioze su najbolji pokazatelj ovih relacija. Radi rešenja ovog problema neophodno je sistematsko istraživanje njihove parazitofaune uz najveću moguću saradnju vlasnika životinja, obavezno zdravstveno prosvećivanje stanovništva na polju oboljenja koja se prenose sa životinja na ljude i svakako sprovođenje dehelmintizacije pasa.

Čišćenje pasa i mačaka od crevnih parazita, ili stručno rečeno – DEHELMINTIZACIJA je veoma važna mera u zaštiti zdravlja životinja, a još više ljudi.​

Postoje odredjene parazitske bolesti koje se mogu preneti sa pasa i mačaka na ljude, kao što je na primer ehinokokoza, a koje su vrlo opasne i mogu da ugroze i život čoveku. I po samu životinju, a posebno po mlade životinje može da bude za život opasno ako su zaražene nekim od crevnih parazita. Zbog tih razloga redovno čišćenje pasa i mačaka od crevnih parazita je neophodno i odgovornost je svakog vlasnika da štiti kako sopstveno zdravlje i zdravlje svoga ljubimca, tako i zdravlje drugih ljudi i životinja.

Čišćenje od crevnih parazita se sprovodi prvi put kod životinja sa 20 dana starosti. Čišćenje mladunaca se ponavlja sa 40 dana njihove starosti. Prilikom oba navedena čišćenja neophodno je sa mladima istovremeno čistiti i majku. U peridu do šest meseci starosti štene ili mače treba čistiti u intervalima od jednog meseca. Posle šest meseci starosti, čIšćenje se ponavlja u intervalima od tri do šest meseci.

Čišćenje na svaka tri meseca se preporučuje tamo gde životinja puno vremena provodi sa malom decom, u većim odgaivačnicima, ako pas ili mačka puno vremena provode napolju i dolaze često u kontakt sa drugim psima i mačkama.

Ako se pas ili mačka drže u kući i ako je njihov kontakt sa drugim predstavnicima njihove vrste ređi, čišćenje se sprovodi na svakih šest meseci.

Čišćenje ljubimaca od crevnih parazita mora da se vrši iako vlasnik u izmetu životinje ne primećuje crevne parazite. Kod većine odraslih životinja paraziti u crevima životinje borave a da ne izazivaju nikakve simptome, niti u izmetu dolazi do pojave vidljivih tragova njihovog prisustva.
 

Back
Top