- Poruka
- 92.560
"U životu postoji samo jedna boja, samo jedna na umetničkoj paleti, koja daje smisao životu,
ali i umetnosti. To je boja ljubavi", govorio je rusko-francuski slikar Mark Šagal.
I tu boju ljubavi prenosio je na svoja slikarska platna sve do smrti u 97. godini života.
Postoji mnogo slika koje opčinjavaju svojom bojom,motivom ili nekom neopisivom
lepotom koja izaziva emociju..da vidimo.
„Ja i selo“ (I and the Village, 1911)
I čitavog života, uprkos tragedijama koje su ga kao Jevrejina zadesile tokom 20. veka (selidbe iz Rusije
u Pariz, pa u Ameriku bežeći od nacista, i povratka u Francusku; prerane smrti voljene supruge Bele Rozenfild), tragao je za lepotom i ljubavlju u svemu. Iako je na svojim delima prikazivao i svu patnju ljudskoga roda, lepota i ljubav vodile su ga do poslednjeg daha.
https://nova.rs/kultura/
Delo „Ja i selo“ zapravo je odraz Šagalovih snova i dečačkih sećanja iz Rusije. Simboli iz
običajnih ruskih priča, i tamošnji pejzaž dominiraju slikom. Tu je najpre Šagalova rodna
gruda, sa crkvom, kućama, i dvoje ljudi naslikani u vibrantnim nijansama. Iako su dama
na slici, ali i neke kuće okrenute naopačke time kao da je želeo da naglasi nadrealnu,
snenu lepotu svoga nekadašnjeg ognjišta. A lica muškaraca, za koje se veruje da je sam
Šagal, susreće sa nasred platna sa kozom. Njihove zenice povezane su gotovo nevidljivom
belom linijom koja kao da pravi jedan niz. Naravno, tu je i mlekadžija iznad koze, i jedno i
drugo vrlo česti motivi na Šagalovim slikama.
„Belo raspeće“ (White Crucifixion, 1938)
ali i umetnosti. To je boja ljubavi", govorio je rusko-francuski slikar Mark Šagal.
I tu boju ljubavi prenosio je na svoja slikarska platna sve do smrti u 97. godini života.
Postoji mnogo slika koje opčinjavaju svojom bojom,motivom ili nekom neopisivom
lepotom koja izaziva emociju..da vidimo.
„Ja i selo“ (I and the Village, 1911)
I čitavog života, uprkos tragedijama koje su ga kao Jevrejina zadesile tokom 20. veka (selidbe iz Rusije
u Pariz, pa u Ameriku bežeći od nacista, i povratka u Francusku; prerane smrti voljene supruge Bele Rozenfild), tragao je za lepotom i ljubavlju u svemu. Iako je na svojim delima prikazivao i svu patnju ljudskoga roda, lepota i ljubav vodile su ga do poslednjeg daha.
https://nova.rs/kultura/
Delo „Ja i selo“ zapravo je odraz Šagalovih snova i dečačkih sećanja iz Rusije. Simboli iz
običajnih ruskih priča, i tamošnji pejzaž dominiraju slikom. Tu je najpre Šagalova rodna
gruda, sa crkvom, kućama, i dvoje ljudi naslikani u vibrantnim nijansama. Iako su dama
na slici, ali i neke kuće okrenute naopačke time kao da je želeo da naglasi nadrealnu,
snenu lepotu svoga nekadašnjeg ognjišta. A lica muškaraca, za koje se veruje da je sam
Šagal, susreće sa nasred platna sa kozom. Njihove zenice povezane su gotovo nevidljivom
belom linijom koja kao da pravi jedan niz. Naravno, tu je i mlekadžija iznad koze, i jedno i
drugo vrlo česti motivi na Šagalovim slikama.
„Belo raspeće“ (White Crucifixion, 1938)
Poslednja izmena: