Opasnost zvana sirće

alkoholno-sirce-nectar-1l-1005738-large.jpg


Hrana je užitak,hrana je potreba. Ali šta kad je hrana neočekivana,iznenadna opasnost po život ?

Porodični ručak je vrednost do koje vrlo držim. Kada svi sednemo zajedno za sto da delimo radost okupljanja,konzumiranja hrane i često šala,ponekad i razmatramo ozbiljne teme - to je jedan poseban,svečan,skoro sakralni čin. Prosečni paničar verovatno doživljava momente opuštenosti i sigurnosti u takvim situacijama,jer,svi su tu,svi voljeni, situacija je mirna i spokojna, topla hrana ispunjava čula zadovoljstvom i šta tu može da krene loše? E,pa...

Bio je to divan nedeljni ručak,sećam se,bilo je leto. Obavezni dodatak ručku je sezonska salata,dabome, pouljena i dobro zakiseljena sirćetom. Mora da bude bas kiselo,da usne pucaju,jer volim taj život na ivici... Tih dana bila sam na terapiji lekom Orvažil. Sećam se dobro napomene apotekarke da uz taj lek ne sme alkohol. Ha ! Ja i alkohol ! Pogrešnoj osobi je mahala crvenom zastavicom. Znači preskočiću čašu vina ili piva uz ručak,kao što to činim i ostalih 364 dana u godini. Ha...

Sedimo mi tako i jedemo, puca sve od krckanja i žvakanja, meni usta već dobrano pobelela od sirćeta, a mozak samo šapuće :" Još,još,još salate". Jedem,žvaćem,uživam,ide tihi pozadinski tjun u glavi :"Malo mi za sriću triiiiiba" i ODJEDNOM me klepa u glavu spoznaja da su to poslednji minuti mog života. Kreće tuširanje vrelim pa hladnim znojem,trči struja kroz telo,vreme se nekako zgušnjava,usporava, neki mentalni sat obrojava unazad. Gledam decu,gledam mamu,ćutim,da im ne kvarim trenutke mirnog obedovanja,ali opet,imam potrebu da vrištim i da se oprostim sa njima,jer shvatam da sam upravo kandidat za Darvinovu nagradu u kategoriji najglupljih akcidentalnih smrti. Sirće kojim sam posula salatu je alkoholno ! A ja sam se natrpala salatom ! Gotovo. Bože,kako glup kraj života i glup,glup,glup sticaj okolnosti...

Poslednjim atomima snage,jer noge su iznenada meke i nestabilne kao od sunđera, odlazim do kupatila da u mirnom i svečanom tonu saopštim kumi apotekarki koje su moje poslednje reči. " Kumo, pijem Orvažil i pojela sam salatu sa sirćetom,gotova sam". Srećom,taj kumin smeh me uvek nekako izvuče iz mrtvih. Ona kad kaže da nije ništa,onda nije ništa.

"Pa ti posle čitaj uputstva koja idu uz lekove".

Jeste posle bilo malo smešno...malo...ipak bi bilo glupo umreti na takav način. Kraljice drame su tako iznad toga.
 

Back
Top