Ja kao neko izuzetno racionalan (stara sam ja štekara) samo s godinama sam počela da verujem u taj svoj osećaj.
Ranije sam se više vodila nekom drugom logikom, ali ispostavilo se da je taj 'osećaj' upravo prava reč za to što možeš da osetiš i da onda i sa razumom povežeš šta neko stvarno misli i šta stvarno oseća.
Ono istina da za tim nema neke velike potrebe, kao što rekoh, čekam da se ljudi sami pokažu, ali nije na odmet slušati taj glas, kao što kerovi nanjuše nešto loše ili odmah priđu nekom za koga misle da je dobar.
Svi mi to imamo negde, ali da li više verujemo raciu ili ćemo dozvoliti da nas naš glas ipak čuva i štiti, to je samo na nama.
Mislim da svako u sebi poseduje tog anđela čuvara u sebi, ali da što je stariji i što ga više uče u životu da je logika jedina ispravna nauka, to u stvari nas udaljavaju od onoga što nam je duboko dato u biću.